Obrazovni sunovrat nastavnog plana u manjem bosanskohercegovačkom entitetu RS, izgleda, niko ne namjerava zaustaviti.

Bura zbog programa za deveti razred osnovnih škola u RS-u za predmet Historija, u kojem se veličaju ratni zločinci i negiraju presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i genocid u Srebrenici, stišala se nakon svega nekoliko dana. Sve se završilo na šturim izjavama, bez konkretnih reakcija - poteza.

U Tužilaštva Bosne i Hercegovine su prvi kazali "da nisu nadležni", i da "krivične prijave nisu dobili".

- Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je pravosudna institucija i nema nadležnosti za intervencije u oblasti nastavnih planova i programa nadležnih ministarstava nauke ili prosvjete. Sve fizičke i pravne osobe koje smatraju da u određenim radnjama i postupanjima postoje elementi krivičnih djela iz nadležnosti Tužilaštva Bosne i Hercegovine, mogu podnijeti prijavu Tužilaštvu - naveli su.

Konkretnih poteza nema ni od onih koji bi trebali da štite Dejtonski mirovni sporazum. Naime, iz OHR-a i Ambasade SAD-a samo osuda veličanja ratnih zločinaca. Podsjećaju, krivično je djelo i treba biti procesuirano. To bi dakle, trebalo uraditi Tužilaštvo, pravosudni organi, ali sudeći po odgovoru, to se neće dogoditi, jer se smatraju nenadležnim.

Dok svi odbijaju da urade bilo šta, pravdajući se da su "nenadležni", nastavni plan svakodnevno promovira lažne historijske narative i time ugrožava stabilnost Bosne i Hercegovine.

Preporod.info imao je uvid u sporni udžbenik, u kojem je historija pisana daleko od jezika činjenica i istine.

Autor je pomno obradio teme o četničkom pokretu i njegovom tvorcu Draži Mihailovića. Tu se neizostavno govori o "srpskim zemljama". Četnički pokret se opisuje kao "po karakteru antifašistički, nacionalni i građanski". O prirodi djelovanja i naslijeđu Mihailovićevih četnika se ne detaljiše.

Kao što se nije detaljisalo o zločinima Mihailovića, tako nije ni o onima Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Za Slobodana Miloševića se navodi da je od 2001. do smrti 2006. godine bio zatvorenik Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Ne navodi se da je tamo završio pod optužbom za ratne zločine na Kosovu, za ratne zločine, uključujući i genocid u Bosni i Hercegovini i ratne zločine u Hrvatskoj. Suđenje je počelo 12. februara 2002. godine.

Za Radovana Karadžića se navodi da je imao izuzetno važnu ulogu u stvaranju RS-a te da su ga vlasti Srbije 2008. godine izručile sudu u Hagu koji ga je 2019. godine osudio na doživotni zatvor. Autor učenicima 9. razreda ne nudi informaciju zbog čega je Karadžić osuđen, a proglašen je krivim za genocid nad Bošnjacima, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.

Ratko Mladić se spominje kao pukovnik Jugoslovenske narodne armije koji je "imao važnu ulogu u odbrani Srba u Hrvatskoj 1991. godine". Navodi se da je kao general od 1991. do 1996. načelnik Glavnog štaba VRS-a. Piše da su ga vlasti Srbije 2011. godine izručile Hagu. U udžbeniku ne piše da je Mladić osuđen za genocid u Srebrenici te druge ratne zločine.

Nadalje, navodi se da je još u toku rata u Bosni i Hercegovini ustanovljen u Hagu Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, a nesrazmjerno veliki broj optuženih i osuđenih Srba u odnosu na ostale ratne strane dokazuje političke utjecaje na haški sud. Na taj način opravdavali su razbijanje Jugoslavije i protusrpsku politiku u ratovima koji su vođeni, piše u udžbeniku.

Autor udžbenika spominje Srebrenicu i Žepu, da ih je "krajem rata 1995. godine zauzela vojska Republike Srpske", ne navodeći da se radilo o zaštićenim UN-ovim zonama niti šta je tamošnjem bošnjačkom stanovništvu uradila ta vojska.

Također, u udžbeniku stoji da su mjesta masovnih zločina bila Srebrenica, Kozarac, Kazani, Kravica, Ahmići, Pakrac, Ovčara, Medački džep. Zatim da su najviše bili razoreni gradovi Vukovar, Sarajevo i Mostar. Ko i gdje je činio masovne zločine i ko je razarao koje gradove - djeca ništa neće naučiti iz ovog udžbenika.

U udžbeniku nema niti riječi o opsadi Sarajeva, nema riječi o ratnim zločinima bilo gdje u Bosni i Hercegovini, genocidu u Srebrenici, masovnim grobnicama. Sam tok rata opisuje se vrlo šturo. Navodi se i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i tako dalje, te se sugerira herojstvo VRS-a, i to da je međunarodna zajednica radila na štetu srpske strane.

U Pedagoškom zavodu RS-a, koji je kreirao plan i program, ne vide ništa sporno. Veličanje haških osuđenika, presuđenih ratnih zločinaca pravdaju navodnim željama nastavnika. Isto je navedeno i u pojašnjenju resornog ministarstva - ne vide ništa sporno.

Pitamo sve u ovoj državi koji obnašaju vlast - hoće li biti krivične odgovornosti pred Sudom BiH jer je negiranje ratnih zločina krivično djelo?

Ko će poduzeti konkretne mjere za napade na državu?

Je li moguće da "niko" nema nadležnosti?

Za sada, ovo pitanje ostaju enigma bez odgovora.

(Preporod.info)