"Svesrpski sabor i deklaracija unijeli su novu dinamiku u odnosima u Srpskom svetu, ali i u regionalno i globalno okruženje. Nacionalistički dio opozicije u Srbiji veli da je to bila parada s folklornim pjevanjem i igranjem, vatrometom i patetičnim govorima dueta Dodik–Vučić. U suštini, taktičko prebacivanje težišta ovog potonjeg sa Kosova, gdje Šiptari neometano hapse bespomoćne Srbe, na BiH, gdje pišu presudu predsjedniku RS, ali manji entitet kontrira kao David protiv Golijata. Da li je baš tako? Pogledajmo iz užeg i šireg konteksta", piše velikosrpski ideolog i savjetnik Milorada Dodika Nenad Kecmanović u kolumni za beogradsku Politiku.

U monstruoznim lažima i konstrukcijama, Kecmanović je očigledan poraz Srbije u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda kada je glasalo 84 na prema 19 u korist usvajanja Rezolucije o sjećanju na genocid u Srebrenici, a suzdržani glasovi se ne broje u ovakvom tipu glasanja, pokušao prikazati kao Vučićevu pobjedu. 

"Prije svega, Vučić se vratio pun samopouzdanja iz New Yorka pošto je uspio da GS UN većinom ne podrži američku rezoluciju o Srebrenici, a Dodik vidno osokoljen poslije još jednog ovogodišnjeg susreta s Putinom. I više puta odlagan sabor održali su, očigledno, i kao proslavu ličnog političkog trijumfa", počeo je Kecmanović veličati osovinu Putin - Dodik - Vučić.

Dan ili dva kasnije na proslavi Dana Rusije u Beogradu kod Bocan-Harčenka bilo je, sem predsjednika, kompletno rukovodstvo Srbije i domaćin je oduševljeno pozdravio sabor i deklaraciju. Zatim, Lavrov je video-linkom pozdravio otvaranje ruske kancelarije u Banja Luci i doći će i na otvaranje srpsko-ruskog hrama u prijestonici RS (Kecmanović ne zna da je po Daytonskom sporazumu i Ustavu Bosne i Hercegovine, Sarajevo glavni grad RS, a ne Banja Luka ili Pale op.a.). Putin je izjavio da Rusija ostaje dosljedna Dejtonu, razumije se izvornom, što znači i vraćanje svih otetih entitetskih nadležnosti.

"Na budućoj konferenciji o organizaciji multipolarnog svijeta rasprava o BiH počeće od Dejtonskog sporazuma, jer je to jedini međunarodno validan dokument", sanja Kecmanović neku novu Jaltu gdje bi se dijelila Bosna po željama velikosrpskih nacionalista poput njega.

"Ambasador SAD Michael Murphy pak povodom Svesrpskog sabora ne samo da se, mimo Bečke konvencije, upetljao u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, nego je negativno reagovao i na svečanost u prijestonici susjedne države, što je diplomatski faul za crveni karton. Dodik uobičajeno, a Vučić neobičajeno promptno su mu odbrusili. A Murphyjev kolega i zemljak u Beogradu Hill istu svečanost je označio kao "lijepu i zanimljivu". Manjak koordinacije dvije ambasade SAD? Dobar i loš policajac? Miješanje karata u State departmentu? Ništa od toga. Hill samo sklanja hipoteku, jer je svojevremeno, na funkciji u Sarajevu, rekao da Srbe treba istjerati iz BiH, pa ne može se izbjeći zaključak da Srbe treba istjerati i sa Kosova. Za preko Drine zadužen je Murphy", iznio je konstrukcije i izmišljotine velikosrpski ideolog Kecmanović.

"U muslimanskom Sarajevu su, poslije razočaranja u GS UN, srpski sabor doživeli kao novi Gazimestan, a deklaraciju kao nastavak Načertanija i Memoranduma, što se uklapa u shemu Bosni je 'uvijek sve zlo dolazilo iz Beograda', da su 'Spahu otrovali u Beogradskom hotelu', 'Bijediću srušili avion Jovanka i lički generali', 'Pozderca ubile beogradske Novosti'. Još im samo nije palo na um da optuže Miloša Obilića što je rasporio cara Murata, a Beograđane što su protjerali dahije Aganliju, Kučuk Aliju, Mula Jusufa i Fočić Mehemed-agu, te Alijinog Mula Jusufa i Fočić Mehemed-agu, te Alijinog pradjeda proterali sa Ade Ciganlije u Bosanski Šamac", piše Kecmanović u očitom zanosu mržnje, islamofobije i šovinizma.

"A kolektivni Zapad na čelu sa SAD nastavio je po starom samo dodajući gas u istom smjeru: RS in BiH, Kosovo out Srbija. Rezolucija je kako-tako ipak izglasana i idemo dalje... Srbi pune šiptarske zatvore, prazna priča o ZSO se nastavlja kroz Briselski dijalog, sankcije protiv predsjednika RS se šire s glavnih saradnika na djecu, uskoro će i na stranku i glasače. Da li su lideri dvije srpske zemlje (RS nije nikakva 'srpska država s ove strane Drine', već samo entitet, op. a.) saborom i deklaracijom ocijenili da globalni odnosi snaga dovoljno odmakli Srbima u prilog i da je trenutak da zaoštre igru. Ili su, naprotiv, procijenili da kolektivni Zapad forsira ukidanje i RS i Srba na Kosovu, te da je zadnji čas da krenu punom parom, pa šta bude. Puko registrovanje i publikovanje nasilja koje Šiptari svakodnevno čine na Kosovu, a svijet ne haje, ima smisla jedino kao prikupljanje argumenata za efikasnu intervenciju države na osnovu 1244. Od 'kuku vidite šta nam rade', od evropskog dijaloga i tolerancije u ime mira i stabilnosti nema vajde", .

A šta se dešava na vrućem bosanskom terenu? Dodik je nudio povratak na Dejton ili novi dogovor ili sporazumno mirno razdruživanje. Muslimansko političko Sarajevo je odbilo i jedno i drugo, a na treći predlog, koji je najavljen sa širim pisanim obrazloženje, jedan od lidera trojke je rekao „da će ga čim stigne odnijeti u Tužilaštvo BiH”. Dakle, preostaje jednostrano mirno razdruživanje. U deklaraciji Svesrpskog sabora se ta solucija ne spominje, ali u toku više istupa istog dana Dodik je ponovio, a Vučić se nije kao ranije ogradio, nije ga ohladio, niti je naprosto prećutao, nego: „Vi to tamo bolje znate... Molim vas samo da dobro razmislite... Srbija nikada neće RS ostaviti na cjedilu...” Drugim riječima, Dodik je u jednom od više zajedničkih istupanja tokom slavljeničkog dana dobio podršku za razdruživanje. U deklaraciji se, istina, razdruživanje ne spominje, ali podržava RS da vrati sve svoje dejtonske nadležnosti, Christian Schmidt se više ne tituliše kao v. p., što za Srbiju više ne važe ni njegove rabote. Ali spominje se „zajednička budućnost” dvije srpske zemlje, što je valjada Vučićev odgovor na Dodikovu dugu zagledanost u Srbiju.

I Xi Jinping je u Beogradu naglasio „zajedničku budućnost” Kine i Srbije, bit će u multipolarnom svijetu, odnosno na Putu svile, koji se preko Srbije probio sve do Orbanove Mađarske, članice EU i NATO-a. Saudijska Arabija više neće da prodaje naftu Amerikancima u dolarima. Na šalteru BRICS-a otegao se red.

Međutim, sve su to politička, finansijska, ekonomska i geopolitička nadigravanja u kojima kolektivni Zapad rapidno gubi inicijativu i brani se obuzdavanjem, korupcijom, sankcijama, izolacijom, smjenama režima, sve do vojnih intervencija. Ali, upozorava Hantington, Zapad je osvojio svijet ne nadmoćnošću svojih ideja (…), nego svojom nadmoćnošću u primjeni organizovanog nasilja... I, vidimo, silom brani svoju globalnu dominaciju „od zemalja osovine zla” (Iran, S. Koreja, Rusija). Putin nije osam godina čekao da mu se NATO proširi do kućnih vrata zato što nije video kuda to vodi, i što nije znao da se sistematski radi na rusofobiji ukrajinskog naroda, nego zato što mu je bilo potrebno da razvije nadmoćne supersonične rakete i ispred čitave planete povede pobunu protiv američke hegemonije.

„Sjedinjene evropske države” su se, naprotiv, odrekle vlastitih oružanih snaga nezavisnih od američkog NATO-a. Tačnije, nakon svojevremenog formiranja „Evropskih snaga za brze intervencije” odustali su od skupog projekta i opredijelili se za jeftiniju i komotniju zaštitu SAD. Čak nisu redovno i u cjelini uplaćivali članarinu od tri posto državnog budžeta. Kada ih je Trump šokirao da više nema besplatne zaštite NATO-a, Merkelova je pozvala članice EU da napokon od onih tri posto formiraju zajedničku armiju, jer bez tvrde moći nema suvereniteta i međunarodnog autoriteta, ali je Biden umirio da je to neracionalno unutar jedinstvenog kolektivnog Zapada. Upravo Bidenov rat u Ukrajini ispostavio je visoku cijenu evropske vojne zavisnosti od SAD. Kada je Viktorija Nuland, u od Rusa presretnom razgovoru sa ambasadorom u Kijevu, izgovorila čuvenu psovku „Ma ko j... EU”, sve je objasnila. Washington je iza leđa Brisela režirao obojenu revoluciju u Ukrajini, a u nastavku su ekonomski vodećoj Nijemačkoj prekinuli energetsku pupčanicu. Kao i ostale članice EU, nastavila je da kupuje ruski gas od američkih nakupaca i njihov skupi tečni gas, tek za grijanje. Merkelova je otišla, Putin okrenuo gasovode ka Evroaziji. EU je postala proksi žrtva rata SAD protiv Rusije.

A "Bosna ponosna, mahmurna od sna..." 30 godina trpi jalovu američku terapiju da bi postala multi-kulti, cjelovita i jedinstvena, što nikada nije bila, niti može da bude. Nije to postala ni pod diktaturom proletarijata, nit će pod diktaturom protektorata. Uzajamnim etničkim čišćenjem tokom građanskog "idilična mješavina naroda" udruženim poduhvatom je transformisana u kompaktne teritorijalno-etničke cjeline životnije od zajedničkih institucije – poprišta nacionalnih elita. U vreme antiglobalističke resuverenizacije država i reidentifikacije nacija, BiH je hronično nesuverena država s tri hiperidentifikovana naroda, „međunarodno priznata fikcija” iliti „nemoguća država”. Prvi slobodni izbori devedesete, poput nacionalnog popisa, bili su prava istina o BiH, o Bosancima i Hercegovcima koji su i prije i poslije izbora lagali komšije da nisu glasali za pobjedničke nacionalne stranke. Na saboru i u deklaraciji Srbi su izrekli istinu o sebi, ne protiv drugih, ali i o Bosni.