Susjedna Srbija potpisala je sporazum sa Evropskom unijom o rudarenju litija, nakon čega su počeli širom te zemlje društvenim mrežama da se dijele pozivi na proteste protiv otvaranja rudnika litija.

Građani se najviše brinu da će kompanija Rio Tinto koja namjerava rudariti ovu vrijednu rudu zagaditi njihovu životnu sredinu i ugroziti zdravlje lokalnog stanovništva, pa i šire. 

Širom otvorena vrata da rudare i u BiH

S druge strane Drine, u Bosni i Hercegovini, građani su također zabrinuti da bi rudarenje litija u susjedstvu moglo imati i utjecaja na njih, stoga smo odlučili provjeriti sa ekologom i aktivistom Udruženja "Eko Akcija" Anesom Podićem koliko će rudarenje litija imati utjecaja na BiH. Čini se da su građani s razlogom zabrinuti, pa smo Podića najprije pitali imamo li istraživanja koja pokazuju koliko litija imamo i kakav je utjecaj njegovog rudarenja na okoliš i zdravlje ljudi...

"Entitetskim zakonima o geološkim istraživanjima otvorena su širom vrata privatnim kompanijama da obavljaju istraživanja širom naše zemlje, skoro bez ikakvih ograničenja, nad kojima nadležne institucije i lokalne zajednice imaju vrlo malo kontrole.
To je ujedno i razlog zašto informacije o rezervama litija i drugih minerala u BiH možemo saznati isključivo od privatnih kompanija. Prema informacijama koje dolaze od Arcora, kompanije sa sjedištem u Švicarskoj koja je radila istraživanja na području Lopara, jedinom nalazištu litija u BiH za sada, mineralni resursi projekta Lopare iznose 1,5 miliona tona ekvivalenta litij karbonata. U posljednjem izvještaju američkog USGS-a trenutno poznate svjetske rezerve litija su procijenjene na 105 miliona tona", naveo je Podić za "Slobodnu Bosnu".

Voda ključna kod ekstrakcije litija

Podić pojašnjava da utjecaj na okoliš ekstrakcije litija ovisi od tipa nalazišta i tehnološkog procesa koji je primijenjen.

"Zajednička im je velika potrošnja vode - oko 2 miliona tona vode je potrebno da bi se dobila jedna tona litija i velika površina zemljišta potrebna za postrojenja za ekstrakciju i preradu", pojasnio je za "SB" navodeći kako voda igra višestruku ulogu u rudarenju litija.

"Prvenstveno je potrebna za različite faze procesa ekstrakcije, uključujući istraživanje, ekstrakciju i preradu. U fazi istraživanja voda se koristi za bušenje i ispitivanje uzoraka za određivanje koncentracije litija. Tokom ekstrakcije potrebne su velike količine vode za otapanje minerala bogatih litijem, stvarajući slanu otopinu koja se može dalje obraditi kako bi se dobio litijev karbonat ili litijev hidroksid. Voda se također koristi za kontrolu prašine, transport materijala i pranje finalnog proizvoda", rekao je Podić.

"Pretjerano iskorištavanje vode u rudarske svrhe može opteretiti lokalne ekosisteme, iscrpiti rezerve podzemne vode i ugroziti egzistenciju zajednica koje ovise o poljoprivredi i drugim aktivnostima koje intenzivno koriste vodu. Dok je voda ključna za rudarenje litija, njezina intenzivna potrošnja pravi probleme u pogledu dostupnosti izvora slatke vode, osobito u regijama koje su već suočene s nedostatkom vode. Mnoga područja bogata litijem, poput litijskog trokuta u Južnoj Americi (koji uključuje Argentinu, Boliviju i Čile), nalaze se u sušnim regijama s ograničenim izvorima vode", naveo je Podić za naš portal.

Zagadit će zrak, tlo, podzemne vode...

Pitali smo Podića šta BiH može izgubiti rudarenjem litija u susjednoj Srbiji i može li se rudarenje nastaviti i na našem teritoriju ili je to i cilj susjedne vlasti...

"Ekstrakcija i prerada rude litija kakve bi se mogla desiti u Srbiji će zahtijevati puno energije i proizvodiće velike količine stakleničkih plinova. Nakon rudarenja i drobljenja, svi preostali koraci zahtijevaju značajan dodatni unos hemikalija, posebno sumporne kiseline. Formula je jednostavna: više faza procesa rudarenja i obrade jednako je više energije, više stakleničkih gasova, više hemikalija i više hemijskog otpada. To neminovno dovodi do još daljnjeg zagađenja zraka, tla, površinskih i podzemnih voda", pojašnjava Podić.

"Tečni otpad bi se trebao smještati u posebno pripremljene bazene. U većini industrijskih zemalja takvi bazeni se oblažu debelim plastičnim oblogama visoke čvrstoće. Obloge su dizajnirane tako da na najmanju moguću mjeru svedu curenje rudničke vode i otpada u lokalno tlo i podzemnu vodu. Međutim, dio hemijskog otpada će na kraju neumitno dospjeti i do podzemnih voda, što bi moglo dovesti do zagađenja podzemnih voda i na teritoriji BiH, voda koje su od izuzetne važnosti za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju u tom dijelu zemlje. Intenzivnije korištenje vode za rudarenje litija vodi daljnjem snižavanju nivoa podzemnih voda koje se koriste za navodnjavanje usjeva u kraju gdje je poljoprivreda glavna privredna grana", rekao je Podić navodeći i kako uvijek postoji rizik i od dešavanja incidentnog zagađenja, kakvo uopšte nije rijetkost u rudarskim projektima, a pogotovo u zemljama koje nemaju razvijen sistem kontrole rizičnih industrijskih i rudarskih procesa.

Licemjerje međunarodne politike

U cijeloj priči o otvaranju rudnika litija, u Srbiji i BiH prepoznali su licemjerje Evropske unije, konkretno Njemačke, koja na svom tlu ima značajne zalihe litija, no rudnike ipak otvara na siromašnom i neuređenom Balkanu... Pitali smo Podića šta misli zašto Nijemci ne rudare kod sebe...

"Zalihe rude litija u Njemačkoj su trenutno procijenjene na 3,8 miliona tona. U pripremi je rudnik Zinwald u blizini Drezdena u istočnom dijelu Njemačke, koji bi trebao biti drugi rudnik litija po veličini u zemljama Evropske unije. Drugo područje gdje se nalaze značajne rezerve litija je dolina Gornje Rajne na jugozapadu Njemačke gdje se nalaze neke od najvećih rezervi litija u Evropi. Međutim tu postoji i vrlo jak otpor lokalnih zajednica koje su izarazile postoji bojazan da će se zemljotresi 'sigurno događati češće' ako se krene sa ekstrakcijom litija. Obećanja o primjeni strogih standarda koja dolaze iz kompanije angažovane u rejonu Gornje Rajne nisu uvjerila uzbunjene zajednice. No indikativno je kakav zaključak izvode - umjesto da litij kopa kod kuće, Njemačka bi trebala 'otići u Čile i tamo implementirati stroge standarde', njihov je stav. Jasno je iz tog komentara kakvi se stavovi plasiraju javnosti razvijenih zemalja - da su zemlje periferije, kao Čile, pa i Srbija i BiH, sirovinske baze u kojima prirodne vrijednosti i zdravlje ljudi nisu bitni", prokomentirao je Podić za "SB" dodajući kako nije u pitanju samo licemjernost međunarodne politike.

"To je odavno standard, nego se time otkriva i koja nam je uloga namijenjena i koliko možemo vjerovati međunarodnim korporacijama i domaćim vlastima koje masovno izdaju koncesije za sumnjive projekte, često potencijalno vrlo opasne po nas i naš okoliš", smatra ekolog i aktivista Anes Podić.

(S. H.)