U organizaciji Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva Sarajevo prekjučer je u župi Rumboci na području općine Prozor obilježena 52. godišnjica upada terorističke grupe poznate kao Feniks ili Bugojanska grupa. 

Program obilježavanja započeo je Misom u župnoj crkvi sv. Franje Asiškoga u Rumbocima u blizini Ramskog jezera, a euharistijsko slavlje predslavio je don Mato Križanac uz suslavlje fra Ilije Jurića i don Ante Kutleše.

Nakon slavlja svete mise uslijedio je komemorativni dio programa. Članovi porodica, rodbine, prijatelja i poštovatelja posjetili su spomen obilježja teroriste Ilije Lovrića te zajedničko spomen obilježje posvećeno terorističkoj Feniks grupi. Tom prilikom položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a molitvu opijela predmolio je fra Ilija Jurić, lokalni župnik. Ovom prilikom prisutnima se obratio i Ante Prskalo, predsjednik HKDD-a Sarajevo.

U izvještaju sa ove kontroverzne svečanosti se navodi da su "nazočni današnjim sudjelovanjem u svetoj misi i komemoraciji, zahvalili na žrtvi hrabrim hrvatskim domoljubima koji su u drugoj polovici lipnja 1972. godine pokušali podići ustanak na planini Raduši, između Bugojna, Uskoplja i Rame, protiv ondašnjeg jugo-komunističkog sustava, s ciljem uspostave samostalne i neovisne hrvatske države" te se dodaje da su "Bugojanska grupa (...) predstavljala je prethodnicu hrvatskih dragovoljačkih postrojbi iz 1991. godine".

Kao što je poznato, 20 godina kasnije, u jesen 1992. i tokom 1993. godine, područje općine Prozor je sistematski etnički očišćeno od strane HVO-a i HV-a. Počinjeni su gnusni zločini nad bošnjačkim civilima poput silovanja, zlostavljanja, strijeljanja, pravljenja živog štita od civila i odvođenje u logore. 

Komemoracija jednom od ubijenih terorista Viktoru Kancijaniću održana je jučer i u istarskom gradu Tinjanu u Hrvatskoj. 

Komemoracija teroristi Viktoru Kancijaniću (Foto: FACEBOOK)

ŠTA SE TAČNO DESILO 1972. GODINE?

"Bugojanska grupa" ili grupa "Feniks" je neformalni naziv hrvatske paravojne grupe koja se probila na područje Jugoslavije 20. juna 1972. godine. Poslana od strane hrvatske nacionalističke emigracije, cilj grupe bio je vršenje terorističkih akcija radi pokretanja gerilskog rata za rušenje Jugoslavije i obnovu NDH. Bugojansku grupu je organizovalo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Evropi, te SAD.

Nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971. godine, HRB je bilo u uvjerenju da je u Hrvatskoj bila povoljna klima da se pokrene oružani ustanak. Nakon kratke pripreme, HRB je organizovalo ljudstvo, oružje i novčanu podršku da pošalje inicijalnu grupu od devetnaest pripadnika, koja je imala zadatak pokrenuti ustanak. Većina terorista je došla iz Australije, dok je vojna oprema bila nabavljena u Njemačkoj. Predvodili su ih braća iz okoline Tuzle, Adolf i Ambroz Andrić.

19 članova Bugojanske grupe (Foto: Arhiva)

Ime operacije HRB-a nezvanično je glasilo "Feniks". Pored Feniksa paralelno su trebale biti obavljene akcije "Matilda" (miniranje glavnog transformatora u Zagrebu) i "Krug" (trovanje vodovoda u Beogradu). Grupa se sastojala od ukupno 19 članova. Nakon kratkih priprema u kampu u Salzburgu (Austrija) prebacuju se u Jugoslaviju. Obučeni u uniforme 4. oklopne čete američke vojske 21. juna 1972. prelaze ilegalno austrijsko-jugoslovensku granicu kod Dravograda. Naoružani su bili sa 6 pušaka Browing malog kalibra, 2 poluautomatske puške, 3 automata, 17 revolvera, 19 noževa, 10 prigušivača i 3 snajpera. Oružje je kupljeno od američkih vojnika stacioniranih u Zapadnoj Njemačkoj. Na cesti za Dravograd-Maribor zaustavili su kamion koji je prevozio mineralnu vodu "Radenska" i zarobili vozača Franca Hibernika. Ilija Glavaš koji je jedini bio u civilnom odijelu, sjeda za volan. Put kojim su vozili je počeo od Maribora preko Zidanog mosta do Karlovca. Prolaze Bihać, Petrovac, Ključ, Jajce, Donji Vakuf, Bugojno.

Pripadnici Grupe "Feniks" 23. juna stižu na područje Gračanice, u podnožju planine Raduša. Ovdje su planirali postaviti bazu za vojne akcije. Zarobljenog vozača Hibernika puštaju da se kamionom vrati za Maribor, uz prijetnju da će mu biti likvidirana porodica, ako bi prije Maribora obavijestio miliciju. Čim je Hibernik stigao u milicijsku stanicu počeo je rad telefona i teleprintera Službe bezbjednosti. Na području Bugojna, Gornjeg Vakufa, Prozora, Duvna (danas Tomislavgrad) podiže se opšta mobilizacija TO-a i milicije. 25. juna grupa stiže do planine Raduše kod Bugojna. Ovdje pronalaze nekoliko lovaca koji su se odmarali u sjenci planine. Iznenađeni lovci bivaju razoružani i pušteni da idu dalje. Rečeno im je da odnesu vijest da su susreli "ustašku grupu" koja je samo prethodnica od 300 ustaških boraca. Nakon što su pripadnici Grupe "Feniks" stigli na šire područje Skopaljske doline i planine Raduša, 25. juna 1972. godine tadašnje JNA, TO i vojna policija formiraju štab akcije "Raduša 72". Na područje Bugojna je tokom 25. i 26. juna pristiglo oko 350 vojnika JNA, od toga 150 vojnih policajaca, 300 milicionera i 3.400 teritorijalaca. Ujutro 26. juna planina Raduša je bila potpuno blokirana. Prvi vatreni okršaj dolazi kad je grupa susrela vojne policajce pod komandom Miloša Popovića. U razmjeni vatre gine Popović i još jedan vojnik te jedan od članova grupe Feniks. Grupa se razbila na dva dijela ostavši bez municije jer je natovareni konj također u okršaju stradao.

U daljim okršajima izginuli su skoro svi članovi grupe, samo su četvorica uhapšena. Grupa Feniks je ubila ukupno 15 pripadnika vojne policije, teritorijalne odbrane i milicije. Preživjeli iz grupe, Pavlović, Keskić, Vlasnović i Horvat, su suđeni na Vojnom sudu u Sarajevu. Vejsil Keškić uhapšen je 29. juna u Rumbocima, a 21. decembra osuđen na smrt. Đuro Horvat uhapšen je 2. jula kraj tunela blizu Jablaničkog jezera i tada je teško ranjen. Boravio je u Mostaru u bolnici, a zatim helikopterom prebačen u Bugojno na ispitivanje. U Sarajevu je 21. decembra osuđen na smrt. Ludvig Pavlović je uhvaćen 13. jula. On je jedini bio pomilovan i osuđen na 20 godina robije. Mirko Vlasnović se 27. jula predao pred porodičnom kućom u prisustvu brojne rodbine, 21. decembra osuđen je na smrt. Streljanje je obavljeno 17. marta 1973. iza ponoći, prvo je ubijen Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić i zadnji Mirko Vlasnović. Pavlović je izašao na slobodu 1991. ali je iste godine u blizini Ploča, poginuo tokom rata u Hrvatskoj. 

RIJEČ HISTORIČARA

Ugledni hrvatski historičar Hrvoje Klasić smatra da pripadnike Bugojanske grupe neosporno treba tretirati kao teroriste.

"Riječ je, naime, o osobama koje su pripadali skupini što je planirala otrovati vodovod u Beogradu i postaviti eksploziv na jednoj zagrebačkoj trafostanici, čime bi stradali brojni potpuno nevini ljudi, a što ubačene pripadnike HRB-a neosporno čini teroristima, ne herojima i mučenicima, kako ih neki žele prikazati", istaknuo je Klasić.

U vezi s navedenim, Klasić dalje navodi da su "oni sami sebe nazivali teroristima, a tako su ih nazivale i vlastite organizacije, kao i tajne službe država u kojima su ilegalno djelovali. To dokazuje i njihovo djelovanje jer su oružanim napadima i diverzijama planirali napasti međunarodno priznatu državu što je vodi osoba kojoj dvije godine prije akcije u posjet dolazi američki predsjednik Richard Nixon i koja godinu dana prije akcije stupa u odnose s Vatikanom".

U vezi sa redovnim obilježavanjem i misama, Klasić ističe "kako se svako današnje obilježavanje i slavljenje pripadnika Bugojanske skupine smatra neprikladnim, ali ga pritom ne čudi to da se 'takve osobe slave u današnjoj Hrvatskoj'".

(Samir Begović)