U Srebrenici ponovo nije došlo do tzv. probosanskog jedinstva na izborima. Umjesto zajedničkog kandidata probosanskih stranaka koji bi imao veće izglede da dobije izbore u ovom podrinjskom gradu na rubu BiH, u kojem je 1995. godine počinjen genocid, Bošnjaci će imati najmanje tri kandidata.

Jedan od kandidata za načelnika Srebrenice je Muhamed Avdić, mladi srebrenički aktivista koji je prijavljen kao nezavisni kandidat, no dobio je podršku SDP-a, NiP-a, DF-a i Mehmedovićeve stranke Naprijed.

Avdić se proteklih dana oglasio u javnosti oštrim pismom nabrajajući brojne političke grijehe iz prošlosti protivkandidata Hamdije Fejzića i podsjetio ga na sve sukobe koje je imao sa onima koji ga danas podržavaju.

Zakon na štetu povratnike

To je bio povod da kontaktiramo Avdića koji odnos sa Fejzićem nije želio dodatno komentirati jer je, kako je naveo za "Slobodnu Bosnu", sve rekao u pismu.

Pojasnio nam je i kako smatra da to što Bošnjaci imaju više kandidata na izborima u Srebrenici je samo posljedica svih do sada donesenih zakona, kako na državnom nivou, tj. u Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH, tako i u kantonalnim skupštinama, koji su se odrazili na samu Srebrenicu, odnosno povratnike u entitet Republika Srpska, a šalju sliku o nejedinstvu Bošnjaka.

"To su rezultati tih zakona zbog kojih danas imamo situaciju da li ćemo ići sa jednim ili da li Bošnjaci uopšte mogu biti zastupljeni u skupštinama u entitetu RS. Svi ti zakoni koji su doneseni su bili protiv toga i posljedica toga su ovi rezultati danas koje imamo, da samo u faktički u Srebrenici, nešto u Bratuncu, i još u par opština imamo Bošnjake koji participiraju u skupštine gdje ih mogu izabrati. Nažalost, mi se samo bavimo posljedicama, a ne uzrocima. Odnosno, nije bilo mudrosti i vizije bh. političara koji su donosili te zakone", smatra Avdić.

Glasačka mašinerija iz Srbije

Dok s jedne strane postoje ograničenja za povratnike za učešće na izborima, s druge strane su na proteklim izborima u Srebrenici zabilježene malverzacije i nepravilnosti - zabilježeni su slučajevi da preminule osobe iz Srbije glasaju u BiH ili da "preko noći" građani Srbije dobijaju bh. državljanstvo, te na izbore dolaze organizirano.

"Nažalost, zakonodavac kada je donosio Zakon o državljanstvu BiH vodio je računa o ljudima koji su rođeni u drugim republikama bivše Jugoslavije, a koji su na dan 6. aprila 1992. godine imali prijavljeno prebivalište u BiH, da su državljani BiH. To je dobro i dobro je što su vodili računa o tim ljudima u vezi državljanstva. Ali isto tako, zakonodavac nije vodio računa da ljudi koji su od 1946. pa sve do 90-ih godina odselili iz BiH u druge republike i nemaju ama baš nikakve veze više sa BiH, da nemaju imati svoje biračko pravo i da na osnovu toga ne mogu njihovi potomci dobiti državljanstvo. Imamo i praktičan primjer, čovjek koji je rođen '51. godine, 40 godina je živio u Srbiji i nema nikakve veze sa Srebrenicom, ali po ovom zakonu on ima apsolutno pravo da izvadi rodni list, uvjerenje o državljanstvu, da ode u policiju i izvadi ličnu kartu i da na osnovu toga njegovo dijete koje je rođeno 1975. godine npr. u Srbiji da ima pravo da izvrši prepis u matičnu knjigu rođenih državljana u Srebrenici i da izvadi ličnu kartu, zatim i njegovo unuče isto na osnovu prava o porijeklu. Taj je zakon faktički omogućio da imamo glasačku mašineriju iz Srbije", pojasnio je Avdić za "Slobodnu Bosnu" navodeći kako danas u Srebrenici imaju između 10 i 11 hiljada glasača iz Srbije, a prije rata je po popisu bilo nešto malo više od 8 hiljada Srba bilo u Srebrenici.

Avdić navodi da, kada danas pričamo o izborima u Srebrenici, pričamo o posljedicama, a ne o uzroku.

"Odnosno, nije bilo dovoljno pameti da se predvide ti problemi", smatra Avdić.

Oporavak Srebrenice

Kako nije bilo dovoljno pameti da se predvide takve situacije, očito je da za Srebrenicu nije bilo ni političke volje da grad zaživi, nego je nakon rata i genocida u njemu život sistematski ubijan. Tako danas u tom gradu nemate ni pekare, mesnice, slastičarne, kafića...

"U Srebrenici je počinjen genocid. Nakon počinjenog genocida, da tako kažem, Srebrenica je doživjela i u materijalnom, ljudskom, u svakom pogledu najviše razaranja. Da bi se oporavila i zaživjela mora biti jedan sistemski pristup u obnovi, povratku i vraćanju života u Srebrenicu. Imamo 24 godine kako je krenuo povratak ljudi u Srebrenicu, a mi danas nemamo ni najpovršniju analizu onoga što je urađeno ovdje. Nekih 20 godina se vrti krava-freza... Pa nismo mi na tom nivou, je li mislite da će se na taj način Srebrenica oporaviti?! Morao je biti jedan, pored takvih razaranja, sistemski pristup ne samo sa državnog nivoa, nego i međunarodna zajednica", rekao je Avdić za "SB" podsjećajući da je za Srebrenicu radio i UNDP, ali da se postavlja pitanje da li je to bilo dovoljno.

Avdić navodi kako ne treba izmišljati toplu vodu, nego kako je dovoljno vidjeti kako se susjedna Hrvatska odnosi prema Vukovaru i njegovoj obnovi, s obzirom na to da je taj grad proširio slična razaranja.

"Srebrenica je više uništena u poslijeratnom periodu, nego u samom ratu. Jer sama činjenica da imamo 30 i više godina od samog početka rata, ono dijete koje je izbjeglo kao beba danas su sredovječni ljudi koji danas ne mogu naći ni svoje selo, a kamoli kuću u kojoj su rođeni, jer je to sve zapušteno i zaraslo", naveo je Avdić za "Slobodnu Bosnu".

Negatori genocida na čelu općine

Iako se čini da je dovoljno da, ko god bude izabran na funkciju načelnika Srebrenice, samo radi za interese općine, Avdić je za "Slobodnu Bosnu" pojasnio zašto je važno da bude izabran Bošnjak.

"S obzirom na to da ne možemo samu Srebrenicu posmatrati izvan cjelokupnog narativa i srpske političke elite, Srpske pravoslavne crkve, Srpske akademije nauka i umjetnosti, nažalost oni nisu napravili otklon od ratnih zločina, čak su ih glorifikovali. Tako da je veoma bitno ko će biti načelnik, jer zamislite grad u kojem je počinjen genocid a na čelu te institucije imate čovjeka koji negira sve međunarodne presude. Veoma je bitno, dakle, da imamo čovjeka koji će poštovati kako domaće zakonodavstvo i sudske presude, tako i međunarodno pravo i presude. S tog aspekta je veoma bitno ko će biti na čelu općine, a sa drugog aspekta je veoma bitno kako vratiti život u Srebrenicu i kako ovo malo života što ima sačuvati, te kako krenuti dalje. Jer bojim se za 10-15 godina hoće li biti i Bošnjaka i Srba ovdje. Onda ćemo imati samo neke koji će eksploatisati prirodna bogatstva i resurse, a života neće biti u Srebrenici", navodi Avdić.

Vijekovno ime Srebrenice

Sa Avdićem smo se dotakli i reakcija na usvojenu Rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, te reakcije političara iz entiteta RS-a koji su, nakon što su promijenili nazive ulica u Srebrenici, sada naumili da promjene i vijekovno ime ovog podrinjskog grada. Kao da će to izbrisati počinjeni genocid.

"Nažalost, srpska politička elita, SPC i akademska zajednica nisu napravili otklon od ratnih zločinaca nego su ih čvrsto prigrlili i identifikuju se sa cijelim srpskim kolektivitetom i narodom, tako da u tom svjetlu treba i posmatrati cijelu priču oko promjene naziva ulica i imena grada", govori nam Avdić podsjećajući da se u pisanim dokumentima ime Srebrenice prvi put spominje 1352. godine, pred kraj vladavine bana Stjepana II, a kroz historiju se najčešće spominje po imenima Domavia i Argentarija. 

"To je samo sitno politikanstvo. Ne mogu oni promjenom imena grada izbrisati ni mjesto zločina ni presude kojima je utvrđeno i dokazano ko su počinioci, a ko žrtve. Umjesto da se okrenu ka boljem životu i kako vratiti život ovdje, oni se time bave i vrtimo se u krug koji ne doprinosi boljem životu u Srebrenici", rekao je Avdić za "SB" dodajući kako je posljednja faza genocida njegovo negiranje, te kako će promjenom imena dobiti novu fazu.

(S. Hodžić)