Kada su Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) i Izrael potpisali Sporazum iz Osla prije 31 godinu, tačnije 13. septembra 1993. godine, Palestinci su smatrali da je to korak ka uspostavi njihove nezavisne države. Međutim, Izrael je poduzeo sve moguće mjere kako bi to spriječio, a glavno oružje kojim se služio bilo je pripajanje dodatnih teritorija i širenje doseljeničkih naselja.

Paralelno s izraelskim ratom u Pojasu Gaze, koji je ušao u svoj 12. mjesec, okupacija je nametnula novu realnost i činjenice na terenu na Zapadnoj obali, ostavljajući Palestince da od dva zla biraju manje. Smrt, raseljavanje ili priznavanje okupacije, to su izbori koji im se stavljaju na raspolaganje, u skladu s programom izraelske vlade zasnovanim na ”rješavanju sukoba”, prema riječima palestinskog političara.

Pokojni palestinski predsjednik Yasser Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin potpisali su ”Dogovor o privremenoj samoupravi” poznat i kao “Sporazum iz Osla”, 13. septembra 1993. godine, na osnovu kojeg je uspostavljena Palestinska nacionalna samouprava na 22 posto teritorije Palestine.

Dokument predviđa formiranje prijelazne palestinske vlasti u vidu izabranog Palestinskog vijeća koje će imati ovlasti i nadležnosti u preciziranim i dogovorenim oblastima tokom petogodišnjeg prijelaznog perioda.

Dovođenje pred svršen čin

Wasel Abu Youssef, član Izvršnog odbora PLO-a, kaže da su konfiskacija zemlje i doseljenička kolonijalna gradnja u porastu od potpisivanja Deklaracije o principima iz Osla.

“Sasvim je jasno da se iskorištavaju sva raspoloživa sredstva za dovođenje pred svršen čin. Uvjete sporazuma nije ispoštovala nijedna od izraelskih vlada koje su se smjenjivale. Umjesto toga, te vlade su nastavile ignorirati sve što se odnosi na mogućnost uspostave nezavisne i geografski povezane države”, dodao je.

Dok genocidni rat u Gazi ulazi u svoj 12. mjesec uz američko saučesništvo, Abu Youssef kaže da okupacija ”otvoreno govori kako ne prihvata uspostavu palestinske države na palestinskoj zemlji. I ne samo to, nego se i program trenutne vlade temelji na tri tačke za ‘okončanje sukoba’, a to su: ubijanje ili hapšenje Palestinaca, njihovo protjerivanje te život pod jarmom okupacije”.

Istaknuo je da ”Zakon o nacionalnoj državi”, koji je odobrio izraelski Knesset 2018. godine, a koji propisuje da je ”Izrael nacionalna država jevrejskog naroda”, negira bilo kakva prava palestinskog naroda. Prema tome, ”pitanje raseljavanja i dalje ostaje aktuelno pred okupacijskom vladom, čime se eliminira svaka mogućnost razgovora o uspostavi palestinske države”.

Dobra prilika

Khalil Tufakji, jerusalemski stručnjak za teritorije i pitanje naseljavanja, kaže da je Izrael, zahvaljujući Sporazumu iz Osla, uspio provesti sve projekte koji su bili prisutni i zamrznuti u sklopu njegovih planova, uključujući i tadašnje planove naseljavanja na cijeloj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze.

Istaknuo je da se broj doseljenika povećao sa 110.000 u 1993. na gotovo 516.000 na Zapadnoj obali 2024. godine, pored toga da 230.000 doseljenika živi unutar Jerusalema.

Tufakji nastavlja da je izraelska strana iskoristila Sporazum iz Osla za realizaciju projekata koji nisu bili provedeni, uključujući projekte za uspostavu doseljeničkih ispostava u sklopu poziva da se okupiraju brda, kao i vojnu naredbu br. 50 za ceste iz 1983. godine o izgradnji zaobilaznih puteva, koji su bili zamrznuti prije Osla.

“Zahvaljujući Oslu, izraelska strana uspjela je uspostaviti ulice unutar Zapadne obale, uzdužno i poprečno, čime su sva palestinska naselja praktično opkoljena”, dodao je.

Što se tiče zida razdvajanja, na kojem se počelo raditi 2001. godine, Tufakji je rekao da je projekat pokrenut unutar Zapadne obale pod izgovorom sigurnosti, ali da zapravo ima za cilj iscrtati granice u skladu s vizijom tadašnjeg premijera Ariela Sharona koja glasi ”što više teritorije uz minimalan broj stanovnika”.

U okviru te vizije, zauzeta su područja sa podzemnim vodama, a palestinski gradovi su vojno izolirani, prema palestinskom stručnjaku. Skrenuo je pažnju i na raspoređivanje doseljeničkih ispostava u ruralnim područjima, čiji se broj danas procjenjuje na gotovo 170.

Iako je Sporazum iz Osla zadržao oko 60 posto teritorija Zapadne obale pod potpunom izraelskom kontrolom i klasificirao ih kao zonu C, Izrael je nedavno donio odluku da zonu B, koja bi trebala biti pod civilnom kontrolom  Palestinskih vlasti, stavi pod izraelsku civilnu i vojnu kontrolu, prema palestinskom stručnjaku.

Tufakji se osvrnuo i na problem raseljavanja beduinskih zajednica iz zone C koje se trenutno provodi, kao i na odluku Knesseta kojom se odbija uspostava palestinske države. Prema Komisiji za otpor kolonizaciji i zidu (CWRC), ovo protjerivanje ugrožava 28 beduinskih zajednica.

Kontrola i utjecaj

Što se tiče Jerusalema, Tufakji kaže da se pojačalo doseljavanje na tom području s ciljem spajanja Zapadnog i Istočnog Jerusalema, te kako bi se prekinula povezanost palestinskih naselja kroz infrastrukturne projekte, tunele i mostove. Također, tu je i plan da se trenutne granice općine Jerusalem prošire na oko 10 posto površine Zapadne obale. “Ovo je dovođenje pred svršen čin kako bi Jerusalem postao glavni grad samo jedne države, a to je hebrejska država”, dodao je.

Palestinski stručnjak je ukazao i na projekat izgradnje najvećeg aerodroma u području Nabi Musa, istočno od Jerusalema i južno od Jerihona, unutar Zapadne obale, koji bi mogao imati kapacitet od 35 miliona putnika i dva miliona turista, pored željeznica, cesta i drugog.

Realnost na Zapadnoj obali je takva da su palestinska naselja međusobno povezana tunelima ili mostovima, dok se doseljenička naselja sve više šire, štaviše, postaju geografski povezani gradovi.

Iako je Izrael proglasio oko 40 posto površine Zapadne obale državnom imovinom kojom upravlja izraelska vlada, površina na kojoj izraelska doseljenička naselja provode svoj utjecaj premašuje 60 posto Zapadne obale, bez obzira što područje na kojem su izgrađeni objekti čini svega 1,6 posto njene površine, dodaje Tufakji.

Palestinski stručnjak zaključuje da je izraelska strana imala projekte i prije Osla, ali da oni nisu bili sprovedeni, a onda je započela njihova postepena realizacija, piše Al Jazeera.

Prema podacima palestinskog Centralnog zavoda za statistiku, broj izraelskih doseljeničkih naselja i vojnih baza na Zapadnoj obali iznosio je 483 do kraja 2022. godine, ”uključujući 151 koloniju i 25 naseljenih ispostava koje su smatrane dijelovima postojećih kolonija, zatim 163 kolonijalne ispostave i 144 lokacije koje se klasificiraju kao druge kategorije, između ostalog kao industrijska, uslužna i turistička područja te vojne kasarne.