Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić uhapšen je na današnji dan 2008. godine. Skrivao se u Beogradu, podsjeća Politicki.ba.

Hapšenje je uslijedilo nakon što su ga srbijanske službe sigurnosti otkrile i pratile.  Neko mu je to dojavio pa se odmah spremao za bjekstvo. 

Uhapšen je tog ponedjeljka uvečer i odmah predat nadležnom srbjanskom sudu. Ubrzo je transferiran u Hag. 

Hapšenje je uslijedilo 13 godina nakon podizanja optužnice. 

Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kao pravni nasljednik Tribunala u Hagu, izreklo mu je kaznu doživotnog zatvora 20. marta 2019. godine.

Danski sudija Vagn Joensen je rekao da je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.

S obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema riječima sudije Joensena, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.

Žalbeno vijeće potvrdilo je prvostepenu presudu u tački jedan Radovanu Karadžiću proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. općina.

Tako je konačna presuda da, iako su dokazana djela zločina u sedam općina - Foča, Vlasenica, Bratunac, Zvornik, Sanski Most, Prijedor i Ključ - Radovan Karadžić nije proglašen krivim za genocid na tim područjima.

Žalbeno vijeće ustanovilo je da za to nema dovoljno dokaza iako je potvrđeno da su počinjeni zločini u tim gradovima, ali prema ocjeni Žalbenog vijećam, oni nisu imali genocidnu namjeru.

Ranije tokom početka izricanja konačne presude, bivši predsjednik Rs-a i njegov pravni savjetnik Peter Robinson podnijeli su žalbu po šest osnova.

Prvi žalbeni osnov Karadžića i njegovog advokata, iznesen na više od 100 stranica, odnosio se na navode kako je postupak bio "nepošten".

Kao razloge zbog kojih, prema njegovom mišljenju, postupak nije bio fer, Karadžić je naveo da mu nije dozvoljeno da svjedoči u narativnoj formi, da je optužnica bila neprecizna i da je posjeta mjestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva.

Kako je Haga javio reporter BIRN-a (Balkanske istraživačke mreže), Žalbeno vijeće je zaključilo da je prekršeno pravo na odbranu zato što Karadžić nije bi prisutan na mjestima zločina.

Žalbeno vijeće bavilo se i zaključcima o dešavanjima u Sarajevu. U vezi s incidentom na Markalama 1, Žalbeno vijeće je navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju.

Žalbeno vijeće je potvrdilo Karadžićevu namjeru da učestvuje u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine u Sarajevu na osnovu "brojnih dokaza i izjava", rekao je sudija Joensen.

"Žalbeno vijeće ne nalazi kvalitetne argumente u vezi sa Karadžićevom žalbom da nije namjeravao da učestvuje u zločinima u Sarajevu", istakao je sudija.

Prvostepeno vijeće nije pogriješilo u odnosu na Karadžićevu naredbu da se zarobljeni u Srebrenici i okolini odvedu "na neko drugo mjesto", kazao je sudija Joensen, te obrazložio kako je Karadžić bio u kontaktu s ljudima na terenu koji su ubijali.

Jednako, Karadžićeva žalba u odnosu na Direktivu 7 i oslanjanje prvostepenog vijeća na dokument koji je Karadžić potpisao i po kom se naređuje stvaranje "nepodnošljivih uslova bez nade za dalji opstanak", prema predsjedavajućem sudiji ne predstavlja pogrešku Pretresnog vijeća, baš kao ni u slučaju progona Bošnjaka s područja Srebrenice.

Žalbeno vijeće je odbilo sve navode optuženog koji se tiču saznanja o ubistvima u Srebrenici.

Vijeće je obrazložilo zaključke po žalbi Tužilaštva. Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Rs-a, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine. To znači da je Vijeće odbacilo žalbu Tužilaštva u odnosu na ovaj dio, odnosno za genocid počinjen 1992. godine.

Prvostepenom presudom izrečenom u martu 2016. godine, Radovan Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora. Tom prvostepenom presudom proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, za terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade glavnog bh. grada, za držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce. Istovremeno, oslobođen je krivice za genocid počinjen u sedam bh. općina tokom 1992. godine.

Konačnu presudu Karadžiću, koji se teretio za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, saopćio je predsjedavajući Žalbenog vijeća MMKS-a, Vagn Joensen.

Uz njega, sastav Vijeća čine sudije: William Hussein Sekule iz Tanzanije, Jose Ricardo de Prada Solaesa iz Španije, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala.

Karadžić doživotnu robiju služi u jednom od zatvora Velike Britanije.