Jusuf Trbić, publicista i predsjednik BZK Preporod u Bijeljini, komentarisao je nedavno obilježavanja Dana Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH u ovom graadu.

Na rođendanu vojne jedinice iz BiH, intonirana je srbijanska himna i to je samo mali dio nelogičnosti i nebuloznih izjava koje su taj dan poslane iz Semberije.

Tim povodom svoj komentar dao je i Trbić, a ovim putem ga prenosimo u cijelosti: 

- U tri grada u entitetu RS 10. maja je svečano obilježen Dan Trećeg pješadijskog puka i Dan Vojske Republike Srpske, uz prigodnu verbalnu artiljeriju i obavezno prekrajanje istorije, koje je danas temelj svekolikog nacionalizma balkanskog tipa. Umjesto isticanja zajedništva na kojem počivaju Oružane snage naše države, slavlje je, očekivano, poslužilo za još jedno veličanje velikosrpske ideologije i vječite teme srpskog herojstva i žrtve.

Pokazao je to jasno i parastos poginulim borcima VRS u Banjoj Luci, što, samo po sebi, ne bi bilo sporno, da to istovremeno nije bio i parastos, kako je rečeno, “civilnim žrtvama Odbrambeno-otadžbinskog rata”, kojeg su u kapeli Svetih novomučenika jasenovačkih služili sveštenici Pravoslavnog dušebrižništva. Dakle, žrtve su isključivo srpske i samo njima se odaje pomen. A to što su u entitetu RS civilne žrtve Bošnjaci i Hrvati, to ovdje nikoga ne interesuje. Krvavo etničko čišćenje, masovni zločini nad nesrpskim civilima, desetine masovnih jama, koncentracioni logori, progoni, pljačkanje, silovanja, ponižavanja svih vrsta, rušenje džamija, genocid u Srebrenici – sve se to dešavalo na teritoriji koju su apsolutno kontrolisale Karadžićeve i Mladićeve snage i koju niko nije napadao sve do kraja rata.

Na svečanosti u Bijeljini komandant kasarne pukovnik Miroslav Baljak, koji bi, po prirodi stvari, morao predstavljati Oružane snage BiH, izjavio je da je “Republika Srpska nastala u miru i herojski odbranjena u ratu.” Jedan pukovnik bi morao znati da entitet RS nije nastao u miru, već je neustavno i jednostrano proglašen, i to na teritorijama na kojima su Srbi uglavnom bili u manjini. A zatim je ta antiustavna tvorevina “branjena” tako što je pobijena i protjerana velika većina nesrpskog stanovništva. A general VRS u penziji Pero Mlađenović bio je još direktniji. On je rekao da je za srpski narod protekli rat bio samoodbrana, a da je Republika Srpska prva država srpskog naroda stvorena zapadno od Drine, što je najveći uspjeh srpskog naroda u 20. vijeku. Sasvim u duhu neumrlog Dobrice Ćosića. I da bi pojačao efekat tih propagandnih slogana, general je pozvao na jedinstvo u očuvanju tekovina “Odbrambeno-otadžbinskog rata”, ne objašnjavajući od koga su se branili i za koju otadžbinu su se borili. “Čuvajmo istinu i ne dozvolimo prekrajanje istorije” poručio je egzaltirano na kraju. Nije teško pogoditi na koju je istinu mislio, sigurno ne na onu utvrđenu brojnim sudskim presudama ili na istinu koju svjedočimo mi, preživjele žrtve velikosrpske agresije.

Sve bi to spadalo u uobičajeni nacionalistički folklor, da nije bilo obraćanja gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića, koji bi morao, bar javno, predstavljati sve građane svoje lokalne zajednice. Ni njemu, kao ni ostalima, nije palo na pamet da Bijeljinu niko nikad nije napadao (posljednji put se to desilo u Drugom svjetskom ratu, kad su partizani oslobađali grad od Nijemaca, četnika i njihovih pomagača). Gradonačelniku nije palo na pamet da su u Bijeljini i Janji, u kojima se niko ni kamenom nije bacio na nekog Srbina, pobijene stotine bošnjačkih civila, 35 hiljada Bošnjaka je protjerano, hiljade su prošle kroz logore, prisilni rad, mučenja, silovanja, progone, sve džamije su srušene, daleko od linije fronta i ratnih sukoba. Ubijana su i djeca od dvije i četiri godine i nema zla koje nije počinjeno. Zar je to odbrana, zar je to herojstvo koje treba slaviti? Zar Ljubiša Petrović ne zna da su žrtve isključivo bili Bošnjaci, građani njegovog grada?

U govoru koji je gradonačelnik objavio, on kaže: “Zato danas samo zahtijevamo da budemo ravnopravni sa svim ostalim narodima u okruženju i da, kao i svi drugi ljudi, svoji na svome gradimo budućnost.” On, dakle, govori samo o jednom narodu, u entitetu koji, kako piše u Ustavu, čine tri ravnopravna naroda: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao i građani i Ostali. Da li je Ljubiša Petrović gradonačelnik samo Srbima, ili ovdje ipak žive i neki drugi ljudi?

I on etnitet RS zove domovinom, što znači da je i za njega Republika Srpska država. A zar nije mogao pročitati Dejtonski sporazum, ili bar njegov Aneks 4, pa se uvjeriti da entiteti nisu države, već dijelovi, regije, pokrajine, države BiH. Političari tog nivoa morali bi poštovati ustav svoje države i entiteta, a ne provocirati građane nacionalističkim parolama. Na kraju izlaganja on je poentirao: “Živjela naša Semberija, živjela Republika Srpska i naša matica Srbija”!

Čija matica je Srbija, gradonačelniče? Ako jeste tvoja, moja nije, a i ja sam građanin Bijeljine, sa mnogo dužim građanskim korijenima od tvojih. Nisu ni mnogi drugi koji žive ovdje. Hoćeš li se jednom sjetiti da si ti (morao bi biti) gradonačelnik svih građana ovoga grada, i Srba koji se ne slažu s tobom, ali i onih koji su žrtve agresije tvoje “matice Srbije” na BiH - što je dokazano nizom sudskih presuda - da si gradonačelnik i onih koji se ne slažu s četničkom ideologijom i ne žele u svom gradu spomenik Draži Mihajloviću i četničkim koljačima, a pogotovo ne Ulicu Arkanove garde, da si gradonačelnik i onih ljudi koji su jedva preživjeli vašu “odbranu” tuđih ognjišta, i onih koji su glasali za tebe na izborima, i onih koji se nadaju da ćete vi, srpski političari, shvatiti jednom da i mi živimo ovdje, svoji na svome. I da nikada više nećemo napustiti ni jedan pedalj svoje domovine, Bosne i Hercegovine, naveo je Trbić.