Piše: Darko Omeragić

Delegat u Domu naroda Parlamenta BiH i portparol SNSD-a Radovan Kovačević prije nekoliko dana je rekao da problem koji Republika Srpska ima s SAD-om ima svoje ime i prezime koje glasi "Michael Murphy". Riječ je, dakako, o američkom ambasadoru u BiH koji, navodno, uskoro odlazi iz naše zemlje, a na njegovo mjesto, objavili su pojedini mediji, bi trebao doći Douglas Jones, diplomata koji je dugo službovao na Zapadnom Balkanu i trenutno se nalazi na poziciji zamjenika pomoćnika državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja.

Radovan Kovačević, jedan od eksponiranijih SNSD-ovaca, dakle, krivca sve probleme na relaciji RS-SAD ne vidi u svom šefu Miloradu Dodiku koji je zaslužan za „mirno razdruživanje“ ili razne blokade euroatlantskog puta koje provode njegovi pijunu na dobro plaćenim pozicijama u Parlamentarnoj skupštini BiH i Vijeću ministara BiH. Nije Kovačeviću sporno ni Dodikovo dodvoravanje Vladimiru Putinu, kontriranje vanjskoj politici Evropske unije po pitanju uvođenja sankcija Rusiji, nego - Murphy.

IZABERI AMBASADORA PO SVOJOJ MJERI

Kovačević se zato nada da će Amerikanci u BiH poslati ambasadora po Dodikovoj mjeri, a to je već nemoguća misija, jer bi takav ambasador mogao biti samo onaj kojeg šalje Putin.

Po Dodikovoj mjeri bi bio Donald Trump i zato navija za njegovu pobjedu na novembarskim izborima. No, i to je suludo, kao što je sulud i svaki Dodikov potez koji povuče i koji obično ide do krajnjih granica. Zato su mu Amerikanci uveli sankcije još prije sedam godina. Prvo je to učinila administracija Baracka Obame, a s njima su nastavile administracije Donalda Trumpa, pa Joe Bidena, što pokazuje kontinuitet američke vanjske politike i odnosa prema onima koji bi da ponovo prekrajaju granice na Zapadnom Balkanu, pa samim tim i da krše Dejtonski mirovni sporazum.

Zanimljivo je da je Kovačević u nastavku svoje izjave pohvalio bivšeg američkog ambasadora u BiH Erica Nelsona, rekavši kako su vlasti RS-a s njim imali „dobru partnersku komunikaciju“. Ipak, zaboravio je da je Nelson u BiH došao prije više od pet godina, a od tada do danas se u svijetu promijenilo gotovo sve, a na šta je presudno utjecala ruska agresija na Ukrajinu i preslagivanje i ujedinjavanje vanjske politike EU i SAD prema Putinovoj Rusiji, tako da nije isto bilo vidjeti Dodika kod Putina prije i poslije napada Rusije na Ukrajinu.

Amerikanci u BiH sigurno neće poslati ambasadora čiji će odnosi s Dodikom biti bolji od onih koje s njim ima Murphy. Sigurno neće mirno posmatrati Dodikovo djelovanje koje ima za cilj zaustavljanje euroatlantskog puta BiH. Novi ambasador neće biti drugačiji ni prema HDZ-u i Draganu Čoviću ukoliko se nastavi opstrukcija projekta južna plinska interkonekcija. Neće bez djelovanja posmatrati ni pokušaj da se u Trebinju izgradi aerodrom novcem Republike Srbije.

MILE, PAZI, BOMBARDER

"Kada ode Murphy iz BiH postojaće mogućnost da se resetuju odnosi RS-a s SAD-om", bubnuo je Kovačević valjda očekujući da će Jones ili neko drugi koga će SAD poslati na službovanje u BiH biti proruski čovjek iz Washingtona. Ovakvo Kovačevićevo promišljanje o adekvatnom ambasadoru zvuči smiješno čak i mnogo mlađim i neiskusnijim, ne samo političarima, nego možda i osnovcima koji ponekad čika Dodiku znaju reći: "Đesi, lopov"...  

Delegatu SNSD-a koji je iznenada dobio amneziju treba reći da su odnosi RS-a i SAD-a loši zbog ponašanja Milorada Dodika i to ne zbog ličnih uvreda koje je upućivao Michaelu Murphyiju ili prije sedam godina tadašnjoj američkog ambasadorici u BiH Mauren Cormack koju je optuživao da se zbog nje našao na američkoj crnoj listi, nego zbog njegovog antidejtonskog djelovanja, iako se u ovaj sporazum i danas kune.

Ako Dodik nastavi sa svojom politikom "mirnog razdruživanja" koja je rezultirala sankcijama njemu i njegovoj porodici, firmama s kojima ima ikakve veze, političarima i političkim strankama koje rade ono što i on radi u skorijoj budućnosti može se nadati samo američkim bombarderima u niskom letu iznad Banjaluke i Laktaša, što ne bi bilo prvi put!