Albanci su od 1967. do 1983. godine prošlog stoljeća radili devet sati dnevno za minimalac da bi izgradili nuklearne bunkere koji bi ih zaštitili u slučaju nuklearnog napada. U martu 1992. godine komunisti su poraženi na izborima, a nuklearni bunkeri otišli su u prošlost.

Građevine koje nikad nisu korištene za svoju prvotnu namjenu obrane od nuklearnih napada, danas se suočavaju s novim neprijateljem – klimatskim promjenama.

“Bunkeri su podsjetnik na naš najmračniji period, tako da mislim da ih treba produktivno iskoristiti”, rekao je Zef Kodra, 78-godišnjak koji je sudjelovao u njihovoj izgradnji, piše iNews, prenosi Dnevno.hr.

Betonsko naslijeđe

Kodra je bio jedan od radnika u programu bunkera, pokrenutom za vrijeme komunističkog diktatora Envera Hodže 60-ih godina prošlog stoljeća. Radili su naporno, zarađujući minimalnu plaću, a tisuće su izgubile živote tijekom gradnje.

Danas, Kodra želi da svijet bolje razumije Hodžino betonsko nasljeđe.

“Svijet bi trebao znati što bunkeri predstavljaju i konačno nešto dobiti za sav taj rad”, rekao je Kodra. Bunkeri su postali turistička atrakcija, a Kodra kod Skadra nudi smještaj i pokazuje neke od 200 bunkera koje je izgradio.

Nakon Drugog svjetskog rata, Hodža je izolirao Albaniju i provodio brutalan režim. Ovaj period albanske historije obilježila je izgradnja ratnih tunela, vojnih aerodroma i podmorničkih punktova, izgrađenim u slučaju napada. Bunkeri su bili ključni dio ove strategije. Procjenjuje se da ih je bilo najmanje 173.371, a neki vjeruju da je broj veći od 220.000.

Troškovi bunkerizacije

Bunkeri su napravljeni od betona, željeza i čelika, teški i do 400 tona. Neki su služili kao skloništa u slučaju nuklearnih udara. No, nikada nisu bili potrebni jer Albanija nije napadnuta. “Isprali su nam mozgove u školi. Učili smo da je Hodža bog”, prisjeća se 47-godišnji Kauši.

Troškovi bunkerizacije navodno su dostigli 2,22 milijarde eura, a izgradnja je odnijela 100.000 života. Danas, turisti istražuju ove objekte, ali suočavaju se s novom prijetnjom – morem. Albanske obale trpe najveću eroziju u Evropi, uzrokovanu klimatskim promjenama i nekontrolisanom urbanizacijom. Bunkeri uz ušće rijeke Seman u Jadran su potopljeni, a sličnu sudbinu dijele policijske stanice, sportski tereni i naftne bušotine.

“Bunkeri su napravljeni da izdrže gotovo sve, ali su izgubili svoju jedinu bitku – s morem”, kazao je Ilir Zani. U tri desetljeća, Jadransko more progutalo je 800 metara obale, a godišnje nestaje metar-dva obale.

Diže se nivo mora

Stručnjaci predviđaju da će se nivo mora u Albaniji do 2100. godine povećati između 40 i 105 centimetara. Problemu pridonose krčenje šuma, vađenje pijeska i šljunka iz rijeka te nekontrolisana urbanizacija. Posljedice erozije vidljive su i u unutrašnjosti zemlje, uključujući područje oko Tirane, gdje vlasti pokušavaju zaštititi okolinu zabranom sječe stabala.

Albanske vlasti obavezale su se ispuniti obećanja dana na konferencijama UN-a o klimatskim promjenama u Parizu i Glasgowu, ali borba protiv erozije i klimatskih promjena nastavlja se.