Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Logo srpskog sveta – to je ono što je juče u Skupštini, nasred Cetinja, pokazao Andrija Mandić. Ovo je srpski svet, rekao je, a Cetinje je njegov dragulj. Mandićev logo crnogorske Skupštine je ujednačen sa istovjetnim logotipima iz ostalih dijelova srpskoga sveta. Kao Banja Luka. Kao Beograd. Jedan narod, jedan vođa, jedan dizajn.

To je ujedno bio visoko podignut srednji prst, Mandićev odgovor amabasadorici Rajnke, koja ga je upozorila da se mane toksičnih identitetskih tema čije lansiranje u javni prostor treba da posluži kao sredstvo za najprije usporavanje, potom zamrzavanje integracije Crne Gore u EU.

Gdje su danas oni mudraci koji su nas ubjeđivali da je srpski svet fantom, da TO ne postoji, da je u pitanju tek propaganda onih koji rade na zaustavljanju demokratskih procesa u Crnoj Gori?

Eno ih gdje jedu ono što se ne jede, uzvikuju kako je “država ugrožena”. Stvarno? Na vlast ste doveli ekipu posvećenu rušenju države, koja sa sobom nosi tonu TNT-a. Vaši su mediji lobirali da Mandić uđe u vlast. I sad je država ugrožena, a vi ste patriote zabrinute za nju? Da se od fukarluka umire, srpski popovi ne bi stigli pokopati sve njegove žrtve među crnogorskim nezavisnim perjanicama demokratije.

Eto vi ga sad. Srpski svet ne samo da postoji, nego nam je Mandić posred Cetinja, koje je nepokorni, no ipak dio tog nacionalističko-klerikalnog mikro-univerzuma, svečano predstavio njegov novi vizuelni identitet. Da: sa puno bijele. Bjelaški, takoreći.

Mandić je vuk među ovcama. Uveli su ga u tor uz prigodnu besjedu o tome kako se promijenio i kako žali za svakom ovcom koju je izio. A onda su mu u tor uveli još ovaca koje su dobile funkcije i misiju – da stado uvedu u EU.

Ova priča ima samo jedan mogući kraj. I svaka ovca to duboko u sebi zna. Zato ovim nekoć ponosnim gorama umjesto gorde pjesme odzvanja kmečanje.