Srbija nije i nikad neće odustati od teritorijalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini, upozorio je večeras na društvenim mrežama poslanik SDA u NSRs Ramiz Salkić.

Zbog toga, kako je naveo, samo naivne iznenađuju reakcije iz Srbije na nastavak širenja istine o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.

"Panične i na momente histerične reakcije iz Srbije kroz napade na pronosioce istine, u prvom redu preživjele žrtve, dokaz su nastojanja Srbije da učini posljednji korak - ušutkavanje pronosioca istine radi konačnog plasmana u javnosti fabrikovanih laži.

Namjernom zamjenom teza da Srbiji prijeti opasnost od Bošnjaka i Bosne i Hercegovine želi se skrenuti pažnja javnosti od netom usvojene deklaracije 'svesrpskog sabora' te dodatno u srpskoj javnosti opravdati njeno usvajanje i njen sadržaj.

Zamjenom teza i ubrizgavanjem srpskoj javnosti nove injekcije straha od drugih i drugačijih želi se opravdati činjenje zločina u prošlosti nad Bošnjacima jer oni zapravo prestavljaju stratešku pretnju po Srbiju i srpski narod.

Vučić i njegovi poslušni sljedbenici u Srbiji, ali i među bosanskim Srbima jako dobro znaju da je istina potpuno drugačija i da upavo Srbija ima pretenzije prema Bosni i Hercegovini u budućnosti, baš kako je to imala i u prošlosti.

Najbolji primjer toga je činjenica da Vučić i njegovi sljedbenici poštuju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine sa Rs u njoj ali nikako ne govore o suverenitetu Bosne i Hercegovine jer oni smatraju da su entiteti suvereni.

Tako je predsjednica Narodne skupštine Srbije u NSRs u svom gostujućem obraćanju ponovila laž koja se želi plasirati u kontinuitetu - da je Bosna i Hercegovina nastala od entiteta, što je u direktnoj suprotnosti s Dejtonskim mirovnim sporazumom, Anexom 4, članom 1. Ustava BiH.

'Svesrpski sabor' kroz usvojenu deklaraciju dao je snažnu podršku politici dezintegracije Bosne i Hercegovine i tihe integracije bh entiteta Rs u sve srpske tokove, čime se direktno krši suverenitet Bosne i Hercegovine.

Ova deklaracija je direktni nastavak politika koje su dovele do agresije, progona i genocida koji je počinila vojska Rs, podržana od strane Srbije kroz 30. kadrovski centar vojske jugoslavije.

Nikako i nikad ne treba izgubiti iz vida da je Srbija jedina država do sada presuđena da nije spriječila genocid i kaznila počinioce genocida.

Zbog svega navedenog Srbija i jeste potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao učesnik u međunarodnom oružanom sukobu na teritoriji Bosne i Hercegovine, što dodatno potvrđuju presude Stanišiću i Simatoviću ali i svjedočenje ratnog zločinca Miroslava Derinjića u Hagu koji kaže:

'13. Nisam ni znao da u toj zgradi Predsjedništva Kertes ima kancelariju, niti sam znao šta radi niti šta je njegov posao. Radi se o Mihalju Kertesu, koji je bio upleten u politiku u vrijeme kada je Slobodan Milošević započeo graditi svoju političku karijeru...

15. Tako smo započeli razgovarati o oružju, što je i bio razlog našem dolasku tamo. Započeo je vrlo otvoren razgovor, što me je iznenadilo. Rekao nam je da je on čovjek koji je zadužen za naoružavanje. Pomenuo je Hrvatsku, pa čak i Kosovo. Htio nas je zaista impresionirati...

17. Goran Zekić ga je upitao kakav je politički plan za Podrinje, te da li bi Srbija mogla pružiti bilo kakvu pomoć Srbima na tom području. A tada je rekao nešto što sam kasnije također čuo, ali tada je bilo prvi put da sam to čuo, a to je da će na području 50 kilometara od rijeke Drine sve biti srpsko, čisto srpsko."

Ovaj dio iskaza odnosi se na april i maj 1991. godine. U daljem dijelu iskaza, Deronjić svjedoči o učešću vojske jugoslavije u ratnim operacijama u Podrinju 1993. godine:

'155. Tamo uz brdo, vidio sam mnogo vojnika u potpuno bijelim maskirnim uniformama. To je bilo na oko 500 metara udaljenosti, i tamo sam mogao da jasno vidim grupu od otprilike 50 vojnika u bijelim maskirnim uniformama.

Pitao sam nekoliko vojnika koji su stajali na putu ko su oni vojnici u bijelim uniformama, zato što su izgledali veoma profesionalno i hodali su uredno u koloni. Rečeno mi je da su pripadnici, čini mi se da su se zvali - specijalna padobranska brigada iz Niša, ili padobranska ili desantna brigada.

Rečeno mi je da je njihov komandant, Stupar, također u Konjević Polju. Medutim, ja ga nisam ni vidio ni upoznao.

156. … Ono što sam čuo tokom operacije je da je jedinica Valjevskog korpusa ušla u Bratunac. Oni su prešli preko mosta. Ne sjećam se ko je bio komandant te jedinice, niti sam vidio kada su ušli u grad i gdje su nakon toga otišli. Čuo sam da je bilo artiljerijske vatre iz pravca Ljubovijskog mosta...

159. Mislim da sam, dok sam govorio o akciji u vezi sa Srebrenicom 1993. i učešću jugoslovenske vojske, propustio jedan detalj koji bi mogao da se pokaže bitnim...

Mislim da mi je on rekao da je Đukić bio za provođenje akcije na takav način, te mi je također rekao da je cjelokupna akcija planirana s Đukićem u jugoslovenskom Generalštabu. Dakle, govorimo o Beogradu, jugoslovenskom Generalštabu u Beogradu..."

Sve ovo i više od toga dobro znaju Vučić i njegovi sljedbenici s obje strane rijeke Drine i zbog toga se snažno trude da suzbiju svaku vrstu širenja istine, ne prezajući da koriste gnusne laži i podvale kako bi opravdali počinjeni genocid i prikrili istinu o stvarnim namjerama Srbije prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u budućnosti.

Svesrpska deklaracija, koja je antidejtonska i antiustavna s pozicije Ustava Bosne i Hercegovine, najbolji je dokaz namjera Srbije prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini.

Naša je obaveza da nastavimo hrabro, ustrajno i uporno govoriti i širiti istinu kako u Bosni i Hercegovini, tako i izvan Bosne i Hercegovine jer opasnost od ponavljanja zločina sa ovakvim politikama u Srbiji više je nego izvjesna u budućnosti.

Vučićeva teza da od Bošnjaka i Bosne i Hercegovine postoji prijetnja po Srbiju, njenu sigurnost i stabilnost nije ništa drugo do opravdavanje akcija u budućnosti prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, što u konačnici znači ugrožavanje mira", naveo je Salkić.