Mada meteorološka jesen počinje u septembru, već sada možemo pratiti određene faktore koji utječu na nadolazeće vremenske prilike. Naprimjer, možemo vidjeti da se u Tihi okean vraća La Nina koja dirigira jesensko vrijeme na sjevernoj hemisferi, posebno u Sjevernoj Americi.

La Nina i El Nino označavaju fluktuacije temperature gornjih slojeva vode u središnjem i istočnom dijelu Tihog okeana.  El Nino je povezan s poremećajem obrazaca vjetra što znači toplije temperature površine okeana u istočnom i centralnom Pacifiku, a La Nina donosi hladnije temperature Tihog okeana oko ekvatora te je povezana s poplavama i sušama.  

Utjecaj La Nine  

S obzirom da nam dolazi La Nina, možemo analizirati kako je ona utjecala na vremenske prilike u prošlosti, s obzirom na to da je nekoliko jesensko-zimskih sezona imalo aktivnu fazu La Nine, piše Severe Weather. 

Tada smo imali ispodprosječne temperature iznad Aljaske i dijelova Kanade. Zapadni dio Sjedinjenih Država je bio topliji, s hladnijim anomalijama koje su se kretale prema sjeveroistoku i krajnjem sjeverozapadu zemlje. 

Nad većim dijelom Europe je zabilježena hladnija fronta zbog prevladavajućeg sjevernog strujanja kojeg je potaknuo visoki tlak u sjevernom Atlantskom oceanu. Treba napomenuti da La Nina izvire u Tihom okeanu pa neće utjecati na vremenske obrasce na području Europe kao što utječe na SAD ili Kanadu. Ipak, ona može značiti sušniji trend na zapadu i više padavina u centralnim i istočnim dijelovima Europe. 

Dugoročna prognoza za jesen  

Severe Weather je za dugoročnu prognozu koristio dva glavna modela: europski ECMWF i NMME, koji je kombinirana prognoza nekoliko različitih sjevernoameričkih modela. Modeli prikazuju prosječne vremenske prilike tokom jesenskih mjeseci, odnosno opću prevladavajuću vremensku prognozu za meteorološku jesen. Dakle, pokazuju kako bi vremenski obrasci mogu izgledati 40-60% vremena tokom jeseni. 

ECMWF model se smatra jednim od najpouzdanijih modela za dugoročne prognoze. Za jesen predviđa toplije površinske temperature od prosječnih na većem dijelu kontinenta; zbog područja visokog tlaka iznad sjevernog Atlantika koje se proteže u Europu. 

Što se tiče padavina, izgleda da nas čeka sušija jesen u većem dijelu južne, zapadne i centralne Europe. U isto vrijeme, predviđa se da će zona niskog tlaka donijeti više padavina sjevernim dijelovima te nad Velikom Britanijom i Irskom. 

NMME model prognozira toplije površinske temperature od prosječnih u južnim i istočnim dijelovima kontinenta. Za centralne i zapadne dijelove Europe predviđa normalne jesenske temperature tokom cijele sezone. Pokazuje da bi širom sjevernih i središnjih područja moglo biti više padavina. Dakle, prognoza je slična ECMWF-ovoj, ali s više padavina u centralnim dijelovima. 

Povratak polarnog vrtloga  

Polarni vorteks se pojavljuje svake jeseni i igra ključnu ulogu u razvoju vremeskih prilika tokom kasne jeseni, zime i proljeća. No, prvo da objasnimo o čemu se tačno radi. 

Nad Zemljinim polovima, kako sjevernim, tako i južnim, u višim dijelovima atmosfere, u troposferi i stratosferi, nalaze se postojana područja niskog tlaka zraka koja se nazivaju polarnim vorteksima, odnosno vrtlozima. Polarni vrtlog je najizraženiji tokom zimskih mjeseci.  

Vrtlog se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu brzinom vjetra od 250 km/h, što je otprilike ista brzina kao uragan 5. kategorije. Snažan polarni vrtlog obično prati jaka polarna cirkulacija koja zadržava hladniji zrak u polarnim regijama, što pak rezultira blažim sezonskim uvjetima za većinu Sjedinjenih Država i Europe. 

Nasuprot tome, slab polarni vrtlog može poremetiti mlazne struje, otežavajući zadržavanje hladnog zraka koji se u takvoj situaciji može probiti iz polarnih regija u Sjedinjene Države ili Europu. Kako bismo odredili snagu polarnog vorteksa, gledamo brzinu vjetra unutar stratosferskog polarnog vrtloga.  

Modeli prikazuju trend slabljenja polarnog vrtloga tokom kasne jeseni i rane zime, što ukazuje na nestabilnije vremenske obrasce i moguće prodore hladnijeg zraka u dijelovima Sjedinjenih Država i Europe.