Za razliku od zapadnih političara kineski predsjednik Xi nema naviku često istupati s upečatljivim i vizionarskim govorima, pa je to možda razlog zašto njegove riječi odjekuju nešto jače.

Kineski lider jučer je komentirao Trumpove ideje za uvođenje uvoznih tarifa kao mehanizma za trgovinskog deficita, zaštitu američke proizvodnje i vraćanje prevelikih dugova Sjedinjenih Država, kao i poruke EU o tarifama kao zaštiti evropskih ekonomija od ‘neprihvatljive‘ kineske konkurencije.

„Blokiranje ekonomske suradnje uz različite isprike i dijeljenje međuovisnog svijeta je vraćanje natrag u povijesti“, rekao je Xi. „Svijet je ušao u novo razdoblje turbulencija i promjena. Unilateralizam i protekcionizam se šire, a fragmentacija svjetske ekonomije se intenzivira. Ekonomska globalizacija suočava se s ozbiljnim izazovima“, poručuje kineski predsjednik.

Može se reći da ova poruka predstavlja simboličku prekretnicu u međunarodnim ekonomskim odnosima jer su Sjedinjene Države dugo bile glavni nositelj procesa globalizacije, kao i promocije ideje slobodne trgovine, a sada tu ulogu želi za sebe NR Kina. "Moramo ispravno usmjeravati razvoj ekonomske globalizacije, a ne slijediti stari put koji omogućuje nekolicini zemalja da provode hegemoniju", poručio je Xi.

U zadnjih desetak godina strukturni problemi zapadnih liberalnih ekonomija u modu su vratila razmišljanja o protekcionizmu kao lakšem putu za zaštitu nacionalnih interesa nego što su strukturne reforme ciljane dizanje kompetitivnosti. S obzirom da je šefica EK, Ursula von der Leyen, nedavno demonstrirala da u politici uvoznih tarifa namjerava slijediti Donalda Trumpa, može se zaključiti da se je NR Kina upravo preuzela ulogu predvodnika globalizacije.

Na globalizaciju se ne smije gledati kao na čvrsti i nezaustavljivi linearni proces u međunarodnoj trgovini nego na splet političkih, ekonomskih, znanstvenih i socijalnih procesa koji su integrirali države na različite načine, a ne samo kroz trgovinu odnosno formiranje globalnog tržišta. Proces globalizacije donio je fascinantni globalni rast standarda i kvalitete života, ali je kroz desetljeća Zapad dobio konkurenciju.

Može se reći da je moderna globalizacija započela prije nekih stotinjak godina, prije Prvog svjetskog rata 1900.-1914., jer je to razdoblje obilježilo intenziviranje trgovinske razmjene, potaknuto industrijskom revolucijom, tehnološkim inovacijama poput parnog stroja, željeznica i telegrafa. Britanija je dominirala svjetskom trgovinom, a zlatni standard omogućio je stabilnost valuta. Globalizaciju su tada na svojim leđima nosile kolonijalne sile i industrijalizirane zemlje. U tom razdoblju došlo je do vrlo visokog rasta trgovinske razmjene, migracija i protoka kapitala između Evrope i njezinih kolonija. Potom je stiglo razdoblje de-globalizacije, odnosno dramatičnog pogoršanja međunarodnih političkih odnosa od Prvog do završetka Drugog svjetskog rata. Prvi i Drugi svjetski rat, Velika depresija i protekcionističke politike (npr. Smoot-Hawley tarifni zakon u SAD-u) značajno su smanjili međunarodnu trgovinu i kapitalne tokove. Bilo je to razdoblje u kojem su dominirali nacionalizam, ekonomska nestabilnost i politički sukobi. To je razdoblje koje je prisililo mnoge države da više ulažu u samodostatnost te, kasnije, ipak pokušaju sastaviti krhotine globalnog tržišta kojeg su ratovi praktično uništili u prvoj fazi razvoja. Potom je, nakon 1945. godine, uslijedilo dugo i donedavno neprekinuto razdoblje globalizacije. Nakon Drugog svjetskog rata, osnovane su institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Generalnog sporazuma o carinama i trgovini (GATT), što je potaknulo međunarodnu suradnju i obnovu. To razdoblje prepoznatljivo je po Marshallov planu, uspostavi Bretton Woods sustava i širenju multinacionalnih kompanija, kao i američkim liderima, koji su bili istinski lideri globalizacije i liberalizacije. U prvoj poslijeratnoj fazi došlo je do jačanja trgovinskih veza među razvijenim zemljama, ali je proces imao relativno mali utjecaj na zemlje u razvoju. U drugoj fazi poslijeratne globalizacije (otprilike 1980.-2010.) pratili smo deregulacije više nacionalnih tržišta, privatizacije, internacionalna spajanja i preuzimanja, pad Berlinskog zida, ulazak NR Kine u WTO, dočekali smo Internet odnosno digitalnu revoluciju. Stvoreni su i razvijeni globalni lanci dobave, narasla je nejednakost na Zapadu, a nekoć nerazvijene države postale su vrlo značajni igrači međunarodne trgovine. Može se reći da je otponac de-globalizacijskog procesa kojeg upravo pratimo aktivirala financijska kriza 2008. godine, nakon koje su Sjedinjene Države i Europa počele rješavati ekonomske i socijalne probleme primjenom eksperimentalnih monetarnih i fiskalnih rješenja. Na političkoj pozornici pojavio se Trump te je iznova počeo propagirati brutalni protekcionizam. Od tada do danas pratili smo pandemiju, forsiranje populističkih narativa o ‘novom normalnom‘ na Zapadu (gdje će tobože sve biti ne samo drugačije nego i puno lakše izvedivo), woke pokret, jačanje nužne globalne klimatske agende ali i njezin organizacijski raspad, ubrzanje procesa digitalizacije ekonomija, a dočekali smo i novi, aktualni geopolitički sukob Zapada i Globalnog Juga, pojačan nakon invazije Vladimira Putina na Ukrajinu. Trump je tokom kampanje najavio 60-postotne tarife na uvoz iz Kine, a 10-20 posto iz Evrope. Prije prvog mandata Donalda Trumpa, 2016. godine, trgovinski deficit Sjedinjenih Američkih Država iznosio je približno 502,3 milijarde dolara. Do 2023. godine, taj deficit je porastao na 773,4 milijarde dolara. U 2022. Amerika je dosegla epski, rekordni deficit od 951,2 milijarde dolara, iako je administracija Joea Bidena nastavila primjenjivati trumpističku logiku s tarifima. Narativ da se tarifama štiti američko radništvo postao je popularan i među demokratima, baš kao što je bio među republikancima. Činjenica je da uvozne tarife američkim radnicima dižu troškove života jer dižu cijenu uvoznih proizvoda, o kojima su Amerikanci, htjeli to priznati ili ne, postali ovisni. Tarife nisu uspjele smanjiti američki nacionalni dug. Upravo suprotno. Dugovi Sjedinjenih Država su eksplodirali. 2016. godine omjer javnog duga prema BDP-u Sjedinjenih Država iznosio je oko 100 posto. Do 2024. godine, taj omjer je narastao iznad 120 posto, uz ogromne fiskalne deficite. 

konomisti procjenjuju da će nova era de-globalizacije svijet uvesti u razdoblje usporenih stopa rasta, što će zakomplicirati postojeće sigurnosne, ekonomske i socijalne probleme planeta, a posebno usporenog Zapada.

„Xijevo upozorenje dolazi u trenutku kada zapadne zemlje počinju poduzimati mjere protiv onoga što smatraju nepravednim praksama Pekinga, uvodeći protu-tarife. Novoizabrani američki predsjednik razmatra nove poreze na uvoz, nakon što je dugo kritizirao kinesku zloupotrebu trgovinskog sustava. Kritike uključuju visoke carine na robu koja se prodaje u Kinu, subvencioniranje proizvoda koji se zatim jeftino prodaju drugim državama, te industrijsku špijunažu. Druge zapadne zemlje također su izrazile zabrinutost zbog kineskog pristupa trgovini. Europska unija optužila je Peking za ‘grabežljive‘ industrijske prakse, uključujući značajno subvencioniranje proizvodnje proizvoda poput solarnih panela. Tvrdnja je da to omogućuje kineskim izvoznicima da nude niže cijene od europskih proizvođača i tako dominiraju tržištem. Bruxellesova istraga tržišta električnih vozila pronašla je sličnu ‘nepravednu subvencioniranost‘, što je dovelo do uvođenja uvoznih carina od 35 posto na kineske električne automobile“, opisuje situaciju Bloomberg.

Kineski predsjednik Xi jučer je, dakle, de facto proglasio svijetu da Kina preuzima ulogu moderatora globalne trgovine, što je nova opasnost za Zapad koju nisu prepoznali izolacionisti među zapadnim političarima. Umjesto hipoteze o posljedicama modernog zapadnog protekcionizma bolje je postaviti pitanje: Šta će se dogoditi Zapadu ako Kina uspješno razvije trgovinske odnose s ‘ostatkom svijeta‘, hoće li nakon toga Zapad biti bogatiji i jači?

Na dan kad je postalo jasno da je Trump izborni pobjednik, NR Kina je najavila ekonomske poticaje u iznosu od 1,4 biliona dolara.