Slavko Savović, rođeni Sarajlija, prema vlastitim tvrdnjama, danas je pred Sudom BiH ispričao kako se 15. aprila javio samoinicijativno u kasarnu Viktor Bubanj, a nakon razgovora sa komšijom Brankom Kovačevićem (radio u Ministarstvu odbrane RBiH) kada započinje njegovo ratno iskustvo. Cijeli rat bio je u Sarajevu, tačnije na Grbavici, na prostoru koji je kontrolisala Vojska Rs, a danas je svjedočio protiv Ejupa Ganića i drugih u slučaju Dobrovoljačka, piše novinska agencija Patria.

„Bio sam na Grbavici i '92., i '93. i '94.“, kazao je Savović, inače danas uposlenik Gradske uprave Trebinje.

Savović danas živi i radi u Trebinju, a do aprila 1992. živio je u sarajevskom naselju Otoka, nedaleko od kasarne u kojoj je postao dobrovoljac vojske Republike srpske. Na pitanje advokatice Mirne Avdibegović zašto se nije prijavio u rezrevni sastav MUP-a RBiH, Savović je kazao da TO NIJE OSJEĆAO SVOJIM.

Tadašnji uposlenik Energoinvesta danas se i smijao u sudnici, sjećajući se događaja kada je poručnik Bogoljub Pelemiš sa oklopnog vozila, baš na njegovoj Otoci, prijetio da će pucati u prvi neboder. Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića zašto se nasmijao, Savović je kazao da je zoljom nemoguće srušiti zgradu. Naknadno tokom ispitivanja advokata Nermina Mulalića, priznao je da ispaljenje zolje može biti razorno i pogubno za ljude koji borave u tom stanu koji pogodi zolja.

Savović je inače služio vojni rok JNA u sepcijalnoj jedinici u Skoplju, pa dobro poznaje oružja i njihova dejstva.
Savović se danas sjetio ljiljana na beretkama kod osoba koje su zaustavile kolonu u Dobrovoljačkoj prilikom izmještanja Druge vojne oblasti, a da u ranijim iskazima nije spominjao nikakve ambleme niti oznake. Danas je čak spominjao i Patriotsku ligu, a to nije činio 2011. godine kada je davao izjavu u Trebinju.

Inače, on je ispričao da su 2. maja dobili naredbu da oklopnim vozilima krenu prema zgradi Druge vojne oblasti, i to šest borbenih vozila, te da su na Skenderiji vidjeli ranjene i ubijene. Savović kaže da njihova jedinica nije učestvovala u borbama, a da su dva vozila nastavila put Bistrika, dok su ostali imali zadatak da pokupe ranjene i ubijene. Kazao je da nije znao da se taj dan odvijaju borbe u centru grada i da je krenuo napad na zgradu Predsjedništva. Kaže da je to čuo naknadno – kasnije.

„Kada smo stigli pred Drugu vojnu oblast bilo je puškaranje. Pucalo se, mi smo odgovarali. Vozila smo parkirali na ulazna vrata. Popodne se smirilo sve. Noć je protekla mirno“, kazao je Savović.

On je zatim kazao da je 3. maja stigla informacija da su u toku pregovori sa Alijom Izetbegovićem o povlačenju osoblja Druge vojne oblasti.

„Bezbjednjak Milidrag nam je kazao da pratimo da Kukanjac ne izađe iz kasarne na pregovore, jer će ih ostaviti tu“, kazao je Savović.

Zatim je Savović kazao da je stigla vijest da je postignut dogovor te su stigli kamioni iz Lukavice te je krenuo utovar.

„Vidio sam kasnije i Aliju Izetbegovića. Bio je u društvu pripadnika UNPROFOR-a“, istakao je Savović.

Zatim je ispričao da su nedugo nakon kretnje stali i da je čuo udare metaka od oklopno vozilo, a zatim im je naređeno da izađu iz vozila.

„Desetar Simić je otvorio vrata. Čula su se dva tri pucnja i pao je. Mi smo ostali napustili vozilo i legli smo na pod. Zatim se čula naredba ne pucaj“, kazao je Savović.

Ovaj svjedok je advokatu Asimu Crnaliću kazao da nije ranije čuo naredbu 'pucaj', a na pitanje sudije Darka Samardžića koliko je pucnjava uopće trajala, Savović je kazao pet do 10 minuta. Ispričao je Savović i kako su odvedeni u zgradu FIS-a gdje je opisivao kako je 'izvjesni Rus' maltretirao vojnike po ugovoru i dobrovoljce.
Također je kazao da ga je u FIS-u prepoznao Emir Karić s kojim se ranije družio, te je Rusu kazao da njega ne dira, te mu dao cigarete i da jede.

Nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 10. juli, ali je održavanje neizvjesno, jer su advokatske komore FBiH i Rs, zbog neisplaćenih naknada, donijele odluku da se predmeti koji nisu pritvorski održavaju jednom mjesečno.