Ne smijemo relativizirati velikosrpsku tendenciju da se nameće kao hegemon na Zapadnom Balkanu. Na probleme treba ukazivati i detektirati ih, ukoliko bude suprotno, polahko ćemo se utapati u velikosrpski projekat, te principe velikosrpskog sabora, a da toga nismo ni svjesni, kazao je u razgovoru za Slobodnu Bosnu Admir Lisica, doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i istraživač u oblasti međunarodnih odnosa.

Sa Lisicom smo razgovarali o jučer završenoj rekonstrukciji vlasti u Crnoj Gori, odnosima u regionu posebno nakon održavanja Svesrpskog sabora, nasrtaja na suverenitet BiH koji su uslijedili i drugim aktuelnim temama. 

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

Kada je objavljena vijest da će Bošnjačka stranka ući u Vladu Crne Gore vi ste napisali da će to "biti pogubno po Bošnjačku stranku u konačnici" te da to "nije mudro i nije u interesu Bošnjaka Crne Gore". Da li ste ostali pri takvoj ocjeni i zašto to smatrate?

Bošnjačka stranka je najjača politička partija Bošnjaka u Crnoj Gori, sa veoma ukorijenjenom tradicijom. Poznata je po veoma jasno definisanim stavovima u kontekstu odbrane nacionalnih interesa Bošnjaka, jačanja veza sa Bosnom i Hercegovinom, te opredjeljenosti za nezavisnu, evropsku i demokratsku Crnu Goru. Funkcioneri SDA Crne Gore, iz koje se kasnije izrodila Bošnjačka stranka, zbog svojih ideala su progonjeni tokom devedesetih godina od strane tadašnjih srpsko-crnogorskih vlasti. Takva politička klima uslovila je dalje odlučno ponašenje bošnjačkih političkih funkcionera, poput nekadašnjeg predsjednika BS Rafeta Husovića, koji su jasno definisali paradigmu po kojoj BS djeluje. Bošnjaci trebaju biti dio vlasti, ali ne na ovakav način i u situaciji kada je jasno da ta odluka nije u skladu s naslijeđem Husovića, na koje se funkcioneri BS pozivaju. Da je BS odmah na početku krenula pronicljivo s jasno definiranim zahtjevima, jer im to historijski rezultat na minulim izborima omogućava, situacija bi bila drugačija. U ovom trenutku postoji nezadovoljstvo unutar Bošnjačke stranke sa ovakvom odlukom, te je vrlo vjerovatno da će to kulminirati određenim podjelama. Zbog toga smatram da će ovakav ulazak u vlast biti poguban za BS. Činjenica da čak 35 članova Glavnog odbora ukazuje da postoji polarizacija. Da li je to pametna odluka u političkom sudu, u konačnici će dati Bošnjaci na izborima, ali sam ubjeđen da će ovo ostaviti dalekosežne posljedice i na manjak podrške aktuelnom rukovodstvu ove stranke.

Kako gledate na ulogu prvog čovjeka BS-a Ervina Ibrahimovića u cijelom ovom procesu? Da li je dobro vodio stranku u proteklom periodu? Da li je dobro pregovarao pri ulasku u Vladu i šta će Bošnjačka stranka moći ostvariti sa ministarstvima koja je preuzela?

Očigledno je da jedan dio uglednih članova i simpatizera BS nije saglasan sa ovom odlukom, te da Ibrahimoviću imputiraju krivicu. Pogrešno je isključivo jednom čovjeku stavljati na pleća cjelokupnu odgovornost, jer uprkos njegovom autoritetu, ovakva odluka ne bi mogla biti donesena bez podrške svih onih koji su “digli ruku” na sjednici koja je potvrdila ulazak BS u aktuelni vladajući saziv. Shodno tome smatram da Ibrahimović kao predsjednik ima poluge moći da definira određene stavove i ciljeve, ali da mu provođenje istih ne bi bilo omogućeno bez podrške istomišljenika. Sud o njegovom liderstvu će sigurno dati birači BS, te je neprimjereno zalaziti u dublje analize u kontekstu njegovog vođenja stranke. BS je morala nakon izbora krenuti s pregovorima, te kao jedna od pobjedničkih stranaka postaviti realne uslove. Sada mi se čini da je ulazak u vlast zakasnio, te uz ulazak rigidnih srpskih elemenata u “paketu” nosi dodatnu odgovornost.

Kako gledate na kampanju koja je u Crnoj Gori pokrenuta protiv Bošnjačke stranke i Ibrahimovića lično. Iznose se zaista teške uvrede i diskvalifikacije, posebno na društvenim mrežama gdje ih se bukvalno dehumanizira.

Imputirati BS antibošnjaštvo, četništvo i slične klasifikacije jeste neprimjereno. Napravili su očiglednu političku grešku, sa ovom zakašnjelom reakcijom i u trenutku kada su svjesni da će ulazak u vlast donijeti unutrašnje turbulencije, koje će koštati BS u konačnici. Primjetna je određena nedosljednost, međutim, to je cijena ulaska u ovakvu vlast, koja sadrži određene rigidne elemente.

Zašto su prosrpske i proruske stranke u Crnoj Gori pristale na ulazak BS-a u Vladu Crne Gore. I tamo je bilo određenih turbulencija povodom rekonstrukcije Vlade?

Prosrbe i proruse zanima kontrola nad institucijama Crne Gore, a način na koji će doći do toga im nije bitan. Stoga pristaju na saradnju sa BS, te Bošnjacima općenito koje često vrijeđaju, marginaliziraju. Srpske političke opcije u Crnoj Gori su pod kontrolom Beograda i režima Aleksandra Vučića, koji su u ovom trenutku procjenili kako im saradnja sa Bošnjacima donosi benefite kod međunarodnih partnera. Crna Gora se u posljednjih nekoliko godina suočava sa najezdnom velikosrpskog utjecaja, koji ne bira sredstva. Receptura koja je izgleda dobitna za Beograd, a čemu svjedoči i Temeljni ugovor koji je Srpska pravoslavna crkva u konačnici dobila. Turbulencije jesu postojale, ali konačnu riječ ima Beograd, koji procjenjuje šta crnogorski Srbi trenaju da rade. Ono što je faktički dokaz da velikosrspka politika ne može doživjeti konačnu pobjedu u Crnoj Gori jeste broj bošnjačkih ministara u aktuelnom sazivu, te da je politička realnost ta da su Bošnjaci politički faktor. Ipak, ne treba zanemariti uspjehe Beograda i njegov utjecaj na društveno-političku svakodnevnicu Crne Gore u posljednjih nekoliko godina.

Kako gledate na ocjene da BS nije napravio pogrešan potez te da Bošnjaci Crne Gore trebaju u ovakvom političkom okruženju gledati svoj interes i kako da ga najbolje zaštite? Pa i po cijenu neprincipijelnih koalicija sa izrazito nacionalističkim prosrpskim strankama...

Rast popularnosti prosrpske politike je očigledan u Crnoj Gori, a trendovi ukazuju da će tako ostati i u narednom periodu. Nužno će biti da Bošnjaci sarađuju sa Srbima u Crnoj Gori, ali to ne treba da bude po svaku cijenu. Konstelacija odnosa na političkoj sceni ukazuje da su velikosrpski protagonisti aktuelna politička realnost, međutim, pogrešan je trenutak u kojem dolazi do ovakve saradnje. Opet ponavljam, BS je morala nakon izbora sagledati sve opcije, te biti ta koja nameće određena pravila. Živimo u demokratskom društvu koje dozvoljava pluralizam u političkim stavovima i mišljenjima, te je logično da imamo različite stavove po ovom pitanja. Ukoliko uzimamo u obzir samo participiranje u vlasti, te nužnost da Bošnjaci po svaku cijenu imaju funkcije, onda nema ništa sporno, ali ako sagledamo širu sliku, te analiziramo retrospektivu političkih odnosa u Crnoj Gori, ova odluka je trebala biti nešto drugačija. Stavovi BS u prošlosti ne odgovaraju ovakvom ulasku u vlast. Bošnjaci trebaju biti u vlasti, ali postoje načini da se do toga dođe drugačijim putem.

Vidjeli smo i da se reis Fejzić usprotivio ovakvoj odluci BS-a. Može li sve ovo dovesti do podjela među Bošnjacima u Crnoj Gori?

Sigurno je da će ova odluka BS imati posljedice, ali se nadam da će Bošnjaci Crne Gore biti racionalni, te da će ovu situaciju prebroditi sa što manjim posljedicama u konačnici. Ipak, određene turbulencije na političkom planu unutar bošnjačke zajednice u Crnoj Gori, čine se realnim.

Nakon svesrpskog sabora početkom juna svjedočili smo nekoliko incidenata u BiH. Prvo slijetanje helikoptera MUP-a Srbije u Trebinje, pa dolazak regruta Vojske Srbije u Prijedor i Bratunac i na kraju namjera razmještanja srbijanskih policajaca u BiH. Kako ocjenjujete ove poteze Srbije i RS-a i da li su bh. vlasti na njih adekvatno odgovorile?

Očigledne dobro iskordinirane političke provokacije koje imaju za cilj poručiti Bosni i Hercegovini da je nemoćna pred velikosrpskom najezdom, te Bošnjacima, kako će se morati prilagoditi svesrpsko-saborskoj paradigmi, koja nastoji da bude implementirana. Zbog toga je potreban jak politički odgovor Bošnjaka, ali i svih onih koji se zalažu za jačanje države Bosne i Hercegovine. Ne smijemo relativizirati velikosrpsku tendenciju da se nameće kao hegemon na Zapadnom Balkanu. Na probleme treba ukazivati i detektirati ih, ukoliko bude suprotno, polahko ćemo se utapati u velikosrpski projekat, te principe velikosrpskog sabora, a da toga nismo ni svjesni. Odlučan odgovor mora ponuditi bošnjačka politička i intelektualna elita, koja mora imati ujednačen stav, koji će sadržavati otopr velikosrpskom utjecaju.

Nekoliko zaista turbulentnih godina je iza nas. Od "Janšinog non-papera" koji predviđa stvaranje tri velike države na Zapadnom Balkanu do Svesrpskog sabora, ali i nečega sličnog tome - sjednici predsjedništva HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH u Splitu. Kako ocjenjujete situaciju u regionu, da li je ovaj dio Evrope na prekretnici koja će definisati njegovu budućnost?

Izuzetno nepovoljno za Bosnu i Hercegovinu i njene interese! Sve inicijative i aktivnosti koje ste naveli imaju za cilj minimiziranje bosanskohercegovačke državnosti, a u kontekstu “Non-papera” i “Svesrpskog sabora” čak i ukinuti njenu državnost u dogledno vrijeme. Bosna i Hercegovina je suočena sa velikospskim aspiracijama, koje su pojačane u posljednje vrijeme. Separatizam BiH entiteta Rs jeste ogroman problem, a još veći problem je ignoriranje destruktivnog djelovanja Milorada Dodika od strane međunarodne zajednice. Osim u Bosni i Hercegovini, velikosrpski utjecaj, te njegova “soft” forma kroz “srpski svet”, primjetan je u ranije tematiziranoj Crnoj Gori, koja se također susreće s pritiscima iz Beograda. Naravno, Kosovo je možda i najizraženija država Zapadnog Balkana, uz Bosnu i Hercegovinu, gdje Beograd nastoji nametnuti kontrolu, a na tom putu ne bira sredstva, o čemu svjedoči teroristički napad pobunjenih Srb u Banjskoj. Ne smijemo zaboraviti ni promjenu vlasti u Sjevernoj Makednoji, što uz destruktivno djelovanje Srbije prema Bosni i Hercegovini, i ostalim navedenim državama također pogoduje interesima Rusije. Zapadni Balkan je na svojevrsnoj prekretnici, a njegova sudbima je poprilično vezana za geopolitičke okolnosti u svijetu. Rast desnice u Evropi također nepovoljni pogoduje na razvoj situacije na Zapadnom Balkanu, stoga će međunarodni faktori ukoliko ne žele proširen utjecaj na ovom području temeljitije pristupiti rješenju nagomilanih problema, kojima su i oni dijelom kumovali u prthodnim godinama.

Nedavno je njemački kancelar Olaf Scholz boravio u Srbiji povodom sporazuma o iskopavanju dragocjenog litijuma. Da li Srbija postaje glavni partner Zapada u regionu i šta to može značiti za njene susjede?

Angela Merkel i Aleksandar Vučić su imali izuzetno prisne relacije, o čemu svjedoči i jedna od njenih posljednih posjeta na koncu mandata, kada je Beograd izabrala kako bi se susrela sa Vučićem. Scholtz je za razliku od Merkel nastupa nešto rezerviranije prema Srbiji, ali se jasno vidjelo da Njemačka i dalje vidi Srbiju kao lidera na Zapadnom Balkanu. Smatram da novi momenat koji je povezan sa iskopavanjem litijuma može poslužiti Njemačkoj da dalje produbi odnose sa Srbijom, a i Vučić je ovo ocijenio kao “geopolitički momenat” za Srbiju, koji se mora iskorisiti. Ne bih rekao da cjelokupni Zapad posmatra Srbiju kao glavnog partnera, ali je očigledno da Srbiju i Vučića favoriziraju određene države. Svaka eventualna podrška srbijanskog hegemonizma i nametanje Srbije kao regionalnog političog lidera, potencijalna je opasnost za ostatak Zapadnog Balkana.

Odmah iza te posjete, na njemačkom javnom servisu Detuche Welle objavljen je tekst o "islamisom radikalizmu na zapadnom Balkanu". Zašto Deutsche Welle otvara baš ovu temu u baš ovom trenutku?

Kada god se pravda podrška Zapada Srbiji ili Hrvatskoj, a na štetu Bosne i Hercegovine, u fokus dolazi irelevantno i neutemeljeno pitanje nekakvog “islamskog radikalizma”. Shodno proteklom periodu, ustanovljeno da takve teze nisu kredibilne, te da samo imaju za cilj satanizirati Bošnjake. Sjetite se izjava Kolinde Grabar-Kitarović, Orbana, Kovaca, te drugih desničara. Sve one su puštene u javnost u cilju potenciranja sekuritizacije. Historija nas uči da su Bošnjaci tolerantni i kao većinski muslimani veoma prijateljski raspoloženi. Sjetimo se samo kako su bosanski muslimani u osmanskom periodu štitili Jevreje u Sarajevu, u vremenu kada im je dobar dio Evrope okrenuo leđa. Slično je bilo i tokom Drugog svjetskog rata, kada su Bošnjaci riskirali svoje živote kako bi spasili Jevreje, Rome i Srbe. U agresiji protiv Bosne i Hercegovine, uprkos počinjenom genocidu nad njima od strane srpskih vojnih i paravojnih formacija, Bošnjaci su se zalagali za toleranciju, o čemu svjedoče sačuvani vjerski objekti njihovih komšija. Za vojske bosanskih Srba i Hrvata se ne može reći da su kao pripadni Armije Republike Bosne i Hercegovine bili ustrajni na čuvanju objakata svojih komšija. Nema utemeljenja u priče o radikalizmu muslimana na Zapadnom Balkanu, one služe radikalnim desničarima u Evropi kako bi opravdali svoju očiglednu islamofobiju.