Piše: Dragan MARKOVINA (Oslobođenje)

Da su narodi i građani u Bosni i Hercegovini potrošili samo deseti dio vremena od rata naovamo na nešto konstruktivno ili makar solidarno od onog vremena koje su trošili na vođenje simboličkih ratova, situacija bi odavno izgledala znatno bolja od ovoga kako izgleda danas.

Najnoviju epizodu simboličkih ratova tako je pokrenuo nacionalno osjetljiviji dio bošnjačke javnosti povodom otvaranja mosta Hercegovina, odnosno konačno dovršenih novih jedanaest kilometara autoceste na europskom koridoru 5c. I bez obzira na to što već dovršeni nastavak te ceste, onih nešto više od sedam kilometara prema Buni, još ne vodi nigdje i bez obzira na sve probijene rokove i probleme u gradnji, pa čak i bez obzira na ono što vidimo svi koji se vozimo između Mostara i Sarajeva, da je izlazna cijev tunela Ivan prema Mostaru tako isprojektirana da su kao fol radovi, a zapravo je jedna traka u njemu trajno zatvorena, svaki novi kilometar te autoceste predstavlja veliku stvar.

I to za apsolutno sve građane Bosne i Hercegovine, kao i sve one koji nisu građani ove zemlje, ali turistički ili poslovno žele doći u nju ili skratiti put do drugih destinacija. Stvari su vrlo jednostavne. Kad je riječ o korištenju javne infrastrukture, nju koristimo svi. Jednako kao što je bilo čije ulaganje, u bilo koje krajeve Bosne i Hercegovine, kakvi god, pa i politički motivi stajali iza njih, uvijek ulaganje u Bosnu i Hercegovinu i u kvalitetu života njenih građana. Kako god se oni zvali i politički identificirali.

Ono što jeste nevjerojatno jeste to do koje mjere političke frustracije mogu zamagliti razum i opću sliku stvari.

I ‘ajde sad, da se lijepo ne lažemo dalje. Da Europska unija nije vidjela svoj izravni gospodarski i prometni interes u koridoru 5c, ne bismo nikad vidjeli ni kilometar ovog autoputa. A taj interes je mogućnost da se iz Budimpešte dođe u Luku Ploče i nigdje drugo. Posebno ne u Neum, inače prekrasni, ali zatvoreni zaljev koji može funkcionirati samo u turističke svrhe. I sad kad se prvi put ispostavilo da je geografija Bosni i Hercegovini prednost, a ne prokletstvo, postavlja se pitanje zašto se prvo gradila ova dionica, a ne ona, pa se počinju promatrati neki krajevi zemlje kao ekskluzivni krajevi jednog naroda, opet kao da cesta nije interes svih i kao da je svi nećemo koristiti.

Sad u vezi drugoga. Da, jeste svečanost otvaranja izgledala kao hadezeovsko slavlje bez ikakvog realnog značaja bilo koga drugog prisutnog. I da, to može na simboličkoj razini nervirati. Ali već od danas, kada krene promet tom cestom, svi će se njom voziti, jednako oni koji žive tu, kao i oni koji idu u turistički posjet Starom gradu u Mostaru, Počitelju, Sarajevu ili Jahorini. Isto kao što će se njom voziti svi ljudi iz Bosne koji budu odlazili na more, bilo u plaćenim aranžmanima, jednodnevnim izletima ili u vlastite vikendice.

Na koncu dolazimo do problematizacije imena mosta koji se doista nalazi kraj Počitelja i koji je nosio neki radni naziv Počitelj, da bi dobio službeno ime Hercegovina. I sad su valjda po tom istom tumačenju hadezeovski mastermajndovi dali ime Hercegovina, samo da se ne bi zvao Počitelj, jer je on kao bošnjački gradić. Što bi dalje impliciralo da je Hercegovina samo hrvatska regija, a ne jednako i bošnjačka i srpska i svih Hercegovaca.

Ne kažem, moguće je stvarno da su se oni koji su odlučivali vodili upravo tom logikom, ali to ne možemo znati. No, ono što sigurno možemo znati jeste da su se upravo tom logikom vodili oni kojima smeta što se ne zove Počitelj. Zabavno je, zapravo, kako ne vide paradoks te primjedbe.

I na kraju, kad već želimo otvoren razgovor o simbolima i ideologijama, a očito ga želimo, to uporno forsiranje i normaliziranje narativa o nekakvim probosanskim strankama ili snagama, jednostavno je besmisleno, dezintegrirajuće po državu i kontraproduktivno je. Država se zove Bosna i Hercegovina i ljudi iz Hercegovine imaju svoje regionalne identitetske specifičnosti u odnosu na ljude iz Bosne, i obratno. I osjećaju svoj regionalni identitet prilično, neovisno ili kao nadopuna nacionalnom.

Stoga, svaki put kad netko izgovori ili napiše “probosanski”, dobije još jednog političkog protivnika u Hercegovini.

I ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog toga ima smisla da se most zove Hercegovina. Uostalom, simbolizirat će čitavu regiju, a ne samo Počitelj, biser gradić, koji je na svu sreću obnovljen nakon što su ga snage HVO-a srušile i kojem nikakva dodatna reklama ne treba.