Piše: Pavle Pavlović

U onaj vakat bio je kao Stiv Rivs ili Džoni Vajsmiler, davne zvijezde muškosti. Pun mišića i pločica po stomaku. Sve je to bilo nekako prirodno, lijepo oku. A, ne kao ovi današnji heroji fitnes centara, što zastrašuju nabreklim bicepsima i tricepsima. Da se prepadneš šta rade od svojih tijela. Pogotovo kada vidiš da se tako samooblikuju i žene.

Šezdesetih, sedamdesetih Sarajlija Mehmed Nalo bio je zvijezda gimnastičkih takmičenja. Osvajao je nadmetanja i na republičkom i na ondašnjem saveznom nivou. Bio je macan o kojem su sanjale djevojke, a njemu su važnije bile gimnastičke sprave i naporni treninzi, ujutro i navečer, po salama legendarnog FIS-a.

...Ali, ovo nije priča o mišićima, treninzima, peharima nego o jedinstvenoj ljubavnoj storiji koju samo život može da napiše.

Veliki kavaljer

Bilo je ovako. Jednog ljetnog dana 1971. godine iskazivao se Mehmed Nalo u Zadru, na još jednom susretu najboljih gimnastičara Jugoslavije. I, naravno, opet je bio pobjednik u vježbama na parteru. Poslije napornih pokazivanja vještine i mišića zaputio se na jednu od plaža. Što bi se reklo nije ni rasprosto peškir kad mu oko zastade na crnokosoj ljepotici.

Sjećam se tada je neki momak lovio školjke i uspio je izvaditi onu veliku, lijepu palasturu, što je danas gotovo nestala u Jadranskom moru. Cijela plaža mu je pljeskala. E, onda ja kažem prijatelju dodaj mi masku. Zaronio sam i nakon nekoliko pokušaja uspio, čak, sakupiti pet palastura. Naravno, tada je plaža još jače aplaudirala. Svi su to činili, osim crnokose. Kužio sam je poslije neprestano, a ona ni da baci pogled. Odjednom se naglo digla, majstorski skočila u plavi Jadran i zaplivala kao, danas, Lana Pudar.

Oduševljen plivanjem ljepotice Mehmed, kojeg su raja zvala i zovu Medo, jedva je dočekao kada će se crnokosa ponovo približiti obali. Tada je izveo mangupski štos. Kao veliki kavaljer dami je pružio ruku da bi lakše izašla iz tirkizno modre vode.

I, tada je krenulo. Doznao sam da se zove Lisa i da je Amerikanka, iz Njujorka, koja je prvi put u Jugoslaviji. Proveli smo noć zajedno gledajući zvijezde iznad Zadra. Sutradan sam morao nazad, u Sarajevo. Na rastanku sam je onako reda radi, kako ljudi čine na rastanku, pozvao u moj grad. Odgovorila je možda, nakon njene turneje po Skandinaviji. Bio sam siguran da je ovo rastanak. Sve što je lijepo kratko traje.

Nakon nepunih mjesec dana crnokosa ljepotica pojavila se na sarajevskim ulicama. Pratio je i držao za ruku, na žalost mnogih gradskih cura, šampion gimnastičkih vježbi, Mehmed Nalo.

Poslije Sarajeva, slijedilo je zajedničko putovanje do Zaostroga, Pelješca, Hvara, Brača. Medo, kao najbolji turistički vodič upoznavao je lijepu Lisu sa biserima Jadranskog akvatorija.

Jednog dana dogodilo se da sam nekoliko minuta naglo ostao bez vida. Zabrinuta Lisa gotovo je zapovjedila vodim te kod mog doktora. Kakvog doktora, kakva Amerika! Odakle meni, prosvjetnom radniku novci i potrebni papiri za daleki kontinent? Moja crnokosa je sve to brzo sredila i ja se te godine. kada sam je upoznao, nađoh u najpoznatijem megapolisu Sjedinjenih Američkih Država. Nakon uspješne liječničke terapije Lisa je preuzela ulogu turističkog vodiča. S njom sam obišao gotovo sve najpoznatije gradove te zajednice država. Nakon tri i po mjeseca ja sam se, na Lisinu žalost, vratio, a i na iznenađenje moje raje Svi su mislili da ću ostati, jer ovo je bila prilika kakva se samo rijetkim srećnicima pruža. Imati zaljubljenu i bogatu djevojku.

Onda su uslijedile posjete Amerikanke Šeheru. Stigla je ponovo u zimu 1972. godine. Briljira je po stazama Jahorine. Bila je pravi sportski tip, kao rođena za macana ispod Trebevića.

Išlo je to tako dvije, tri godine, ona je stalno dolazila, a ja mlad, lud pa mi sve to dodijalo. Prekinemo i onda započne moj ozbiljniji sarajevski život. U međuvremenu sam se oženio, dobio dvije prekrasne kćerke. Danas sam još uvijek u dobrim odnosima sa bivšom suprugom.

Ljubav i sreća

Slijedile su godine u kojima se Medo u potpunosti posvetio skijanjima na Jahorini, Bjelašnici, gdje je dobrovoljno obučio na stotine skijaša početnika. Potom tu su Broce, negova umirovljenička loga na Pelješcu, gdje mještani govore kada Medo dođe ribe strahuju. Nema mu premca u ribolovu , a i onom podvodnom s puškom. U smiraj dana kada nije u moru, zna se, onda je uz mobilni. Postao je ovisnik, kao i mnogi, društvenih mreža. Posebno je stalni posjetitelj Face booka.To je bilo i sudbonosno u ovim posljednjim ljetima.

Jednog dana stiže meni zahtjev za prijateljstvo na FB. Gledam, neka sijdokosa žena sa kovrdžama, čak, iz Amerike. Kontam ko je to dok ne pročitah ime Lisa Finkelstein. Kao da me udario grom! Tek tada sam osjetio svu onu zbilju i humor kada neko kaže ništa se niste promjenili.Nikada je ne bih prepoznao, a sigurno ni ona mene. Eh, šta godine čine.

I, ponovo je krenulo, Lisa mi je prvi put nakon 53 ljeta stigla kao i onda 71. u Sarajevo. Uslijedili su mjeseci zajedničkih putovanja. Sada smo posjećivali gotovo cijelu bivšu Jugoslaviju. Prije dvije godine bio sam, zajedno s unukom, Lisin gost u San Francisku u koji se preselila. Opet američki turizam, opet podsjećanja kako smo gledali zvijezde iznad Zadra.

Ne znam više da li je to ljubav ili sreća da nešto među ljudima postoji i nakon toliko decenija.

Bilo kako bilo, Lisa Finkelstein opet će u oktobru i nekoliko narednih mjeseci biti uz svog Medu. Nije ga izgubila, a ljubavna priča osamdesetogodišnjaka se nastavlja na relaciji Sarajevo San Francisco.