Tihomir Rajčić sprema drugo izdanje knjige "Beogradske tajne Prvog svjetskog rata, a o svom istraživanju govorio je za Jutarnji list.

 Jeste li u međuvremenu o ovoj temi došli do još otkrića?

 - Da. Najvažnije otkriće je nova interpretacija tajnih beogradskih dokumenata koje sam istražio i koji omogućuju isticanje odgovornosti beogradske vlade za sarajevski atentat i I. svjetski rat. Ključno je što je vladin vrh u Beogradu prije sarajevskog atentata bio svjestan koliko je njegov državni terorizam opasan. O tome svjedoči povjerljivi dopis premijera Nikole Pašića od 24. lipnja 1914. u kojem on otvoreno izražava strah da bi europske sile Srbiju mogle raskrinkati kao terorističku državu i prepustiti je na milost i nemilost Austro-Ugarskoj. U pozadini svega je činjenica da je vlada Srbije od 1905. na tajni državni terorizam trošila otprilike pet milijuna eura godišnje u današnjem novcu. To u današnjoj Srbiji nitko ne zna ili ne želi znati, pa na toj temi treba inzistirati.

Tko je i kako zataškao ulogu Beograda o kojoj pišete u knjizi?

-U napetim danima nakon sarajevskoga atentata 28. lipnja 1914. srbijanski premijer Nikola Pašić je bio svjestan da državni terorizam na koji je beogradska vlada od 1905. potrošila oko 50 milijuna eura ugrožava Srbiju. Kad je u srpnju 1914. dobio vrlo strogu diplomatsku notu iz Beča, Pašić je prihvatio skoro sve austrougarske zahtjeve. No, nikako nije htio pristati da u Beograd dođu posebni austrougarski agenti koji su trebali promatrati srbijansku istragu oko sarajevskog atentata. Naime, Pašić je znao da su ti agenti mogli razotkriti krakove hobotnice srbijanskoga državnog terorizma.

Pišete i kako je Prvi svjetski rat mogao izbiti još 1911., kad je britanski vladin vrh planirao napasti njemačke brodove u Maroku. Slično je bilo i 1908. i 1909. O čemu je riječ?

-Europa je početkom XX. st. bila nalik na golemu bačvu baruta koju je samo diplomacija spašavala od ratne eksplozije. U tome smislu Srbija je u listopadu 1908. i namjeravala je ratovati protiv Austro-Ugarske zbog Bosne i Hercegovine u koju je beogradska vlada namjeravala poslati četnike. Ova kriza, u koju su se uplele Francuska, Njemačka, Rusija i Velika Britanija, riješena je odlučnim njemačkim diplomatskim pritiskom na Rusiju. Godine 1911. u britanskom je vrhu vođena rasprava o tome treba li napasti njemačke brodove koji su uplovili u marokansku luku Agadir, koji su u Londonu budili strah da bi Njemačka mogla smetati britanskom pomorstvu na Atlantiku. Iako je kriza riješena diplomatski, ostaje činjenica da su Britanci razmišljali zapucati na Nijemce i u rat uvući Španjolce i Francuze. Ovakvih europskih kriza bilo je mnogo i njih sam u knjizi objasnio.

Tko je i kako zataškao ulogu Beograda o kojoj pišete u knjizi?

-Srbijanski premijer Nikola Pašić bio je svjestan, u ljeto 1914., da je beogradski terorizam opasan i za Srbiju, ali i za Europu. Zato je, nakon emotivnog dodvoravanja Rusiji odlučio pred Europom sakriti terorizam na koji je od 1905. vlada Srbije potrošila oko 50 milijuna eura. U tome zataškavanju Pašić je bio spreman i lagati. Primjer toga laganja je i činjenica da je Pašić još 1907. britanskom poslaniku lagao da službeni Beograd nema ništa s četnicima. U knjizi sam opisao mnogo primjera takvoga beogradskoga zataškavanja.

 "Danas je malo poznato da je austrougarska istraga odmah nakon Sarajevskog atentata razotkrila što se događalo iza beogradskih kulisa. Iako ta istraga nije dovršena, njezini se podaci poklapaju s tajnim dokumentima beogradske vlade koje sam detaljno pregledao", pišete.

Kako ste došli do tajnih dokumenata beogradske vlade?

-S nekoliko desetljeća zakašnjenja za ostalim europskim državama sudionicama I. svjetskog rata Srbija je objavila četrdesetak knjiga povjerljivih dokumenata beogradske vlade. Detaljno sam proučio tisuće i tisuće dokumenata koji razotkrivaju naličje srbijanske povijesne mitologije koja beogradski državni terorizam vidi isključivo kao nacionalnooslobodilačku djelatnost. Hladna i racionalna analiza tih dokumenata omogućava nam da vidimo stvarnost. To je ključno jer je Srbiji danas vrlo potrebna katarza.

Tumačite da je "Srbija postala središte kriminalne agitacije, odmah su formirana udruženja i skupine čiji je cilj, javno ili tajno, bilo stvaranje nereda na teritoriju Austro-Ugarske". Tko je sve bio u tim skupinama? Koliko su poznati ti ljudi?

-Ova rečenica iz povjerljivih dokumenata bečke vlade ukazuje na državni terorizam koji je vlada Srbije tajno provodila kroz svoje Ministarstvo vanjskih poslova. U toj terorističkoj mreži bio je kompletni državni i vojni vrh Srbije, oko 400 četnika te diplomati, svećenici, studenti i učenici. U toj je mreži bila i organizacija Mlada Bosna, koju se i danas pogrešno predstavlja kao učeničko kulturno društvo. Ključni čovjek te organizacije Vladimir Gaćinović je za potrebe beogradske vlade u Bosni i Hercegovini organizirao terorističku mrežu.

U čitavoj stvari ključna je figura Vojislava Tankosića. U velikoj mjeri junak knjige. Koliko ste pronašli o njegovu životu, tko je, ukratko, on?

-Vojislav Tankosić bio je regularni časnik srbijanske vojske kojega je premijer Nikola Pašić u tajnosti postavio za četničkog vojvodu i o čijoj je djelatnosti znao sve. Iako je službeno vođen kao zapovjednik satnije regularne vojske, Tankosić je u stvarnosti organizirao i obučavao četnike. Za svoju djelatnost dobivao je financijsku i organizacijsku potporu beogradske vlade. Tankosić je bio jedan od glavnih organizatora sarajevskog atentata, zbog čega je u kontekstu tragedije I. svjetskog rata duboko problematična osoba.

Kompletan intervju možete pročitati OVDJE