Piše: Dr Milan Blagojević / BN TV

Malo je ljudi kojima je poznata jedna istina vezana za rad Ustavnog suda BiH, a tiče se Republike Srpske, u kojoj je inače uvriježeno mišljenje kako je Republika Srpska, tačnije sudije koje je ona izabrala, u brojnim ključnim predmetima bila preglasavana od ostalih sudija (bošnjačkih, hrvatskih i inostranih) u Ustavnom sudu BiH.

Međutim, istina o tome je prilično drugačija, što govore podaci koje ću iznijeti u nastavku. Oni će obuhvatiti samo neke od ključnih predmeta, vezanih za visokog predstavnika u BiH, na jednoj, te grb, himnu i Deveti januar kao Dan Republike na drugoj strani.

Mogu se navesti i drugi primjeri, ali će i oni koji slijede u nastavku biti dovoljni za sticanje pravilne, sada već i istorijske, slike o onome čemu je posvećen ovaj tekst.

Kada se radi o visokom predstavniku i tome da li on ima pravo da u BiH kao državi članici UN nameće svoju volju kao zakon, to pitanje je prvi put postavljeno u postupku pred Ustavnim sudom BiH sada daleke 2000. godine, u predmetu tog suda broj U-9/00.

U tom predmetu odlučivalo se o tome da li je visoki predstavnik Volfgang Petrič imao pravo da Bosni i Hercegovini nametne svoj zakon o državnoj graničnoj službi BiH. Tadašnje sudije iz Republike Srpske (Snežana Savić i Vitomir Popović) nisu dovele u pitanje niti su išta napisale o tome da Povelja UN i Ustav BiH zabranjuju bilo kome, a naročito pojedincu, da svoju volju nameće kao zakon državi članici UN.

Umjesto toga, Snežana Savić je u njenom izdvojenom mišljenju napisala da nad aktima visokog predstavnika Ustavni sud BiH navodno "nema nikakvu nadležnost", dok Vitomir Popović, što se vidi iz arhiva na sajtu Ustavnog suda BiH, nije ništa napisao u tom predmetu. 

I time je Savićka, sa Vitomirom Popovićem koji se tom njenom mišljenju nije protivio, kao sudija iz Republike Srpske u Ustavnom sudu BiH poslala svojevrsnu poruku visokom predstavniku da on samo nastavi sa nametanjem svoje volje kao zakona, kad god želi, a sudije iz Republike Srpske će opet reći da one, odnosno Ustavni sud, nisu nadležni da odlučuju o tome.

Takvo stanje, što se tiče pomenuto dvoje sudija iz Republike Srpske u Ustavnom sudu BiH, ostalo je sve do isteka njihovih mandata.

Ilustracije radi, navešću još jedan predmet u kom je odlučivano o istom pitanju. Radi se o predmetu broj U-16/00 u kojem je u februaru 2001. godine Ustavni sud BiH odlučivao o zakonu visokog predstavnika o izmjeni Zakona Federacije BiH o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

I u tom predmetu Vitomir Popović i Snežana Savić nijednog trenutka nisu doveli u pitanje pravo visokog predstavnika da uopšte nameće svoju volju kao zakon državi članici UN, a kamoli da su napisali da se takvim ponašanjem teško povređuje suverenitet BiH kao države članice UN, čime se krše Ustav BiH i Povelja UN.

Sudije koje su u Ustavni sud BiH došle iz Republike Srpske poslije Savićke i Popovića imale su drugačiji, rekao bih za visokog predstavnika još povoljniji pristup prema njegovom navodnom pravu da nameće zakone.

Naime, za razliku od Savićke koja se ovog vrućeg pitanja rješavala tako što je govorila da navodno nije nadležna, čemu se nikada nije protivio Popović, nove sudije iz Republike Srpske su smatrale da su nadležne za odlučivanje o tome, ali i da visoki predstavnik može da nam svoju volju nameće kao zakon.

Kao primjer za to navodim Odluku Ustavnog suda BiH, broj U-15/21 od 14. jula 2022. godine, kojom je poništen Zakon Narodne skupštine Republike Srpske o neprimjenjivanju "zakona Valentina Incka o zabrani negiranja genocida u Srebrenici".

Time je Ustavni sud BiH istovremeno odlučio i da je Incko imao pravo da nam nametne taj svoj zakon te da je sve to navodno u skladu sa Ustavom BiH. Za takvu odluku Ustavnog suda BiH glasali su obojica sudija iz Republike Srpske, to jest i Miodrag Simović i Zlatko Knežević.

A Zlatko Knežević je u martu prošle 2023. godine kao sudija glasao i za odluku Ustavnog suda BiH, broj U-27/22, kojom je taj sud odlučio da su navodno u skladu sa Ustavom BiH amandmani koje je Kristijan Šmit nametnuo na Ustav Federacije BiH, kao i izmjene koje je Šmit nametnuo i u Izbornom zakonu BiH, u oktobru 2022. godine.

Sve to je značilo da je Ustavni sud BiH takvom odlukom, sa sve Zlatkom Kneževićem sudijom iz Republike Srpske, priznao Kristijana Šmita za visokog predstavnika.

Zanimljivo je da će i Ustavni sud Republike Srpske u dva navrata, najprije 2021. a onda i 2023. godine, razmišljati kao što je to nekada činila Snežana Savić, i reći da ni on navodno nije nadležan da odlučuje o tome da li visoki predstavnik ima pravo da Republici Srpskoj nameće svoje zakone.

I u donošenju ove dvije odluke, koje su usvojene jednoglasno u Ustavnom sudu Republike Srpske, kao sudija je učestvovala Snežana Savić.

Što se tiče prvobitnog grba i himne Republike Srpske, te Devetog januara kao Dana Republike, sve njih je ukinuo Ustavni sud BiH dvjema odlukama (istog broja - U 4/04), od 31. marta i 18. novembra 2006. godine. Za obje te odluke su glasale i tadašnje sudije iz Republike Srpske u Ustavnom sudu BiH, a to su tada bili Miodrag Simović i Jovo Rosić.