Piše: Senad AVDIĆ

“Bijelo Dugme” predvođeno liderom Goranom Bregovićem je prošlonedjeljnim koncertom u Splitu nastavilo svoju turneju kojom obilježava 50 godina osnivanja najpopularnjeg ex-yu benda. Turneja je počela sredinom maja koncertom u

sarajevskom Domu Mladih, a nastavljena je tokom ljeta u brojnim gradovima u Srbiji i Hrvatskoj. Koncert u Splitu izazvao je brojne kontroverze nakon izvođenja pjesme “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” zbog koje su oštro reagirale hrvatske veteranske ratne udruge.

Tokom pola stoljeća karijere “Bijelo dugme” je imalo značajan broj velikih nastupa. Jedan od najznačajnijih je bio koncert kod Hajdučke česme davne 1977. godine na kojem se okupilo 50-ak hiljada Beograđana. Bio je to do tada najposjećeniji rock koncert u Jugoslaviji.

Ogroman interes privukla su i tri povratnička koncerta “Dugmeta” 2005. godine koja su počela nastupom na stadionu “Koševo” u Sarajevu pred preko 40 hiljada posjetitelja. Toliko ih je bilo i na koncertu u Zagrebu, dok je koncert na beogradskom Hipodromu gledalo i slušalo preko 150 hiljada ljudi.

BREGOVIĆV SAN O SSSR-u

No, pomalo paradoksalno i prilično apsurdno zvuči činjenica da je najposjećeniji koncert legendarne sarajevske rock grupe bio onaj na kojem uopće nisu nastupili: riječ je o zlosretnom nastupu u Moskvi iz ljeta 1985. godine koji je u posljednji čas otkazan zbog, kako su objasnili organizatori, “sigurnosnih razloga”. A razlozi su bili ti da se na koncertu “Dugmeta” koji je bio zakazan u moskovskom Parku kulture i odmora

“Maksim Gorki” nakrcalo mnogo više ljudi nego što ih je moglo stati u za koncert predviđeni prostor. Prema procjenama organizatora, brojka onih koji su željeli prisustvovati koncertu kretala se od pola miliona do čak milion ljudi!

“Bijelo dugme” je u glavni grad nekadašnjeg Sovjetskog Saveza putovalo u sastavu brojne delegacije koja je Jugoslaviju predstavljala na Svjetskom festivalu mladih.

Pored Bregovićeve ekipe u delegaciji su od rockerskih snaga bili još “Bajaga i instruktori”. U reprezentaciji bivše države bio je i trubački orkestar Feata Sejdića: mislim da se Bregović slušajući njihove fascinantne izvedbe prvi put zarazio ciganskom  muzikom uz koju će kasnije graditi svjetsku karijeru.

Nekoliko mjeseci uoči posjete, na čelo Komunističke partije SSSR-a došao je tada malo poznati Mihail Gorbačov tokom čije će vladavine SSSR doživjeti revolucionarne promjene. No toga ljeta 1985. godine rezultati onoga što će kasnije zvati perestrojka odnosno demokratizacija još se nisu osjećali na terenu. Iza gvozdene zavjese je još uvijek funkcionirao Varšavski pakt, odnosno podređenost diktatu Moskve.

Nedugo prije polaska u Moskvu “Dugme” je objavilo novi album. Bregoviću je bilo izuzetno bitno predstavljanje moskovskoj publici kao početku osvajanja velikog tržišta Sovjetskog Saveza. To je razlog što su na put krenuli spremni, uvježbani i sa novom energijom i ambicijama.

ČEKANJE IH STRAŠNO ZAMARA

Samo je jedan tako potencijalno veliki komercijalni plan mogao usred ljeta natjerati pragmatičnog Bregovića da okupi članove grupe i krenu u nekomercijalnu akciju kao članovi jugoslovenske umjetničke reprezentacije. Prije glavnog događaja-koncerta u parku “Maksim Gorki”, “Bijelo dugme” I “Bajaga...” imali su nekoliko nastupa u prostoru jugoslovenske delegacije koji je primao tek nekoliko stotina posjetitelja. Već tu se mogla vidjeti da je popularnost “Dugmeta” među publikom u SSSR-u enormna. Svi okupljeni su znali tekstove pjesama, pa i onih iz najranijeg perioda rada ove grupe.

Ovaj novinar se na koncert u Parku Gorki vozio u busu u kojem su Bregović i Bajaga dogovorili da prvi nastupe mlađi, “Bajaga I instruktori”, nakon kojih će zasvirati “Dugmići”.

Dok smo se vozili prema pozornici rezerviranoj za koncert naših grupa u ogromnom Parku se održavalo bezbroj drugih manifestacija, koncerata, pozorišnih predstava, plesnih programa… kojima su prisustvovale hiljade ljudi. Kako su nam kasnije objasnili naši ljudi koji su radili i živjeli u Moskvi u najvećem i najpoznatijem tamošnjem parku u svako doba dana borave stotine hiljada Moskovljana…

Koncert “Bajage i instruktora” trajao je nešto više od pola sata i odlično je primljen od nekoliko desetaka hiljada Rusa, koji su znali i pjevali osobito pjesmu “Tamara” u kojoj se pominju toponimi iz Sovjetskog Saveza..

U momentu kada je Bajaga završio nastup, a voditelj gromoglasno najavio “Bijelo dugme” na ogromnom prostoru Parka Gorki nastala je neviđena gungula. Kao da su u (ograđeni) prostor pohrlili posjetioci svih drugih programa koji su se toga časa odvijali u bližoj i daljoj okolini. Košmar i panika zavladali su i u backstageu gdje su se odjednom pojavili predstavnici organizatora - Komunističke omladine (KOMSOMOLA) svi u ozbiljnim godinama i zatražili razgovor sa šefom jugoslovenske delegacije Azemom Vllasijem. Energično su govorili da koncert neće moći biti održan u novonastalim uvjetima. U razgovor se povremeno uključivao Raka Marić, menadžer “Dugmeta” tražeći od Vllasija: “Azeme, reci im samo 2-3 stvari da odsviraju i neće više.” Rusi su bili neumoljivi, grubo ponavljajući: NJET.

KGB JE REKAO “NJET”

Dok je oficijelni voditelj sa bine obavještavao okupljenu masu da je zabava završena i pozivao ih da se mirno raziđu, iz svih dijelova Parka Gorki i dalje su hrlile kolone ljudi. Istovremeno se backstage nakrcao ljudima u civilima strogog izgleda, sa motorolama u rukama koji su izdavali nekome oštra naređenja. Provirio sam iza kulisa desetak metara visoke bine, pogledao u publiku i svjedočio nevjerovatnoj sceni kakva se mogla vidjeti samo u filmskim spektaklima sa srednjovjekovnom ratnom tematikom. Veliki broj policajaca na konjima u punom galopu jurilo je kroz narod, ostavljaući iza sebe na sve strane ljude koji su padali kao pokošeno klasje. Nastala je opća bjeźanija pred nemilosrdnim konjanicima i ubrzo se prostor za publiku počeo prazniti. Na ledini je ostao nemali broj ljudi koji nisu izmakli policijskom napadu.

Goran Bregović, Tifa, Vlado Pravdić… i ostali članovi Dugmeta nervozno su šetkali čekajući da im menadžer Raka Marić prenese rezultat pregovora ruskih  “omladinaca” i policajaca sa jugoslovenskim predstavnicima koje je predvodio Azem Vllasi. Kada je jedan od pregovarača prišao i ultimativno saopćio da od nastupa “Dugmeta” neće biti ništa, kao i da što brźe moźemo krenemo prema autobusu kojim smo došli, postalo je jasno da je priči definitivno došao kraj.

U busu sve na putu do hotela niko nije progovarao, niti je komentirao skandal kojem smo te ljetne moskovske večeri prisustvovali. Sasvim glupavo, nepotrebno i neoprezno obratio sam se Bregoviću: “Hajde, dobro, neka su barem Bajagu pustili da nastupi”, na šta mi je mrzovoljno odgovorio na način nekarakterističan za njega, diplomatski delikatnog i odmjerenog kada govori o kolegama: “Jebo te Bajaga, to je dječija igra nedostojna poređenja sa “Dugmetom”.

Narednog dana organizatori su ipak upriličili koncert “Bijelog dugmeta” u nekom manjem prostoru, u prisustvu probrane publike, kako mi je preneseno.

Četiri godine kasnije, u autobusu koji nas je vozio iz Prištine za Beograd (avion iz Sarajeva nas je zbog snijega iskrcao na Kosovu umjesto u Beogradu) podsjetio sam Gorana na burnu epizodu iz Rusije. “Imam ozbiljan problem da razlikujem ljude koje sam upoznao služeći JNA u Nišu i boraveći u Moskvi tih desetak dana”, procijedio je.

Naravno, Goran Bregović, bez “Dugmeta”, a sa “Orkestrom za svadbe i sahrane” desetak godna kasnije pokorio je ne samo Moskvu nego i sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Nije Bregović nadźivio samo Jugoslaviju koju ovog ljeta priziva na koncertima, nego i moćni, činilo se prije 40-ak godina neuništivo trajni Sovjetski Savez...