Kao jedan od stručnjaka koji je popularizovao termin „stabilokratija“ – pojam koji se veoma često koristi za opis režima Aleksandra Vučića, a prema kojem međunarodna zajednica lokalnom autokrati dozvoljava narušavanje demokratskih principa pod uslovom da joj autokrata garantuje regionalnu stabilnost – Florian Bieber, politikolog i profesor Univerziteta u Gracu govorio je o značaju projekta Jadar za Evropu i vlasti u Srbiji, posjetama njemačkog kancelara Olafa Scholza i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Beogradu, podršci koju su kao gosti Vučiću iskazali, ali i mogućim političkim alternativama koje bi mogle da promijene društvenopolitičke tokove u Srbiji.

Pogrešna računica

Na opasku da je znatan dio građana povodom projekta Jadar očekivao razumijevanje i podršku Evropske unije, Florian Bieber je obrazložio zašto je ona izostala.

„Kao što je Angela Merkel tolerisala Viktora Orbana, jer njemačka automobilska industrija dobro radi u Mađarskoj, tako je i sada Olaf Sholz odlučio da podrži Vučića kako bi litijumom iz Srbije ojačao ekonomske interese svoje zemlje, ali i smanjio zavisnost od Kine. Naravno, u njemačkoj Vladi će ubijediti sebe da problemi možda i nisu toliko veliki – mada bi Zeleni trebalo da razmišljaju makar o njihovim transnacionalnim implikacijama – možda i razmišljaju kako će se smanjenje zavisnosti od Pekinga pozitivno odraziti i na Srbiju… A tu je i narativ da će projekat Jadar Srbiju privezati za Zapad, a udaljiti je od Rusije i Kine. Mislim da je to pogrešno“, smatra Bieber, prenosi Radar/Antena M.

Prema njegovim riječima, podrška projektu Jadar je tragična greška EU.

„Mnogo puta sam prisustvovao situacijama u kojima su političari bili više zabrinuti za rezultate nekih pokrajinskih ili lokalnih izbora nego što su razmišljali strateški. Cijena podrške projektu Jadar će biti velika – prvo, gurate ljude u Srbiji i u regionu dalje od EU, jer poručujete da vam je više stalo do ruda nego do ljudskih života, drugo, dajete podršku autokrati koji ima uticaj na dešavanja u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji. Biće moćniji i opasniji, što nije dobro ni za samu EU“, predočava on.

Pomiješane poruke

Bieber vjeruje da Vučić neće praviti iste greške kao Milošević, ali da dvanaest punih godina – poslije koliko se Miloševićevoj vlasti naveliko video kraj – dizanja tenzija, paranoje i antagonizama ne može da nema posljedice.

Ovakav stav zapadnog dijela međunarodne zajednice drastično je povećao euroskepsu u proeuropskom dijelu Srbije, te da se „san o evropskim vrijednostima“ sudario s pukim ekonomskim interesima.

Na njegovo pitanje da li bi Vučić, kao neko ko je svojevremeno govorio o „sto muslimana za jednog Srbina“, u takvoj Europi imao prostora za bavljenje politikom, profesor Bieber je ukazao da u Evropi ne postoji zemlja s istim ratnim nasljeđem kao u zemljama nastalim raspadom SFRJ, te da je teško odgovoriti. I, iako je teško pomisliti da bi neki od evropskih političara ekstremne desnice izgovorio slične riječi, nesumnjivo je da su slali i da šalju slične poruke, koliko god i dalje opstajao stereotip o balkanskoj politici kao bitno različitoj od evropske. Kao dio razloga Vučićevog uspjeha u Evropi, makar isprva, Bieber navodi pogrešno uvjerenje na Zapadu da se Vučić prije petnaestak godina promijenio u odnosu na devedesete.

Ne postoji evropski zli plan koji želi Vučića ili autokrate, više je riječ o tome da je EU od finansijske krize 2008. do danas prolazila kroz različite krize i gubila fokus, a da su pojedine vođe u regionu poput Vučića umjele da osjete i pročitaju globalne preraspodele moći, kaže Florian Bieber

„EU je onoliko dobra ili loša koliko su dobre ili loše njene članice i njeni političari. Ako me pitate da li je EU bila pogrešan san, odgovoriću odrično. Taj smo san dijelili i ovdje, da je riječ o društvu zasnovanom na vrijednostima, spolja i iznutra, i to je donekle i dalje tačno. Mnogo manje nego što bih volio, naročito kada je riječ o odnosu prema Srbiji i Zapadnom Balkanu. Mnoge su prilike propuštene, greške su pravljene, ali to nije cijela EU, nego pojedini lideri i političari. Angela Merkel koja je podržavala Vučića, austrijski političari… Ne postoji evropski zli plan koji želi Vučića ili autokrate, više je riječ o tome da je EU od finansijske krize 2008. do danas prolazila kroz različite krize i gubila fokus, a da su pojedine vođe u regionu, među kojima je Vučić i ponajbolji primjer, umijele da osjete i pročitaju globalne preraspodele moći“, zaključuje Bieber.

Promašena očekivanja

Bieber ne krivi evropske lidere što su u periodu od 2012. do 2014. godine vjerovali da će Vučić kao transformisani lider ponuditi stabilnost u državi i regionu.

„Očekivalo se da SNS uvede desnicu u mejnstrim, kao konzervativna partija, kao što se HDZ promijenio do Tuđmanove autokratsko-nacionalističke stranke u partiju modernog konzervativizma. Uz to, Vuk Jeremić je vodio kampanje protiv nezavisnog Kosova, Boris Tadić nije sarađivao po tom pitanju na željeni način, i nije tajna da je SNS imao podršku pojedinih zapadnih ambasadora u Beogradu. Evropski političari su podržali Vučića jer su se vodili starom dobrom logikom da nacionalisti treba da se bave rješavanjem ključnih nacionalnih pitanja, jer im niko na tome neće prigovoriti. I očekivali su da će SNS potom normalizovati političko stanje u Srbiji, kao što se u velikoj mjeri desilo u Hrvatskoj. Iz ove perspektive, jasno je da ih je Vučić lagao. Nisu računali na to kako će se ponašati kad zapravo dođe na vlast. Isto bi se te 2012. moglo reći i za nemali dio civilnog sektora u Srbiji, koji je bio uvjeren da će Vučić sprovesti teške, ali neophodne odluke i zemlju približiti Evropi“, kaže Bieber.