Piše: Đuro KOZAR

Prošlo je već šest dana od kada je bespilotna letjelica teška šest tona misteriozno ušla u hrvatski zračni prostor i pala u Zagrebu, a to je i dalje top-tema ne samo u susjednoj državi nego i u Stožeru NATO-a, budući da se još ne zna ni odakle je ispaljena ni koji joj je bio krajnji cilj. Jedno je sigurno: doletjela je s područja gdje su u toku ratna dejstva i oni koji su tu letjelicu lansirali možda su htjeli testirati prohodnost radarskog sistema NATO-a, budući da je ona prohujala preko dvije članice (Rumunije i Mađarske) i srušila se, a nije oborena u trećoj - Hrvatskoj.

BORBENI AVIONI

Dobro je primijetio ekspert za vojne tehnologije prof. dr. Berko Zečević kad je u jednom mediju rekao da je ovo više od opomene, budući da je probijena NATO-obrana bez reakcije i da se to onda i sa krstarećim raketama sa nuklearnim glavama može učinkovito uraditi. U Alijansi to, naravno, negiraju uz ono poslovično - “dogodilo se, ne ponovilo se”.

Mađarska protivzračna obrana sumnjivi radarski signal detektirala je u petak, 10. ožujka, nakon čega su njeni borbeni avioni lovci poletjeli sa zračne baze u Kecskemetu, ali nisu pronašli nikakav leteći objekat. Mađari su o radarskim signalima obavijestili svoje rumunske, hrvatske i slovenske kolege. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto je rekao: “Pošto nam se u susjedstvu zbiva rat, iznimno je važno da zračne snage i protuzračna obrana budu mirni i da imaju odmjerenu reakciju”, dodajući da se Mađarska mora zaštititi, ali da ne smije biti uvučena u rat u Ukrajini ni na koji način.

Primjerak koji se srušio u Zagrebu letio je na visini od oko 1.500 metara, brzinom od 700 kilometara na sat, napravio je krater promjera tri metra, dubok metar i po. Ostaci letjelice bili su rasuti u krugu od barem 100 metara. Dvjestotinjak metara dalje nađena su i dva padobrana, a policijski ronioci su dijelove tražili i u Savi. Osim zagrebačke, takva letjelica prije nekoliko dana otkrivena je i u Ukrajini, nedaleko od Krima, ali ona nije pala zbog nedostatka goriva, već je pogođena projektilom. Ova bespilotna letjelica poznata je kao Tupoljev TU 14 ili skraćeno Striž, što u prevodu znači čiopa, tj. ptičica slična lastavici. Deset godina, od 1979. do 1989, bila je u armiji bivšeg Sovjetskog saveza, ali nakon što su Ukrajinci jednu oborili na svom teritoriju, smatra se da je i Rusi imaju i kad im zatreba, lansiraju. Inače, u vrijeme ruske invazije na Krim ovakvu letjelicu su 2014. koristili Ukrajinci vrativši je moderniziranu u operativnu upotrebu za snimanje zračnih fotografija ili presretanje radarskih signala. Iz Ukrajine tvrde da letjelica koja je pala u Hrvatskoj nije njihova, a iz Rusije to, također, negiraju.

BRŽI I NEUHVATLJIV

Od kada je leteći objekat udario u zagrebačko tlo, pojavila su se razna objašnjenja, pa i pravdanja institucija zaduženih za nadzor zračnog prostora, ali šira javnost zabrinuta je zbog toga da nešto (pa što god to bilo) može letjeti i ispod radara i ostati neprimijećeno. Hrvatska kontrola zračne plovidbe saopćila je da letjelica koja je pala u Zagrebu nije imala transponder pa zato nije detektirana sekundarnim radarima koji se koriste za nadzor zrakoplova. Inače, u Hrvatskoj je, zbog kontroliranog zračnog prostora, propisana obaveza korištenja sistema za aktivnu detekciju (transpondera) za sve avione koji ulaze u hrvatski zračni prostor, a letjelice bez transpondera nisu vidljive za sistem kontrole. Naknadnim pregledom podataka s primarnog radara na lokaciji Pleso detektirani su radarski odrazi i putanja koji odgovaraju vremenu i lokaciji pada bespilotne letjelice, ali Tupoljev je bio brži i k tome neuhvatljiv, pa se neki moraju presabrati, jer lako je kontrolirati avione koji imaju svoj red letenja, svoje zračne koridore, ali treba biti spreman i za iznenađenja, dakle, i na ono što leti bez najave.

(Oslobodjenje)