Sharbat Gula bila je mlada Afganistanka zelenih očiju čija je fotografija objavljena u National Geographicu 1985. godine postala simbolom ratova u toj zemlji. Snimio ju je američki fotograf Steve McCurry dok je ona bila adolescentica i živjela u izbjegličkom kampu na pakistansko-afganistanskoj granici. Njezin je identitet otkriven tek 2002., kada se McCurry vratio u to područje i pronašao je.

Ova je fotografija od tada pa sve do danas više puta obišla svijet, a zanimljivo je da ju je sama Gula vidjela prvi put tek 17 godina kasnije.

Steve McCurry radio je tada kao fotoreporter National Geographica u Pakistanu, tijekom prvih godina sovjetske invazije na susjedni Afganistan. Tijekom jednog od snimanja ušao je u islamsku vjersku školu za djevojčice u izbjegličkom kampu, a prvo što je tada ugledao bile su ove predivne zelene oči tada 10-godišnje Sharbat Gule.

Iako je ona prvo željela sakriti svoje lice, fotograf je za pomoć zamolio njezinog učitelja koji ju je nagovorio da surađuje. U jednom od intervjua Gula je otkrila da se sjeća "samo svog bijesa" koji je osjećala u trenutku dok je ta, sada kultna, fotografija nastajala. Naime, u kulturnom kontekstu paštunskih normi, McCurryjevi postupci smatrali su se izrazito nametljivima. Tamo nije bilo uobičajeno da djevojka otkriva lice, da ima blisku interakciju ili pak uspostavlja kontakt očima s muškarcima koji nisu dio njezine obitelji.

Iako je uz fotografiju stajao natpis "Zabrinut pogled otkriva strahove afganistanske izbjeglice", godinama kasnije ispostavilo se da je taj unezvjeren pogled ove djevojčice najvjerojatnije rezultat nelagode i straha koje je Gula osjećala dok ju je McCurry fotografirao.

Iako je ta fotografija McCurryja vinula u visine fotografskog svijeta te mu donijela i materijalnu dobit, Gula od nje nije dobila ništa!

 

Novinari National Geographica odlučili su je ponovno potražiti 17 godina kasnije i napraviti novi portret Gule, sada odrasle žene. Nažalost, jedina promjena u njezinu životu bile su godine.

Gula se u međuvremenu udala kad joj je bilo 13 godina i napustila je školu, a tek je tada, 17 godina kasnije, saznala da je njezina fotografija obišla svijet.

"Ta fotografija donijela mi je puno problema... Bilo bi mi draže da nikada nije napravljena. Dobro se sjećam tog dana, tog fotografa koji je stigao u školu. Bila sam dijete. Nisu mi se svidjele fotografije. U afganistanskoj kulturi žene se ne pojavljuju na fotografijama. Ali nisam imala puno izbora", rekla je prošle godine za talijansku ‘Repubblicu‘.

I dok je njena fotografija postala slavna diljem svijeta, Gula se sa suprugom i djecom borila za opstanak na granici između Pakistana i Afganistana. Kasnije joj je muž preminuo, a ona je ostala sama s djecom na milost i nemilost njegove obitelji. Tu nije bio kraj nevoljama. Pakistanske su je vlasti 2016. uhitile pod optužbom da je krivotvorila osobnu iskaznicu kako bi ostala na njihovom teritoriju. To je, pak, bila uobičajena praksa, ali su tamošnje vlasti odlučile kazniti ženu koja je bila simbol Afganistana.

Gula se zatim s obitelji vratila u Kabul, a afganistanska vlada i tadašnji afganistanski predsjednik Ašraf Ghani primili su je natrag i obećali joj dati stan kako bi mogla "živjeti dostojanstveno i sigurno u svojoj domovini." Međutim, njezina se kći nije mogla školovati, iako je to jako željela. Zbog toga, ali i izrazito loših uvjeta života, obitelj je krenula u potragu za sigurnošću i boljom sudbinom. Sreća im se konačno osmjehnula 2021. kada im je vlada Italije otvorila vrata, a Gula i njezina djeca danas žive u jednom malom talijanskom gradu.

Sharbat Gula  Aa/abaca/abaca Press/profimedia

"Imala sam slobodu izbora. Kada su talibani stigli, shvatila sam da će mi biti teško ostati u mojoj zemlji jer sam bila previše poznata u Afganistanu. Nekoliko nam je vlada ponudilo pomoć, ali odabrala sam Italiju jer sam toliko čula o njoj, o mjestima, ali i o ljudima. Svi su govorili da su Talijani ljubazni i gostoljubivi. Znala sam samo da je Italija jako puno učinila za Afganistan", rekla je Gula jednom prilikom za La Repubblicu, a Italija je donijela benefite i njezinoj djeci.

"Kad je moj suprug preminuo, njegova obitelj nije dozvolila mojoj kćeri da se obrazuje, iako je ona to jako željela. A ja nisam mogla učiniti ništa što bi promijenilo njihovu odluku. Ali danas mogu. Ovdje smo slobodni i imamo mogućnost izbora. Moja kći želi postati liječnica, a ja sam joj obećala da ću učiniti sve što je u mojoj moći da joj tu želju i ostvarim", rekla je Gula, koja je istaknula i da su Talijani ljubazni prema njoj. Međutim, ne razgovara s puno ljudi zbog jezične barijere. To joj ne smeta, sretna je jer nitko ne zna tko je.

"Do sada skoro nitko nije znao tko sam i to je za mene u redu. Iskreno ću vam reći, prvi put kad sam otišla ovdje u bolnicu, doktori i sestre gledali su me i pitali jesam li ja djevojčica s fotografije. Na kraju su sami zaključili da nisam i ja sam bila sretna zbog toga. Samo moj profesor talijanskog, moj liječnik i nekolicina drugih znaju moju priču i zadovoljna sam što je tako", zaključila je ona u tadašnjem intervjuu za La Repubblicu.