Uskoro bi trebao početi sudski proces zbog vršnjačkog nasilja inspirisanog nacionalnom mržnjom u Bugojnu. Žrtva je je bila desetogodišnja djevojčica koja je zbog svega proživjela velike trame.

Prema informacijama, djevojčica je nakon razvoda roditelja otišla sa majkom živjeti u Bugojno.

Majka je djevojčicu odlučila iz praktičnih razloga upisati u najbližu školu. A najbliža im je bila Druga osnovna škola. Prije ove škole djevojčica je išla u Katolički školski centar u Sarajevu.

“Jako je vezana uz sarajevsku katedralu i crkvu na Bistriku te je, uz križić, na vratu nosila i medaljon sv. Ante koji joj je darovala baka, koja je preminula".

Otac djevojčice nakon trauma koje je prošla uspio je dobiti skrbništvo te je kći vratio u Sarajevo, a protekle dvije godine s psiholozima pomaže joj u liječenju trauma koje je doživjela u školi u Bugojnu.

Otac je za Večernji list govorio o slučaju zlostavljanja njegove kćeri koje se desilo u vrijeme ramazanskog posta prije dvije godine.

“Sve je počelo kad se moja kći, nakon što je dobila dobru ocjenu, prekrižila i uzviknula: “Aleluja.” Djeca su je u čudu gledala i tad su počele provokacije zbog križa i medaljona sv. Ante koji je imala oko vrata. Pitali su je što je to, tvrdili da to nikad nisu vidjeli. Njezina učiteljica Sanela Orman potom ju je izvela pred ploču i tražila od nje da nacrta simbol svoje vjere. To je izazvalo dodatnu lavinu, najprije neznanja jer je dio učenika tvrdio da nikad nije vidio križ, a dio se zgražao tvrdeći da to ne smije vidjeti. Mislim da učiteljica u ovom slučaju nije postupila ispravno, nije je smjela dodatno izložiti, a ni banalizirati nasilje koje je počinjalo, a upravo je to učinila tvrdeći da je u pitanju hir nekolicine učenika i da će proći”, govori otac žrtve.

Da je potez učiteljice bio pogrešan, pokazuje rastuće nasilje prema kćeri, a kulminiralo je u vremenu ramazanskog posta zgražanjem nad činjenicom da neko drugi smije jesti dok muslimani poste.

“Jedan od učenika od olovaka je napravio križ kojim joj se unosio u lice. Braneći se, moja mu je kći opsovala, zbog čega je odmah kažnjena. Školski pedagog u ovom je slučaju reagirao površno ne istražujući uzroke zbog kojih je došlo do psovke. Reakcija je izostala i zbog potpune izolacije žrtve. Učenica koja je s njom sjedila na stolu je nacrtala crtu koju moja kći nije smjela prijeći ni rukom niti ostaviti preko crte bilo koji predmet, olovku, knjigu… Nitko s njom nije htio kontakt. Posebno je bilo teško kad je nastupio post pred ramazan. Vrijeđali su je na razne načine jer ne posti. U Viber grupi za nju su koristili najpogrdnije izraze, a u pozadini glasovnih poruka čuju se i roditelji koji podržavaju djecu jer se našlo neko dijete koje ne posti i druge je vjere”, opisao je otac djevojčice dio trauma njegove kćeri.

“Ona bi jela dok mi postimo. Mi smo je odbacili i sad se oko toga pravi drama u školi”, jedna je od poruka mržnje koju je otac djevojčice žrtve nasilja sačuvao za sudski proces koji bi trebao uskoro početi.

Slučaj vršnjačkog nasilja prijavljen je Ministarstvu obrazovanja Srednjobosanskog kantona koje je utvrdilo da je u ovom slučaju došlo do vršnjačkog nasilja motiviranog vjerskom i nacionalnom netrpeljivošću. Potvrdio je to za Večernji list ministar Bojan Domić.

“Upoznati smo s ovim slučajem, inspekcija je izišla na teren i utvrdila postojanje vršnjačkog nasilja”, kaže ministar Domić.

“Njezina majka je birala školu koja je najbliža mjestu stanovanja, ne sluteći da se ovakvo nešto može dogoditi. U KŠC je išla u školu s djecom svih nacionalnosti i nikad nije bilo problema”, kazao je otac djevojčice.

“Moja kći tek nakon dvije godine pokazuje znakove oporavka od trauma. U Bugojno ne želi više nikad otići, čak i kad putujemo, ne želi da prođemo kraj Bugojna. Strašno je to što je preživjela”, govori otac.

Zbog toga će pokrenuti i sudsku tužbu protiv škole, učiteljice, pedagoga i ravnatelja.

“Tražit ću i odštetu, a ako je dobijem, sav ću novac usmjeriti u edukaciju iz religija kako više ni jedno dijete ne bi doživjelo ono što je doživjela moja kći. Učenici škole u kojoj je bila žrtva moraju znati da u BiH žive ljudi i drugih vjera i nacija te da zbog toga ne smiju biti maltretirani”, zaključuje otac žrtve koja se bori s traumama koje je doživjela s deset godina od svojih vršnjaka u Bugojnu.