Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Goran Vesić prošle sedmice je najavio da bi gradnja aerodroma u Trebinju čiji bi većinski finansijer bila Republika Srbija trebala početi 2026. godine.

"Imamo dva miliona eura. Do augusta ćemo dobiti i završiti projekat za građevinsku dozvolu i studiju zaštite životne sredine“, kazao je Vesić i zaključio da će sve biti spremno za početak radova do 2026. godine.

Odakle tolika želja i spremnost Srbije da uloži ogroman novac u izgradnju aerodroma u Trebinju, iako se u blizini nalaze još tri aerodroma, podgorički, dubrovački, mostarski? O tome smo smo u posljednje nekoliko godina pisali više puta. Jedan od tekstova na ovu temu smo napisali prije ruske agresije na Ukrajinu, a drugi na njenom samom početku. Između ta dva teksta i dvije godine nakon posljednjeg ništa značajno se nije promijenilo. U oba slučaja, isto kao i danas zaključak je bio da iza ideje o gradnji aerodroma mogu stajati samo dvije komplementarne ideje, a to je širenje ruskog uticaja na ovaj dio Zapadnog Balkana i ostvarivanje ideje o "srpskom svetu".

OPREMA IZ RUSIJE

Vojno-politički analitičar i profesor Berko Zečević za "Slobodnu Bosnu" kaže da je Aleksandar Vučić prije nekoliko godina obećao da će Srbija dati 100 miliona eura za izgradnju tog aerodroma.

„Taj proces se, jasno je, otegao, ali su u međuvremenu preduzimani koraci na izuzimanju prostora na kojem će se graditi. Bile su i reakcije iz Hrvatske koja je protiv gradnje tog aerodroma. Iz naše zemlje su reakcije bile da se u kontrolu zračnog prostora uključi i BiH, što su i RS i Srbija pokušavali da izbjegnu. Strateški gledano, taj aerodrom u ekonomskom smislu nema opravdanost, imajući u vidu da se u blizini nalazi aerodrom Ćilipi u Dubrovniku i da je relativno blizu aerodrom u Podgorici. Suštinski i stvarni razlog, prema svim informacijama koje se provlače kroz kuloare i za koje sam siguran da su istinite je da se time stvara odskočna daska za izgradnja aerodroma u koji bi sigurno oprema za kontrolu zračnog prostora bila dovezena iz Rusije. Tada bi taj aerodrom u nekim kriznim situacijama koje prevazilaze granice regije bio iskorišten kao vojni aerodrom za snage koje su naklonjene Rusiji“, jasan je Zečević.

Odlučujući faktor od kojeg ne odustaju ni Putinova Rusija ni Vučićeva Srbija je da u Crnoj Gori u potpunosti zavlada proruska, odnosno prosrpska vlast, a po mogućnosti i u Sjevernoj Makedoniji.

"Cilj te operacije je da takva proruska vlada u Crnoj Gori ustupi Boku Kotorsku kao komandnu bazu ruskoj mornarici. Uticaj proruskog dijela crnogorske vlade je trenutno vrlo značajan, ali još nije na vlasti. Davanje tek dva miliona eura za aerodrom je tek priprema terena u očekivanju da će doći do promjene strateških odnosa u svijetu, to jeste, da će Kina prigušiti utjecaj SAD-a i NATO-a na ovim prostorima ili preusmjeriti svoju pažnju prema Tajvanu i južnim regijama Rusije.

OD HELIKOPTERA DO VOJNE INDUSTRIJE

To je igra na vrlo visokom nivou i te igre se planiraju unaprijed za 10-15 godina, neovisno da li će plan biti ostvaren ili ne. Treba imati na umu i da svaki takav potez izaziva aktivnost suprotne strane. Još jedna aktivnost koja je u skladu s ovim je lociranje helikoptera Srbije u Trebinju „kao podrška bratskom srpskom narodu u BiH u slučaju pojave požara“. Potom ne treba zaboraviti ni Zakon o vojnoj industriji RS gdje je tvornica Zrak u Tesliću 68 posto u vlasništvu Republike Srbije, a 32 posto u vlasništvu RS-a. U toku su pregovori i oko remontnog zavoda Kosmos u Banjaluci. Ide se korak po korak, a sve u sklopu onoga što Dodik radi na izdvajanju RS-a iz zakonskih okvira BiH, kako bi on imao svoj entitet u kojem će raditi šta želi ne poštujući međunarodne granice BiH i zakone BiH“, rekao nam je Zečević.

No, ako o ovome javno ne govore takozvane probosanske političke stranke to ne znači da ne postoji neko ko ovo sve vidi i drži na oku. To je NATO, tvrdi naš sagovornik.

"Prije dvije godine u Lisabonu je održan samit NATO-a i usvojen koncept o kojem se malo priča, a to je da NATO više ne reaguje kada se nešto dogodi što bi moglo ugroziti njihovu poziciju, nego puno prije kako bi se ti događaji spriječili. U tom kontekstu možemo zaključiti da NATO budno prati šta se događa u Trebinju. Istovremeno i proruske snage u Srbiji preko Dodika preduzimaju sitne korake koji u jednom momentu mogu postati jako veliki koraci. Rusija i NATO rade paralelno i samo je pitanje ko će pokleknuti", kazao nam je Zečević.

(D. Omeragić)