Poznati zagovornik Velike Srbije i podjele BiH, historičar Slaviša Milačić piše u autorskom tekstu da se nad Republikom Srpskom i Bosnom i Hercegovinom ponovo nadvijaju tamni oblaci a razlog je “agresivna politika bošnjačkog vođstva, odnosno njihovog političkog i vjerskog establišmenta.

"Naime, Bošnjaci, iako ih je NATO spasio od potpunog poraza u ratu, ne odustaju od svojih ratnih ciljeva. A to su ukidanje Republike Srpske i unitarna Bosna i Hercegovina, gdje bi oni imali apsolutnu vlast, a Srbi bili građani drugog reda", piše Milačić. 

Milačić dalje piše da je "situacija toliko eskalirala da bošnjački političari Srbima čak i otvoreno prijete etničkim čišćenjem".

"I pored toga što su u prošlom vijeku Bošnjaci, zajedno sa Hrvatima, izvršili genocid nad Srbima – oni ponovo prijete srpskom narodu”, navodi Milačić dodajući da je "nedavno objavljeni prejedlog predsjednika Republike Srpske da se vrati Dejtonski mirovni sporazum, odnosno da se insistira na poštovanju istog, 'izazvao agresiju kod Bošnjaka".

"Iako bi ovaj akt gospodina Dodika trebao biti razlog za trajno smirivanje situacije u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući agresivnim bošnjačkim političkim planovima sve ukazuje na eskalaciju", navodi on.

Milačić posebno apostrofira saopštenje za javnost Bosansko-bošnjačkog nacionalnog vijeća koje je prema njegovom mišljenju “bilo gotovo poziv na sukob”.

Milačić smatra važnim napomenuti da "iza Bosansko-bošnjačkog nacionalnog vijeća, odnosno u njegovim upravljačkim strukturama, sjede ratni kadrovi i bivši visoki funkcioneri bošnjačke političke scene: od bivšeg predsjednika Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića, i osnivača i prvog predsjednika Stranke za Bosnu Harisa Silajdžića, do optuženih za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici Ejupa Ganića, Bakira Alispahića, Sefera Halilovića, Mirnesa Ajanovića…"

"U nizu pretnji koje Srbima upućuju bošnjački političari, izdvaja se ona ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza. On je u televizijskom nastupu najavio da će bošnjačke vlasti, u svjetlu Rezolucije o Srebrenici, zatražiti ukidanje Republike Srpske, podjelom na dva kantona i brisanjem njenog imena zauvijek. Kao odgovor na njegove prijetnje, Helez je predložio da se Srbi sami 'evakuišu' iz Bosne i Hercegovine", piše Milačić. 

Milaćić dalje piše da su Bošnjaci prvo napravili medijsku hajku zbog prisustva srpskih kadeta u Prijedoru, pa onda zabranili helikopterima MUP-a Srbije da gase požare u Republici Srpskoj i na kraju zabranili da šest pripadnika policije Srbije bude tokom ljetnje turističke sezone stacionirano u Republici Srpskoj. 

"Ovo je rađeno uz histeriju i govor o neophodnosti odbrane Bosne i Hercegovine, to jest eufemizmom za otvorene prijetnje ratom. Nažalost Vlada Srbije je pokazala slabost i odlučila da ne šalje policiju u Republiku Srpsku. Nema sumnje da će ovo Bošnjacima biti motiv da još jače počnu vršiti pritisak i remetiti odnose između Srbije i Republike Srpske", smatra Milačić.

"A da se bošnjački političari ne šale kada prijete Srbima, govore i podaci o obnovi njihove vojne industrije i naoružanja. U Fabrici oružja 'Igman' – koja je u potpunosti pod kontrolom Bošnjaka – prije nekoliko godina nabavljene su nove mašine i značajno povećan kapacitet proizvodnje, što se posebno odnosi na metke kalibra 7,62 mm. Trenutno 'Igman' zapošljava preko 1.400 radnika koji rade u dvije smjene", navodi Milačić uz konstataciju da je planiranom restauracijom starih mašina i uvođenjem treće smjene, planirano povećanje sadašnjih kapaciteta i broja zaposlenih u ovom preduzeću.

Trenutni dnevni kapacitet ovog preduzeća je, piše Milačić, oko 700.000 komada municije različitih kalibara od devet mm do 12,7 mm.

Milačić piše da je ideju o otvaranju pogona za proizvodnju municije kalibra 20, 25 i 30 mm iznio i generalni direktor "Vojne fabrike Igman" Đahid Muratbegović.

Milaćić također navodi da se u fabrici "Igman" proizvode i automatske puške Kalašnjikov.

"Pored svega navedenog, prošlog mjeseca je turski vojno-transportni avion A400M Atlas (REG: 18-0094) tri puta za 30 dana prevozio vojnu opremu u Sarajevo”, navodi Milačić u autorskom tekstu, uz pitanje zašto to Turska radi.

"Odgovor se nameće sam od sebe! Da bi čitalac razumio stepen naoružanosti Bošnjaka, navešću činjenicu da samo 'Fabrika oružja Igman' za 100 dana proizvede ono za šta je, tokom rata 1990-ih, cijeloj vojnoj industriji Bosne i Hercegovine trebalo dvije godine.

Istovremeno, NATO je u posljednje dvije godine izvršio više od 50 izviđačkih misija iz aviona nad nebom Bosne i Hercegovine i to dominantno nad nebom Republike Srpske. Istovremeno, NATO nije osudio otvorene prijetnje ratom i etničkim čišćenjem Srba. Nisu se čak udostojili ni da daju protokolarno saopštenje kojim bi osudili bošnjački govor mržnje.

Razlog zašto NATO i američka ambasada u Sarajevu ćute o pozivima na rat i naoružavanju Bošnjaka je činjenica da je Republika Srpska jedina preostala prepreka ulasku Bosne i Hercegovine u taj vojni savez. Jer, Republika Srpska, po Dejtonu, ima pravo veta i nijedna važna odluka se ne može donijeti bez saglasnosti rukovodstva Republike Srpske. A rukovodstvo i narod Republike Srpske su oštro protiv ulaska u NATO i za bliske veze sa Rusijom", piše Milačić koji smatra da sve navedeno šalje jasnu poruku Srbima i političkim predstavnicima Srba u Republici Srpskoj.

"Ili pristati na kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i nestanak Republike Srpske, ili će doći do novih sukoba i novog etničkog čišćenja Srba. Međutim, uprkos teškim vremenima, izbor za lidere Srba u Bosni i Hercegovini je jednostavan. Put koji trenutno vodi rukovodstvo Republike Srpske mora se nastaviti. Jer, pristajanje na mirno ukidanje Republike Srpske doslovno znači nestanak Srba – a to najbolje pokazuje primjer Kosova, gdje Srbi u mirnim uslovima doživljavaju etničko čišćenje. Stoga je potrebna još snažnija odbrana svih nadležnosti koje po Dejtonu pripadaju Republici Srpskoj. Istovremeno, bezbjednosni sistem Srpske mora biti ojačan. To se, prije svega, odnosi na značajno povećanje broja pripadnika policije i žandarmerije RS", poručuje Milačić. 

Takođe, savjetuje Milačić, mora se obnoviti i vojna industrija Republike Srpske, koju je nakon rata nasilno ukinuo NATO, pod izgovorom da više neće biti sukoba. 

"Kada vidimo da se vrši vojna reindustrijalizacija u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republika Srpska mora da odgovori na to. Obnova vojne industrije u RS djelimično je i započeta, ali nedovoljno. Na tom pitanju se mora dodatno poraditi. 

Takođe važno je istaći da je Vojska Srbije zadnjih godina kupila ogromne količine savremenog naoružanja a da su nove narudžbine u toku", zaključuje Milačić.