Piše: Đuro KOZAR  (Oslobođenje)

Na ratištu u Ukrajini, kao i u svakom ratu, ginu vojnici na obje strane, nažalost, masovno stradaju i civili, ali nije baš uobičajeno da ginu i generali, budući da njihovo mjesto nije na frontu, nego na dobro osiguranim komandnim mjestima, ali nekoliko Rusa s generalskim činom u lijesu je vraćeno kući.

(Ne)potvrđena smrt

Ukrajinci su nakon prva tri mjeseca agresije tvrdili da je poginulo čak 11 ruskih generala, ali su se neki od izvještaja kasnije pokazali netočnim, jer su se trojica od proglašenih mrtvim kasnije pojavila na snimcima objavljenim na internetu poričući vlastitu smrt. Prema nekim zapadnim obavještajnim podacima, u borbama je poginulo osam ruskih generala, od kojih je smrt četvorice u Moskvi potvrđena i oni su sahranjeni uz sve vojne počasti, dok pogibija još četvorice nije potvrđena, ali nije ni opovrgnuta. Među onima čija je smrt objavljena su generalmajori Andrej Suhovjecki, Vladimir Frolov i Roman Kutuzov, koji su bili zamjenici komandanata ruskih armija u Ukrajini, dok je Kanamat Botašev bio pilot.

General Suhovjecki je do sada najviši ruski oficir koji je poginuo tijekom ove invazije, a pripadao je skupini relativno mlađih i perspektivnih komandanata jer je rođen 1975. godine, dok su trojica ostalih starije generacije. Poznato je da je 1. ožujka pogođen snajperskim metkom u oblasti Hostomela, nedaleko od Kijeva, ali je nejasno kako to da im bude na nišanu kad današnji snajperi imaju domet i do 5.000 metara ako je strijelac izvrstan, što je vojnik njegova ranga morao znati. Suhovjecki je poznat i u našoj regiji jer je na srpsko-ruskoj vježbi “Slovenski štit 21” u Srbiji prošle godine predvodio Vojsku Ruske Federacije. Generala Frolova ubila je ukrajinska vojska 16. travnja, ali nije saopćeno gdje se to i kako dogodilo, dok je general Kutuzov izgubio život 5. lipnja pod još nerazjašnjenim okolnostima u Donbasu. General Botašev poginuo je 22. svibnja, nakon što je njegov avion Suhoj Su-25 oboren u ukrajinskom zračnom prostoru, a on nije imao vremena za katapultiranje. Imao je 63 godine, bio je 15 godina u mirovini, a onda je neočekivano reaktiviran iz rezerve da kao iskusni pilot vrši zračna borbena djejstva.

Osam ubijenih ruskih generala na ukrajinskom ratištu, priznali to u Moskvi ili ne, veliki je gubitak i sigurno je da se odrazio na moral vojnika, ali je smrt i jednog oficira s tako visokim činom izuzetno neobična pojava u savremenom ratovanju. U Vijetnamskom ratu koji je bio od 1. studenog 1955. do pada Sajgona 30. travnja 1975. godine poginulo je manje američkih generala nego sada ruskih u Ukrajini, svega trojica. Kad već pominjem Vijetnamski rat, danas slika o njemu uglavnom dolazi preko američkih filmova u kojima je sve puno pucnjave, helikoptera, napalma, droge i rock and rolla, a izvan toga bio je to vrlo ozbiljan i okrutan rat u kojem je poginulo više od 600.000 Vijetnamaca i oko 52.000 američkih vojnika i bio je prvi u historiji u kojem američka vojska nije pobijedila. I još jedno poređenje: kad je američki generalmajor Harold J. Greene 2014. ubijen u Afganistanu, to je bilo prvi put da poslije više od 40 godina u borbi strada jedan Amerikanac s tako visokim činom.

Zabranjena tema

To zašto ginu ruski generali u Ukrajini u Moskvi je zabranjena tema, jer u Ruskoj Federaciji i kad u miru pogine jedan vojnik to je državna tajna o kojoj se ne smije govoriti, a kamoli da se komentira smrt generala. Proporcija poginulih među ruskim oficirima visokog ranga na ukrajinskom ratištu je zapanjujuća i to je možda zato što se od njihovih najviših starješina očekuje da izvršavaju zadatke i donose odluke koje bi obavljali oni nižeg ranga u nekim drugim vojskama, približivši ih frontu više nego što bi se inače od njih očekivalo da budu. Zapadni zvaničnici sugerirali su i da je nizak moral među ruskim trupama prisilio Generalštab RF-a da ubaci “teškaše” u akciju, kako bi na licu mjesta pružili potporu iscrpljenim borcima. Inače, u ruskoj vojsci ima oko 1.300 generala, mada se za mnoge od njih ne bi očekivalo da se nađu ni blizu ratnih dešavanja, ali neki kao Suhovjecki imali su dovoljno hrabrosti da na prvim linijama naređuju šta da se poduzima i to ga je na kraju koštalo života.

Po nekim mišljenjima smrt ruskih generala u Ukrajini, pored ostalog, posljedica je i činjenice da na ratištu nije bila jedna glavna ruska komanda, nego su ih bile tri i one su dobijale zapovijedi i instrukcije izravno iz Moskve, što je oslabilo jedinstvo i komunikaciju unutar borbenih poredaka. Kad je zbog uporne ukrajinske obrane invazija popuštala, u svibnju se u Ukrajinu uputio načelnik ruskog generalštaba general armije Valerij Gerasimov, ali se on nakon lakšeg ranjavanja brzo vratio u Moskvu i nije poznato da li je još na pomenutoj dužnosti.