Novak Đoković je poražen u finalu Wimbledona od Carlosa Alckaraza, koji je superiorno došao do nove titule.

Toni Nadal u svojoj kolumni za El Pais piše da je Novak odabrao samoubilačku taktiku, jer nije igrao svoju igru, već je htio B planom da poremeti Alkaraza i izbaci ga iz svoje uobičajene rutine i igre.

Nadal ističe da je Alcaraz najbrži igrač koga je do sada video u životu i da ga možete pobijediti samo ako ima loš dan i ako ste jedan od najkompletnijih tenisera.

"Nova titula na Wimbledonu, četvrta na Grand slam turnirima, i to što ima samo 21 godinu, daju nam jasne naznake šta bi Carlos Alcaraz mogao da postigne. On je jučer na terenu održao sjajan teniski recital i još jednom pokazao da ispunjava sve uslove najvećih tenisera. Ako je tehnički veoma teško uočiti bilo kakvu slabost u njemu, fizički je on najbrži igrač kojeg sam ikada vidio na terenu. Pobijediti ga mogu samo najkompletniji teniseri i samo ako imaju svoj najbolji dan.

Ovog puta je bio nepokolebljiv tokom cijelog takmičenja i savladao je Đokovića i brzinom i čvrstinom. U svakom trenutku je bio superioran. Od početka meča se vidjelo da će biti veoma teško da ga Đoković pobijedi, ako ne i nemoguće."

Toni smatra da je Alcaraz imao samo jednu slabost, kada je servirao za kraj meča na 5:4 i 40:0 i da je jedino tada dao nadu Novaku, koji, na drugoj strani,  ni u jednom momentu nije ostavio utisak da može ugroziti rivala.

"Igra je uvijek bila u njegovim rukama i bio je izvanredan u svim aspektima. Njegovi udarci iz forhenda sa osnovne linije su, prije svega, bili poražavajući. Lako je postigao prva dva seta uz zvučnih 6-2, a samo jedna njegova greška, kada je servirao za zatvaranje meča sa čistih 5-4, 40-0, omogućila je Srbinu da gaji malo nade u ishod utakmice. Ni u jednom trenutku, zapravo, Nole nije ostavio utisak da ima oružje da odlučno zastraši rivala. Njegovim udarcima nedostajala je preciznost i snaga, neophodna da se demontira igra trenutnog pobjednika."

Osvrnuo se posebno na taktičke zamisli Đokovića i njegovog tima i nedoumice koje su imali prije samog meča i pripremu za duel sa Alcarazom.

"Zamišljam, kao što sam već napisao dan prije finala, nedoumice koje su Novak i cio njegov tim imali pri približavanju meču. Odluka nije bila laka. To je isti onaj koji se predstavlja mnogim igračima i timovima kada se suoče sa nadmoćnijim protivnikom. Kako pristupamo sastanku? Da li se suočavamo sa svojim uobičajenim oružjem i sopstvenim stilom ili, naprotiv, pokušavamo da neutrališemo rivala tražeći druga rješenja, udaljavajući se od naše karakteristične igre? Konkretno, uvijek sam birao prvo. Ako je već teško igrati dobro radeći ono na šta je navikao, uvijek mi je izgledalo mnogo teže da radim dobro ono drugo što mi nije navika, a posebno u finalu, što mi nije navika.

Đoković se opredelio za drugu alternativu. Znajući da mu ni noge, ni preciznost udaraca nisu ono što su bili, a da mu ni duga i fizička utakmica ne ide u prilog, pokušao je taktiku koja se na kraju pokazala samoubilačkom. Želeo je da nametne visok tempo, da igra agresivno, skrati razmjene sa osnovne linije i u najmanjoj prilici završava poene na mreži.

Po mom mišljenju, jedina šansa koju je Srbin imao bila je da pokuša da uspori igru. Nadajući se da je bio potpuno u pravu i nadajući se da Karlos neće imati svoj najbolji dan. Ako želite da brzinom pobijedite igrača iz Mursije danas je praktično nemoguće. Možda samo Jannik Sinner može da igra jedan na jedan sa Špancem. A, zapravo, finale ove nedjelje potvrđuje da će pravo rivalstvo na narednim turnirima, a vjerovatno i narednih godina, biti između njih dvojice: italijanskog i španskog šampiona" zaključio je Toni Nadal.