Na jučerašnji dan (5.10.1995. godine) Richard Hoolbruke uspio je dogovoriti kraj rata u Bosni i Hercegovini i pripremiti Daytonski sporazum, nakon čak dva mjeseca pregovora sa Srbijom, Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, piše Dnevno.hr.

Ovaj američki diplomat bio je posebni izaslanik za Afganistan i Pakistan, a diplomatsku karijeru započeo je 1962. u Južnom Vijetnamu. Učestvovao je i na mirovnim pregovorima o završetku Vijetnamskog rata 1973. u Parizu te je bio američki ambasador u Ujedinjenim narodima za vrijeme administracije Billa Clintona, ambasador u Njemačkoj 1993.-1994. te pomoćnik državne sekretarke za europske poslove.

Otac mu je bio porijeklom iz Poljske, a umro je od raka debelog crijeva kada je Richard imao samo 15 godina. Tokom tinejdžerskih godina, Holbrooke je provodio više vremena u kući svog prijatelja Davida Ruska, čiji je otac Dean Rusk postao ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Država pod predsjednikom Kennedyjem. Ova bliska prijateljstva i utjecaji oblikovali su Holbrookeovu perspektivu i ambicije u području međunarodnih odnosa.

Nakon što je završio srednju školu u Scarsdaleu, Holbrooke se upisao na Brown University, gdje je 1962. godine stekao diplomu iz historiji, zahvaljujući punoj školarini. Tokom svog boravka na Brownu, postao je glavni urednik studentskog lista “Brown Daily Herald”. Inspiriran pozivom predsjednika Kennedyja na služenje domovini, ubrzo nakon završetka studija, Holbrooke se pridružio vanjskom službi Sjedinjenih Američkih Država.

Diplomatska karijera

Holbrooke je započeo svoju diplomatsku karijeru u Vijetnamu, gdje je radio šest godina kao civilni predstavnik Agencije za međunarodni razvoj (USAID), sudjelujući u Programu ruralne pacifikacije, koji je podržavao južnovijetnamsku vladu u ekonomskom razvoju i lokalnim političkim reformama. Tokom ovog perioda, radio je s mnogim mladim diplomatima koji su kasnije postali ključne figure u američkoj vanjskoj politici, uključujući Johna Negropontea i Franka G. Wisnera.

Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević u Daytonu (Foto: Gulliver Images)

Nakon Vijetnama, Holbrooke se vratio u Washington i radio kao posebni pomoćnik državnihsekretara, uključujući Nicholasa Katzenbacha i Elliota Richardsona. Tijekom 1968. godine, učestvovao je u američkoj delegaciji na pariškim mirovnim pregovorima, koji su se odvijali kako bi se okončao Vijetnamski rat. Također je učestvovao u izradi Pentagonovih papira, tajnog izvještaja o vladinim odlukama vezanim uz rat.

Nakon dolaska Billa Clintona na predsjedničku poziciju, Holbrooke je prvo bio predložen za ambasadora u Japanu zbog svog znanja o azijskim poslovima. Međutim, na kraju je postao ambasador u Njemačkoj 1993. godine, gdje je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju američkih odnosa s novom, ujedinjenom Njemačkom. Tokom svog mandata, Holbrooke je bio prisutan tokom historijske posjete predsjednika Clintona Berlinu 1994. godine, kada su hiljade Nijemaca dočekale američkog vođu na ulicama.

Tokom svog vremena u Njemačkoj, Holbrooke je također bio ključan u promoviranju politike širenja NATO-a te je radio na rješavanju ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini. Njegova najvažnija postignuća uključuju organizaciju mirovnih pregovora koji su doveli do potpisivanja Daytonske mirovne sporazume u decembru 1995. godine, čime je okončan trogodišnji rat u Bosni.

Ambasadorski dani

Dok je bio ambasador, Holbrooke je razvio ideju o kulturnom razmjenjivačkom centru između Berlina i Sjedinjenih Američkih Država, što je rezultiralo osnivanjem Američke akademije u Berlinu 1994. godine. Ova institucija postala je značajna poveznica između dviju zemalja, privlačeći brojne istaknute intelektualce i umjetnike. Tijekom godina, akademija je dodijelila nagrade poznatim javnim osobama, uključujući bivšeg predsjednika Georgea H. W. Busha.

Nakon napuštanja State Departmenta, Holbrooke je nastavio raditi kao specijalni izaslanik za Balkan, sudjelujući u mirovnim pregovorima koji su se odvijali u regiji. Tokom 1998. i 1999. godine, aktivno je radio na završavanju sukoba između Vojske Jugoslavije i Oslobodilačke vojske Kosova. Njegova politika bila je izrazito antisrpska, što je izazvalo kontroverze, ali i priznanje zbog njegovih napora na okončanju sukoba.