Ugledni prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale, objavio je danas esej u kojem je izrazio zabrinutost zbog Deklaracije "Svesrpskog sabora" koja predstavlja bh. entiet Republiku Srpsku "kao autonomno pravno lice" i daje podršku "opasnom planu" predsjednika tog entieta Milorada Dodika o "mirnom razdruživanju".

On je potcrtao da su to "provokacije koje prijete ponavljanjem zločina" i da to zahtijeva sankcije od SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i EU.

Njegov esej, naslova “Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici 2024: Dostojanstveni čas sjećanja”, prenosimo u cjelosti:

“Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ove godine dobija poseban značaj nakon zvaničnog usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom je 11. juli proglašen “Međunarodnim danom razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine”. Zvanično međunarodno priznanje pruža važnu novu podršku preživjelima koji još uvijek sahranjuju posmrtne ostatke svojih najmilijih suočeni s navalom poricanja i govora mržnje.

Rezolucija UN-a ohrabruje i skreće pažnju na širenje održavanja komemoracija širom svijeta koje odaju počast žrtvama i potvrđuju istinu o genocidu u Srebrenici. Žrtvama genocida će se ove godine odati počast na zvaničnom događaju na visokom nivou u Ujedinjenim nacijama u New Yorku 11. jula u organizaciji ambasadora (Zlatka) Lagumdžije. Komemoracije će se također održati širom Ujedinjenog Kraljevstva, u Irskoj, Belgiji, Švicarskoj i drugdje. Godišnjica genocida u Srebrenici će se obilježavati i širom Sjedinjenih Država: uključujući St. Louis, Missouri, Chicago, Illinois i Connecticut gdje će biti podignuta zastava Bosne i Hercegovine.

Rezolucija UN-a je kreirala ključni poticaj za afirmaciju istine i za uspostavljanje trajne kulture sjećanja kako bi se spriječilo ponavljanje genocida. Rezolucijom UN-a je osuđeno “svako poricanje genocida u Srebrenici”. Istraživači genocida upozoravaju da poricanje izaziva ponovnu viktimizaciju i podstiče ponavljanje nasilja. Ali čini se da međunarodna zajednica nije dovoljno svjesna ili zabrinuta zbog dramatičnog porasta poricanja i prijetnji miru u Republici Srpskoj i Srbiji koji su uslijedili nakon usvajanja Rezolucije UN-a.

U drskom protivljenju duhu Rezolucije UN-a, nacionalistički lideri u Republici Srpskoj i Srbiji održali su visoko hvaljeni “Svesrpski sabor” i objavili “Deklaraciju” pozivajući na jedinstvo svih srpskih naroda u ažuriranoj verziji “Velike Srbije”, iste one “Velike Srbije” koja je motivisala međunarodnu agresiju i genocid nad Bosnom 1990-ih. Deklaracija također eksplicitno osuđuje Rezoluciju UN-a i suštinski negira genocid u Srebrenici.

Jako zabrinjava činjenica da Deklaracija “Svesrpskog sabora” predstavlja Republiku Srpsku kao autonomno pravno lice, dajući podršku opasnom planu Milorada Dodika o “mirnom razdruživanju” od Bosne. U istom kontekstu, među preživjelima postoji velika zabrinutost zbog prijedloga političkih predstavnika bosanskih Srba da se promijeni ime Srebrenice. Nedavno je komemoracija 11. jula u Potočarima čak okarakterisana kao prijetnja sigurnosti u Republici Srpskoj. Sve su to zabrinjavajuće provokacije koje prijete ponavljanjem zločina. Takve prijetnje zahtijevaju oštrije osude i sankcije od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije.

Davno prije Rezolucije UN-a, Majke Srebrenice su nas inspirisale svojom borbom da se prizna istina o genocidu u Srebrenici i da se žrtve pamte. One su svjedočile u Hagu, pokrenule sudski postupak protiv Holandije zbog njene odgovornosti za genocid i zalagale se za ekshumaciju i identifikaciju žrtava. Majke su se neumorno zalagale za uspostavljanje Memorijalnog centra i mezarja, što je vizija koju su predano i sposobno rukovodstvo i osoblje Memorijalnog centra Srebrenica danas ostvarili.

Imao sam čast da 1. jula prisustvujem svečanom otvaranju “Izložbe o genocidu u Srebrenici” u sjedištu UN-a u New Yorku, koju su organizovali ured ambasadora Lagumdžije i Memorijalni centar Srebrenica. Prisustvovale su neumorne majke Srebrenice Munira Subašić i Kada Hotić, a Munira se obratila okupljenima. Ambasador Lagumdžija se u svom obraćanju osvrnuo na zapanjujuće zapažanje direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića da niko od onih u Memorijalnom centru koji su radili na ovoj izložbi danas nije trebao biti živ. Drugim riječima, kada je Amra Begić Fazlić, zamjenica direktora Memorijalnog centra, izašla na govornicu da svečano otvori izložbu, to je bio potresan trenutak za nju i za Majke Srebrenice, jer prema genocidnom planu iz 1995. nisu trebale biti ovdje danas. Pa ipak, one su bile u Ujedinjenim nacijama u New Yorku otvarajući memorijalnu izložbu kako bi edukovale svijet. Bilo je to inspirativno za sve nas.

Kada budemo obilježavali godišnjicu genocida u Srebrenici 11. jula ove godine, suočeni sa prijetnjama bez presedana iz “Deklaracije” “Svesrpskog sabora” i drugim provokacijama, to će zaista biti dostojanstveni čas sjećanja. Ovom komemoracijom obnovimo našu posvećenost kulturi sjećanja kako bismo edukovali buduće generacije i spriječili ponavljanje zločina. Kako se komemoracije za Srebrenicu šire svijetom, neka se ta kultura sjećanja proširi i na osnivanje memorijalnih muzeja u Barutnom magacinu u Kalinoviku i Bijeloj kući u Omarskoj. Sada, više nego ikad, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Evropska unija i međunarodna zajednica moraju štititi preživjele, zalagati se za istinu, stati uz Majke Srebrenice i stati uz Bosnu“.