Piše: Đuro KOZAR

Povodom neustavnog dana Republike Srpske u Banjaluci je bio i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general s četiri zvjezdice Milan Mojsilović, ali njegov boravak, po svemu sudeći, nije bio samo zbog proslave, nego je više imao obilježja izviđanja. Po vojnoj terminologiji izviđanjem se, na razne načine, na terenu prikupljaju stanoviti podaci koji se poslije obrađuju i služe za konačno donošenje neke odluke. General se kao pitomac vojne akademije školovao u Banjaluci, gdje mu je kao tenkisti bila i prva služba u JNA, poslije je više puta tu dolazio, ali ova posjeta se izdvaja, budući da je sa predsjednicom entiteta Željkom Cvijanović i ministrom unutarnjih poslova Draganom Lukačem, kako se pretpostavlja, razgovarao i o osnivanju entitetske vojske koja je u agendi predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Podsjetiću da je Narodna skupština RS-a 10. decembra prošle godine donijela zaključke o vraćanju nadležnosti Republici Srpskoj među kojima i one o vojsci, na temelju kojih je Vlada RS-a zadužena da u roku od šest mjeseci pripremi set zakona kojima bi se vraćene oblasti uredile na entitetskoj razini, a državni zakoni prestali s važenjem.

NEMA RESOR ODBRANE

U javnosti je 10. januara prilično neopaženo prošla vijest o sastanku srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića sa generalom Milanom Mojsilovićem i ministrom unutarnjih poslova Aleksandrom Vulinom, koji su ga informirali o sigurnosnoj situaciji u regiji, s akcentom na stanje u Priboju, ali su mu vjerojatno prenijeli i o čemu su razgovarali u Banjaluci. Naime, Republika Srpska kao entitet nema resor odbrane, pa se smatra da bi se u slučaju donošenja odluka o formiranju svoje vojske RS oslonio na pomoć Vojske Srbije. Uostalom, RS sve više ovisi o finansijskim infuzijama iz Srbije, a premijerka te zemlje Ana Brnabić je u svibnju prošle godine rekla da je Srbija u taj dio Bosne i Hercegovine od 2014. uložila milijardu eura.

Pretpostavka da bi preko Drine došla finansijska, tehnička i kadrovska pomoć prilikom formiranja navodne vojske RS-a ima smisla kad se zna da je Republika Srbija prije dvije godine usvojila Strategiju nacionalne bezbjednosti u kojoj je od posebne važnosti predviđena odbrana Republike Srpske. Ovo opredjeljenje u političkim krugovima u Sarajevu ocijenjeno je kao izraz agresivne politike prema Bosni i Hercegovini i gruba povreda njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Međutim, Srbija provodi svoju strategiju i ne obazire se na to da je Ustav BiH jedini zaštitnik zemlje, svih njenih dijelova i naroda i to ne mogu biti druge države, a pogotovo ne one koje su zbog sudjelovanja u agresiji na BiH potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma. U emisiji “Most Radija Slobodna Evropa” u januaru 2020. prof. dr. Armin Kržalić je rekao: “BiH je 2006. usvojila dokument o sigurnosnoj politici u kojem je akcenat na dobrosusjedskim odnosima i rješavanju spornih pitanja mirnim putem, a u Strategiji Srbije jedan dio BiH proglašava se nečim što je od posebnog značaja za srbijansku bezbjednost. Republika Srpska je dio suverene države BiH i ona nije isključivo entitet srpskog naroda nego i bošnjačkog, hrvatskog i svih naroda koji tamo žive. Nijedna zemlja u regionu ne štiti prava svojih sunarodnika u drugim državama na način kako to čini Srbija.”

JAČANJE BORBENE GOTOVOSTI

Kako i koliko bi Vojska Srbije sudjelovala u formiranju entitetske vojske obavijeno je velom tajne, ali i u slučaju boravka generala Mojsilovića u Banjaluci vidljivo je da se javni povodi koriste i za tajne razgovore. Inače, za reputaciju Republike Srbije kao proklamirane vojno neutralne države ne bi bilo produktivno da se podastiru podaci o njenom miješanju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, pogotovo u vezi s vojskom. Do sada o tome nismo ništa čuli od načelnika GŠ Vojske Srbije, ali jesmo od Vulina, koji je na jednoj beogradskoj TV, kad je bio ministar odbrane, izjavio: “Vojska Srbije je spremna da pojača svoju borbenu gotovost i da sačuva našu zemlju i Srbe gdje god da se oni nalaze. Ako bi bilo ko pomislio da upadne u Sjevernu Mitrovicu ili da uznemiri Republiku Srpsku, ne treba da se igra, mi smo tu.”

Po nekim mišljenjima, nakon novih američkih sankcija Miloradu Dodiku i najava da bi se one uskoro mogle izreći još nekima u Republici Srpskoj, nije lako Aleksandru Vučiću koji je do sada podržavao Dodika, a sada bi zbog vlastite zemlje i njene budućnosti, morao voditi računa o tome da mu podrška entitetu iz druge države ne bude kontraproduktivna.

(Oslobođenje)