Dok svjedočimo političkoj igri oko imenovanja direktora KCUS-a uzrokovanoj nesposobnošću trojke i(li) nedostatku brige za bolesne (jer se problemi u KCUS gomilaju) odjel Onkologije u Općoj bolnici u Sarajevu, iako opremljen i s educiranim osobljem, ni nakon tri godine nije proradio jer nije dobio odobrenje – političara! Uglavnom istih onih koji su blokirali imenovanje Gavrankapetanovića za generalnog direktora KCUS-a, a koje predvode hrvatski kadrovi raspoređeni u federalno Ministarstvo zdravstva, Zavod za zdravstveno osiguranje i Fond solidarnosti i koji raspolažu milijardama maraka u budžetu koji pune građani. Trojka je očito KCUS samo koristila za svoju predizbornu kampanju, izbori su prošli, trojka dobila vlast, a građani – obećanja.

Nije to tako davno bilo kad je trebalo samo da “kihne“ (bivša) direktorica Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu Sebija Izetbegović, da bi se podigla velika prašina a mnogi sarajevski mediji nadugo i naširoko pisali o njenom liku i djelu i “šteti“ koju pravi. Neki su čak išli dotle da su i nju i ljekare na KCUS-u optuživali da “ubijaju ljude“, ne nudivši pri tome nikakve dokaze, ali “svi su znali da je tako“. Bilo je to, naravno, u vrijeme predizborne kampanje kada je Trojka (NiP, SDP, Naša stranka) na sve načine stigmatizirala trojku (Sebija Izetbegović, Fadil Novalić, Osman Mehmedagić) kako bi “raskrinkali mrsku SDA“ i srušili je s vlasti. I uspjeli su. Doduše uz malu pomoć prijatelja iz OHR-a i Američke ambasade.

Nakon mjeseci šutnje (od smjene u KCUS), Sebija Izetbegović je, gostujući na TV Hayat, iznijela zabrinjavajuće informacije o stanju na KCUS: “Puno se promijenilo ali na lošije… Imam aktivne žalbe i stalne telefonske pozive da su jako duge liste čekanja, nemogućnost pacijenata da dođu do određenih ljekara, žalbe porodica da njihovi članovi koji su već u bolnici, po sedam-osam dana uopće ne vide svog ljekara, da je hrana jako loša, da nema lijekova, da ih moraju kupovati… Neki pacijenti su objavili na Facebooku da su naručeni za godinu dana na pregled magnetnom rezonancom što je za ove okolnosti potpuno neprihvatljivo… menadžment na čijem sam ja čelu bila, kupio je najnoviju generaciju magneta i od tog perioda primljeno je pet mladih specijalista. Znači imaju pet doktora više. Ako mi nikada nismo naručivali pacijente na tako dugi period, ne znam šta je sad razlog osim činjenica da ih se pokušava premjestiti u neku privatnu ustanovu… Odmah nakon mog odlaska, v.d. generalni direktor i menadžment, dali su dozvole uposlenicima da rade privatno. I sad naravno taj privatni rad povlači sa sobom pacijente u te privatne ustanove, na radnom mjestu se radi jako malo, ljudi ne žele da se umore i odu umorni u privatnu ustanovu, a građani to mogu procijeniti najbolje jer oni su pacijenti…“

Političke igre

Na ovaj intervju nije bilo reakcija. Iako zadnjih mjeseci i pojedini mediji upozoravaju na ozbiljne i alarmantne probleme u zdravstvu od kojih neki direktno ugrožavaju zdravlje ljudi, čak i živote, s obzirom na probleme koje imaju onkološki pacijenti. Pri tome svjedočimo političkoj igri oko imenovanja direktora KCUS-a uzrokovanoj nesposobnošću trojke. Cinici bi rekli da se ne radi o nesposobnosti – s obzirom da su sva druga željena imenovanja protekla bez ikakvih problema (i bošnjačkih i hrvatskih kadrova u Federaciji) – nego o nedostatku bilo kakve brige za ljude, odnosno da je Trojka KCUS samo koristila za svoju predizbornu kampanju. Izbori su prošli, a građanima su od obećanja kako će sve biti bolje kad se “metlom počiste“ kadrovi SDA, ostala samo – obećanja.

 Potvrđuje to i javno obraćanje sindikata radnika u zdravstvu Kantona Sarajevo koji upozoravaju na “neodgovoran i krajnje pasivan odnos Vlade Kantona Sarajevo“, ali i na odnos Vlade Federacije: “Uz nedostatak kadra, problem je i nedostatak osnovnih tehničkih sredstava za rad. Nedostaje sve više lijekova, medicinska oprema se ne zanavlja, aparati su u većini slučajevi dotrajali i bez redovnog servisiranja. Sve to vodi stalnom slanju pacijenata u privatne zdravstvene ustanove i jačanju privatnog sektora na štetu javnog zdravstvenog sistema Kantona Sarajevo. Da li se iko zapita koliko je pacijenata koji nemaju finansijske mogućnosti za liječenje u privatnom sektoru i višemjesečno čekanje na refundiranje sredstava, ukoliko im ono i bude odobreno?! Da li će liječenje postati privilegija bogatih?!“

A dok se sindikat zdravstvenih radnika obraćao javnosti, zbog očitog nedostatka političke podrške za rješavanje problema u zdravstvu, isti dan (7.08.2024) Timur Cerić, šef Onkološke dnevne bolnice KCUS-a za Klix.ba je rekao da “političari ne rade dovoljno na jačanju zdravstvenog sistema“, a broj oboljelih od karcinoma se povećava (i jer se ništa preventivno ne radi).

Cerić je govorio i o nedostatku lijekova i kako je pacijentima najgore što moraju određene lijekove nabavljati sami, i to najviše u drugim zemljama gdje je te lijekove moguće kupiti. A govorio je i o listi lijekova za Fond solidarnosti što možda ponajbolje ilustrira odnos politike prema bolesnima i to onim najugroženijim. Naime, na pitanje o tome kako ta lista nije revidirana od 2019. godine, Cerić je odgovorio da ne vidi nikakvog razloga zašto se to ne radi i da je to “pitanje dobre volje i politike“, te naglasio da je to problematično jer “niti jedna zemlja ne formira liste do trenutka kada više ne može obezbijediti finansiranje za sve pacijente. Naveo je i da onkološki pacijenti nikako ne smiju biti na listama čekanja jer nedostatak liječenja može značajno uticati na prognozu bolesti.“ A mogu i umrijeti, čekajući.

Spomenuo je i da u Pravilniku Ministarstva zdravstva FBiH stoji da je obaveza da se ta lista ažurira svakih 12 mjeseci: “Nije se revidirala pet godina, što znači da mi nismo ušli u mogućnost liječenja pacijenata u odnosu na ono što se dešava u ovoj deceniji. Još uvijek smo u vremenu od prije pet, sedam i deset godina po onome što se dešavalo u onkologiji.“ Da li je zbog toga neko odgovarao? Premijer Nikšić nekoga ukorio ili smijenio? (Ili to govorimo o onim “organima uprave“ kojima je Vlada Federacije na čelu s premijerom u decembru 2023. obezbjedila iz budžeta jednokratnu novčanu pomoć od 1.260 KM  i za šest mjeseci obećala još toliko) zbog teške ekonomske situacije i rasta cijena života?!

A i obavljaju “teške i zahtjevne poslove“, kako nas je obavijestio sindikat državnih službenika i namještenika u FBiH. Zdravstveni radnici u Sarajevu tu pomoć nisu dobili. Valjda ne obavljaju “teške i zahtjevne poslove“.

Nebriga za bolesne

Cerić je, također, upozorio na nedostatak kadrova na Klinici za onkologiju KCUS-a. Što mogu potvrditi svi oni kojima je neophodna pomoć na ovoj klinici, a koji na termin kod doktora znaju čekaju i više od mjesec dana, jer ljekari ne mogu da stignu, a to u njihovim slučajevima, kad se u većini slučajeva bore za svaki dan života, može biti – pogubno.

Da je sve do dobre volje i politike, ili, možda tačnije rečeno nebrige za bolesne (osim kad trebaju glasati) i odsustva bilo kakve odgovornosti, potvrđuje jedan, nakon navedenog, može se reći i bizaran primjer.

Krajem jula (ove godine) direktor Opće bolnice “Abdulah Nakaš“ u Sarajevu prof. dr. Ismet Gavrankapetanović za Radiosarajevo.ba je na pitanje šta je sa Dnevnom bolnicom za onkološke, dijabetološke, gastroenterološke i druge pacijente koju su otvorili još 2022. godine, odgovorio: “Ideja je bila prije tri godine da napravimo mali odjel onkologije, gdje bismo pomogli onkološkim bolesnicima da u odličnim uslovima imaju najbolji tretman. Plan je bio da rasteretimo KCUS, olakšamo bolesnicima. Obučili smo sestre dodatno i prof. dr Maja Banjin je to vodila na izuzetan način. S obzirom na to da Opća bolnica ima izvaredne hirurške odjele na kojima svakodnevno operiramo veliki broj malignih bolesti ova ideja tim je značajnija. Nikakva dodatna ulaganja nismo tražili, samo odobrenja da krenemo i olakšamo onkološkim pacijentima. Danas vidimo koliko bi na ovaj način olakšali bolesnima koji se pate.“

 Ukratko: ovaj odjel, iako opremljen i s educiranim osobljem, nikad nije proradio iz prostog razloga što nije dobio odobrenje – političara! Uglavnom istih onih koji su blokirali imenovanje Gavrankapetanovića za generalnog direktora KCUS-a, a koje predvode hrvatski kadrovi raspoređeni u federalno Ministarstvo zdravstva, Zavod za zdravstveno osiguranje i Fond solidarnosti. Ideja je bila da Opća bolnica preuzme 30 posto onkoloških pacijenata KCUS-a kojima bi usluge mogli pružati u za to opremljenom Odjelu koji sad zjapi prazan.

Tako je, nadasve humana i plemenita ideja, dvoje vrhunskih profesora, Gavrankapetanovića i Banjin (za koju i kolege u Zagrebu kažu da je jedan od najboljih onkologa u regionu) da se pomogne prije svega teško bolesnima propala zbog bahatosti onih koji upravljaju federalnim institucijama zdravstva, Ministarstvom, Zavodom i Fondom, i na raspolaganju imaju milijarde u budžetu koji ne pune oni nego građani.

Sve i da se mogu razumjeti hrvatski kadrovi koji su siva eminencija u zdravstvu Federacije, a kojima očito nije ni u kakvom interesu razvoj ni KCUS-a ni Opće bolnice i koje, kako sami dokazuju, teško bolesni u Sarajevu i kantonima s većinskim bošnjačkim stanovništvom uopće ne zanimaju, jer se mnogi Hrvati otvoreno hvale da se liječe u Zagrebu i da im nikad ne bi palo na pamet da se liječe u Sarajevu, šta je s Trojkom – NiP-om, SDP-om i Našom strankom koji su u federalnoj vlasti, ali imaju vlast i u Sarajevskom kantonu koji bi itekako mogao pomoći?

(SB)