Sarajevska Baščaršija postaje u ljetnim danima veliki roštilj. Iznad stoljetnih zdanja dižu se oblaci dima što i najsitijem otvara apetit. Testirao sam sebe koliko hoćeš puta u proteklom životu. Samo sam jednom uspio odoliti prevrtljivom stomačnom karakteru. Uzalud sam se opirao mirisima što te obuzmu, ukoče i sve žlijezde stimuliraju na pojačani rad. Eh, da mi je pronaći nekog ko može ovdje boraviti danima i ne pogledati ćevapčić. Taj se nije rodio. Zato jadni Mek Donalds i ne može da se probije kroz somun-kefir barijere.

Čak i neodoljivi turski kebab, istinski predak našeg ćevapa, može ovdje da bude samo druga liga. Ako je išta u Sarajevu i Bosni vječno i ako može u miru da traje duže od 50 godina, onda je to samo deset u pola, ili porcija sudžukica, malih tankih kobasica ispunjenih najfinijim telećim mesom. U svakom ovdašnjem ratu postojali su snovi o ćevapima u prekidu pucanja. Tada deset u pola nije određivalo nacionalnu pripadnost. To je vazda zajednička nacija i religija. Na somunu i sudžukicama najbolje se stapaju Istok i Zapad.

Ćevap-hodočasnici

Svakog ljeta, kada se na Baščaršiju slije nova bosanska dijaspora, stižu stotine hiljada ćevap-hodočasnika od Aljaske do Novog Zelanda. Roštiljska Meka i Medina magnetski privlači nove generacije Bosanaca rođenih tamo negdje u bijelom svijetu. Tek u dodiru sa deset u pola, sa okusom ćevapčića osjete zov i ljepote svoje pradomovine. Tada u očima roditelja prvi put vide srećni sjaj koji im dolazi direktno iz stomaka. Ništa ne vraća u prošlost i sjećanja kao dobro pečeni ćevap, sudžukica i hladni kefir uz somun sa ćurokotom.
...Hej, stani malo sa ćevap halucinacijama! Bolje ti je pitaj se da li su Bosanci i Hercegovci krivi za sopstveno horror ljeto? Nema šanse da nisu! Samo polako, sve će vam se ukazati. Prvo da vas upoznam sa jedinstvenom strankom u svijetu, Partijom za zaštitu životinja, koja u holandskom parlamentu ima čak nekoliko poslanika. Toliko se brinu za bazu koju predstavljaju da mi je često krivo što nisam pas ili bik. Agilna šefica Partije za životinje Marianne Thieme vatrena je zagovornica uvođenja poreza na meso, ribe.Po njenom, cijena kilograma ove hrane trebala bi porasti za dva eura. Time bi se došlo do novih 400 miliona eura koje bi ova niska kraljevina mogla upotrijebiti za očuvanja čovjekove okoline.

Naučnim istraživanjima, iz ove stranke, dokazali su da, recimo i dinstanje goveđeg mesa zagađuje atmosferu.  Godiđnje svaki kilogram polaganog kuhanja  ovog tvrdog crvenog mesa   podiže temperaturu na majčici Zemlji za 0,006 stepeni Celzijusa. Da bi se to izbjeglo ili smanjilo, znanstveno je dokazano da je za termičku obradu te hrane dovoljno samo osam minuta, a ne gotovo tri frtalja sata, koliko u prosjeku utroše domaćice.  Dakle, zakonski  prijedlog bi, možda, bio da se meso ne smije dinstati duže od osam minuta.

 A kako to kontrolisati? Odakle toliki inspektori što će svakog dana zavirivati pod  lonce I poklopce?

 Rješenje je povećanje cijene, prvenstveno,  govedine. A zasto  onda i porez na ribe?  Često se pripremaju na roštilju, gradelama, tavi.  Što, takođe,  utiče na zagrijavanje atmosfere.

 Prevedimo sada velike ideje naprednog  Zapada na teren BiH. Zadržimo se samo kod ašćinica. Tu po cijeli dan nesto ključa, vrije. Svaki sud, šerpa su potencijalni krivci za 40 i plus Celzijusa što prže jednu nam i jedinu. Zatim podsjetimo se, molim vas, koliko nam vremena, energije treba za pripremanje bosanskog lonca?  Brat bratu, mora da krčka najmanje tri,četiri sata, a često i duže.. Sve je ovo je zapravo mačiji kašalj prema glavnim krivcima. Ražanj, roštilj, pite!

Koliko deset u pola zagrijava zemljinu atmosferu?

Srećom, u BiH nema partija za zivotinje, a sve manje i za ljude, koje bi strogim naučnim radom dokazale koliko deset u pola zagrijava zemljinu atmosferu. Ili šta je za prirodu zdravije – okretanje janjeta ili jareta na ražnju. Ćini mi se da je jare nešto tvrđe, treba mu više za zagrijavanje. Zato glasam za janjeću plećku, a mogu i zaporci… Da se mene pita odavno bih ja onom redu janjićara između Jablanice i Mostara opalio veće poreze, nego se plašim da bi cijenu plaćao zadnji korisnik. Tojest vi ili mi. Svaki poreski zakon se slomi na maloj raji, što želi samo ponekada da uživa u hrskavoj korici, a ne u avionima i jahtama.

 Naučno još nije dokazano koliki uticaj na Zemljin omotač ima i pripremanje svinjetine. Laički gledano, reklo bi se podjednako ili čak više. Evo, na primjer, Banja Luka, prestonica specijaliteta od svinjetine, redovito je toplija od Sarajeva, carstva govedine i teletine. U Mostaru kao stolnom gradu uopće nije važno koje meso pripremate. Prži li prži. Međutim, postoje znanstvene naznake da ljudsko tijelo  isijava  više energije kada je stalno u napetom stanju zbog komšijskih, nacionalnih trvenja i mržnje.Pitanje je zbog toga koja li je strana Neretve u Mostaru toplija, odnosno opasnija za ljudsko bitisanje.

Analizirajmo  i  kvalitetu ishrane u BiH. Primjetno je da se posljednjih godina zbog mnogih što su se naglo nacionalno i vjerski osvjestili, vraćamo podijeljenoj kuhinji prošlosti. Živimo u digitalnom vremenu, a kulinarstvo nam je iz doba petrolejki i gledanja pripadnika drugih naroda i nacionalnosti preko nišana. Da li nam tako i bosanskohercegovačke kuhinje  govore o stanju u ovoj zemlji? Jedno je sigurno mnogo se kuha, zagrijavanje je zabrinjavajuće i zato imamo ovo što imamo. Preko 40 C u hladu.

Teško se odreći ćevapa, a kamoli ražnja

Šta je onda spas za BiH? Za početak, recimo, da se svi odreknemo po jednog, dva ćevapa. Što manje međusobno roštiljamo, to ćemo biti hladniji. Postepeno prelazimo na veće poduhvate. Recimo, gasimo ražnjeve podjela. Što smo manje ovce na kolcu, atmosfera ce biti zdravija i neće nam vise prijetiti ovolike društveno-političke suše koje vode samo ka konačnom katestrofalnom plamenu.

 Teško se odreći ćevapa, a kamoli ražnja. E, onda neće biti druge nego da u neko ljeto budućih decenija, ako ne i prije, strpljivo stojite u redu u nekoj od čarsijskih pečenjarnica da bi ste naručili veliku porciju skakavaca ili  nekih drugih ukusnih insekata u pola. Današnje ćevabdžinice tako će postati insektdžinice, neke vec i jesu,  zahvaljujući goničima bosanskohercegovačkih nacionalnih stada što na vrijeme nisu znali ili htjeli  gasiti  vatre i kuhanja.

 Uostalom sto bi Bosanci i Hercegovci bili vrijedniji  od dvije i po milijarde ljudi sto svakodnevno uzivaju u  res pecenim insektima. Kao prvo, svih 1400 jestivih vrsta, mnogo su jeftiniji od mesa, imaju manje masnoca, vise bjelancevina, a i neke vatre, zagrijavanja nisu potrebna da bi od njih nacinili specijalitete za prste polizati…

I onda će džaba biti ovo s čim se hvali Benjamina Karić, rođena Londrc.  Objavom da je baščarijski ćevap postao zaštićeni brend pod naslovom sarajevski ćevap.