Svega osam dana pred novi ukop žrtava genocida u Srebrenici, Radovan Višković, predsjednik vlade bh. entiteta Republika Srpska, inače poznati negator genocida, uspio je novom brutalnošću i histeričnim istupom nadmašiti samog sebe.

Podsjećamo, NSRS je usvojila Deklaraciju koja je nedavno donesena na tzv „Svesrpskom saboru“ u Beogradu. Zastupnik Ramiz Salkić, komentirajući ovaj dokument, kazao je na to da su pojedini zvaničnici iz RS-a ponovo negirali genocid u Srebrenici. Takav istup duboko je uznemirio Viškovića, koji je iskoristio priliku te iznio gomilu gnusnih i uvredljivih neistina na račun srebreničkih žrtava.

Ramiz Salkić otvoreno o svemu govorio je za „Slobodnu Bosnu“.

Svjedočili smo monstruoznim tvrdnjama premijera bh. entitera Republika Srpska Radovana Viškovića i pokušaju zamjene teza. Višković je pokušao obmanuti javnost govoreći o ukopavanju žrtava srebreničkog genocida. Prije Viškovića istu tezu zastupao je i državni ministar Nenad Nešić. Jeste li iznenađeni ovakvim istupima vladajućih političara u RS-u i planirate li neke institucionalne korake kako bi se prestalo s vrijeđanjem i „pucanjem“ u srebreničke žrtve čiji su ostaci pronalaženi u masovnim sekundarnim i tercijarnim grobnicama?

- Njihova istina zasnovana je na lažima kojima žele obmanuti vlastiti narod i dodatno povrijediti žrtve genocida. Ovakve tvrdnje su anti-civilizacijske ali su one na žalost sastavni dio našeg svakodnevnog života a dodatno su poražavajuće jer dolaze od zvaničnih prestavnika vlasti bh entiteta Rs.

One nisu iznenađujuće imajući u vidu koncept aktuelne vlasti u ovom entitetu koji je zasnovan na ne prihvatanju sudskih presuda, veličanju ratnih zločinaca i negiranju sudski dokazanog i presuđenog genocida nad Bošnjacima stanovnicima sigurne zone UN Srebrenica.

Broj ubijenih i spisak ubijenih u genocidu nad stanovnicima sigurne zone UN Srebrenica kao i spisak potencijalnih počinilaca genocida utvrdila je komisija Vlade entiteta Rs na osnovu više relevantnih izvora u svom izvještaju iz 2004. godine o dešavanjima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine kojeg je prihvatila vlada bh. entiteta Rs.

Institucijalno negiranjem genocida dužno je da se bavi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine primjenjujući odredbe krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje predviđaju kazne za one koji negiraju genocide i veličaju ratne zločince. Svjedočimo desetinama podnesenih krivičnih prijava protiv negatora genocida i šutnje tužilaštva Bosne i Hercegovine na ove krivične prijave.

Ovakvo ponašanje Tužilaštva Bosne i Hercegovine ohrabruje negatore genocida da to nastave činiti nanoseći dodatnu bol preživjelim žrtvama i potomcima ubijenih u genocidu nad stanovnicima sigurne zone UN Srebrenica.

Praksa negiranja genocida vrijeđanja i nonošenja dodatne boli žrtvama i potomcima ubijenih u genocidu prestat će kada tužilaštvo počne podizati optužnice, a sudovi  počnu kažnjavati negatore genocida. Tada će naše društvo biti u značajnoj mjeri dekontaminirano od negatora genocida  kakvom danas svjedočimo.

 Kako uopće ocjenjujete izglasavanje deklaracije tzv. „Svesrpskog sabora“ u Narodnoj skupštini RS-a. Je li riječ o opasnoj političkoj platformi, kako to tvrde analitičari, ili je riječ o društvenom i kulturnom spajanju naroda s obje strane Drine, kako to tvrde čelnici RS-a?

- Radi se o nastavku kontinuiteta pretenzija Srbije prema teritoriju Bosne i Hercegovine i eliminaciji rijeke Drine kao granice između ove dvije države. Mehanizam specijalnih i paralelnih veza između bh. entiteta Rs i Srbije stavljen je u funkciju nastavka provođenja strateških ciljeva usvojenih na tzv. skupštini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 12.maja 1992.godine.

Ovaj mehanizam se koristi za “Kiparizaciju” Bosne I Hercegovine pri čemu bi entitet Rs bio formalno u Bosni i Hercegovini ali bi bio stvoren ambijent, zakoni, narativ i ikonografija kao da se radi o Srbiji sa tendencijom pripajanja bh. entiteta Rs Srbiji u povoljnom geopolitičkom trenutku.

Deklaracija ima svoj predhodni kontinuitet i duboku vezu sa Narčetanijm,  prvom memorandumom SANU, strateškim ciljeva usvojenih 12.maja 1992. godine do drugog memorandum SANU-a koji se pojavio 2011. godine.

Po mom dubokom uvjerenju radi se o platformi koja neosporno treba da obezbjedi uspostavljanje tzv. „srpskog sveta“ i širenje uticaja Srbije na štetu teritorijalnog suvereniteta i cjelovitosti države Bosne i Hercegovine u budućnosti.

DRAGANA ČAVKA

Kako gledate na slučaj Dragane Čavke koja se ne tako davno izjašnjavala kao Srpkinja, a sada se izjašnjava kao Bošnjakinja, a sve zbog funkcije u RTRS-u?

- Historijski gledano do početka dvadesetog vjeka u Bosni i Hercegovini su živjeli Bošnjaci muhamedanci, pravoslavci i katolici. Razvijanjem veliko srpskog i veliko hrvatskog projekta bosanski pravoslavci i bosanski katolici počeli su uzimati za sebe imena Srbi i Hrvati. Taj proces se vodio radi širenja uticaja Srbije i Hrvatske na teritorij Bosne i Hercegovine, radi realizacije aspiracija prema Bosni i Hercegovini što se potvrdilo tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Ovaj konkretan slučaj je očiti pokušaj zloupotrebe mogućnosti da Bošnjak bude član UO RTRS. Ovdje se zasigurno na radi o iskrenom osjećaju pripadnosti bošnjačkom narodu osobe pravoslavne vjeroispovjesti kako je to bilo do početka dvadesetog vjeka već pokušaju ostvarenja lične koristi.

Ovo nije jedini slučaj kada je u pitanju bh. entitet Rs da se neko izjašnjava kao ostali ili nešto drugo a kad treba popuniti kvotu Bošnjaka onda se izjasne kao Bošnjaci ali nikad ne zastupaju interese Bošnjaka već srpskih političkih partija koje ih kandiduju i postavljaju.

Može li doći do istinskog pomirenja među narodima u BiH, dok političari ne promjene retoriku i ne suoče se s vlastitom prošlošću?

- Po meni je ključno prihvatanje temeljnih principa Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine.

Politika političkih prestavnika bosanskih Srba u entitetu Rs temelji se na ne prihvatanju temeljnog principa dejtonskog mirovnog sporazuma  člana 1 Ustava Bosne i Hercegovine a to je da Republika Bosne i Hercegovina nastavlja da funkcionise u budućnosti kao država Bosna i Hercegovina sa modifikovanom ustavnom strukturom...

Ovaj član Ustava pokazuje da je Bosna i Hercegovina kao država starija od entiteta i da nije nastala u Dejtonu udruživanjem entiteta u šta nas politički pristavnici bosanskih Srba žele ubjediti svih ovih godina.

Suština je da oni svojom politikom negiranja genocida veličanja presuđenih ratnih zločinaca žele držati izolovane bosanske Srbe isključujući integracije na bazi Ustava, i sudski utvrđenih i dokazanih činjenica. Oni znaju da bez prihvatanja istine i suočavanja sa prošlošću nema napretka i integracije među narodima u Bosni i Hercegovini i zbog toga gaje podjele koristeći emocije vlastitog naroda sa ciljem konačne podjele Bosne i Hercegovine.

Da je zvanična politika Srbije odustala od podjele Bosne i Hercegovine mi ne bi danas imali ovakvo ponašanje političkih prestavnika Srba u Bosni i Hercegovini koji zagovaraju podjele i seperatizam, već bi imali politiku izgradnje snažne države Bosne i Hercegovine u interesu svih njenih građana i naroda.

Za promjenu ponašanja političkih prestavniak u bh. entitetu Rs ključno je odustajanje Srbije od teritorijalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini, ne deklarativno već suštinski. Tada bi došlo do suštinskih promjena u politici i ponašanju političkih prestavnika bosanskih Srba prema Bosni i Hercegovini i prema počinjenom genocidu nad stanovnicima sigurne zone UN Srebrenica.

Nakon toga bi mogli očekivati i govoriti o relaksaciji odnosa među narodima i građanima u Bosni i Hercegovini i regionu. Do tada moramo biti spremni da odgovarimo proaktivno na raznu vrstu izazova i nastraja na Bosnu i Hercegovinu, njene institucije, njen suverenitet i teritorijalni integritet.

(M.I.)