Na današnji dan prije 29 godina, 13. jula 1995. godine, vojnici bosanskih Srba su krenuli sa masovnim egzekucijama Bošnjaka u Srebrenici.

Bio je to početak genocida, na brojnim stratištima.

U hangarima zloglasne Zemljoradničke zadruge u Kravici su vojne i policijske snage RS, prema svjedočenju preživjelih i dokazima u Haškom tribunalu (ICTY), mučile i ubile više od 1.370 muškraca i dječaka Bošnjaka Srebrenice, koji su se preko šuma pokušali probiti do slobodne teritorije.

1000 muškaraca i dječaka su bili zarobljeni u školi Grbavci, a onda u manjim grupama odvedeni na obližnju livadu u Orahovcu, gdje su strijeljani od strane pripadnika VRS. Zločinci, Ratko Mladić i Ljubiša Beara nadzirali su operaciju ubijanja.

Kod škole u Petkovcima i na brani crvenog mulja u istom mjestu, ubijeno je više od 1200 žrtava koje su bile zatočene u navedenoj školi, a kasnije su kamionima dovezene i strijeljane od strane jedinica VRS na navedenoj brani.

U Kozluku su egzekucije vršene na smetljištu uz obalu rijeke Drine. Žrtve su držane u školi Ročević i sukcesivno dovožene na ovu lokaciju. Nema preživjelih sa ovog stratišta. MKSJ je pronašao primarnu masovnu grobnicu na ovoj lokaciji.

1.300 žrtava genocida ubijeno je na Vojnoj ekonomiji Branjevo. Žrtve su držane u školi u Pilici i autobusima dovezeni na lokaciju. Ahmo Hasić je jedini preživjeli, svjedočio je u Haškom tribunalu o ovom zločinu.

U Pilici je 16. jula 1995. ubijeno više od 500 muškaraca i dječaka od strane VRS. Niko nije preživio masakr. Ljubiša Beara je bio u obližnjoj kafani udaljenoj nekoliko metara od Doma kulture nadgledajući izvršenje zadataka izdatih od Glavnog štaba VRS-a.