Vodeći srbijanski mediji mahom poriču ratne zločine, relativizuju ih ili o njima uopšte ne izvještavaju, utvrđeno je u Istraživanju „Kako govorimo o ratnim zločinima?“ Regionalne akademije za razvoj demokratije, predstavljenom danas u prostorijama Nezavisnog društva Vojvodine u Novom Sadu, prenosi Autonomija.info.

"U sklopu analize, izrađena je i publikacija koja govori o prisustnosti ratnih zločina, ratnih zločinaca i diskursa o ratnim zločincima u medijima u Srbiji. Ideja je da koristi prije svega novinarima, kako bi što profesionalnije izvještavali o ovakvim temama od kojih zavisi proces pomirenja u regionu i suočavanje sa prošlošću", poručili su istraživači, dodajući da ona pruža i sveobuhvatnu studiju o etičkom i odgovornom izvještavanju o ratnim zločinima i ratnim zločincima.

Predsednik Izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije Balša Božović kazao je da je monitoring medija obuhvatao vodeće televizije i najčitanije portale: B92, Blic, Danas, Happy, Informer, Kurir, N1, Novosti, Pink, Politika, RTS i Prva.

Istraživanje je sprovedeno od 1. aprila 2022. godine do 31. augusta 2023. godine, a tokom tog perioda teme vezane za osuđene ratne zločince poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Vojislava Šešelja i zločine počinjene u Hrtkovcima, Srebrenici, Vukovaru, Sarajevu i Štrpcima pronađene su u 7 548 medijskih članaka od kojih su razvrstali njih 2 900 koji se zaista tiču ove teme i koji o njima govore potvrdno, neutralno ili negativno

Zvaničnu verziju događaja u Srebrenici mediji su prenijeli u 48 posto članaka, neutralnih je bilo 26 posto, 21 posto je negiralo genocid i 5 posto je negiralo bilo kakav zločin u Srebrenici.

“Na prvu ruku reklo bi se da je više onih koji izvještavaju u skladu sa presudama Međunarodnog suda u Hagu i zvaničnim verzijama događaja. Međutim, u ovih 48 procenata su mahom članci koji dolaze od strane Danasa i N1 koji se i najviše bave ovom temom. Ali kada se pogleda njihov utjecaj u poređenju sa svim ostalim televizijama i najčitanijim portalima koji su imali manji broj članaka i koji negiraju ili neutralno govore o genocidu, ispada da je ovih 5 procenata koji potpuno negiraju zločine mnogo gledaniji i utjecajniji”, ukazao je Božović.

Prema njegovim riječima, najdramatičnije je što RTS potpuno ignoriše ovu temu. Za više godinu dana monitoringa imali su samo dva medijska članka o Srebrenici koja potvrđuju zvanične događaje, a većinski su to bili prilozi koji su bili neutralni ili su čak negirali zločine.

Happy, Večernje Novosti, Kurir i Informer najčešće daju prostora ratnim zločincima, dok RTS, Blic, B92 i Prva često ignorišu ovu temu.

Jedini koji su kontinuirano kritički orijentisani o ovoj temi su N1 i Danas.

“Mnoge televizije i portali u ogromnoj mjeri nemaju ni negativno ni potvrdno viđenje tih događaja, već imaju ogroman broj neutralnih tekstova koji na svaki mogući način relativizuju zločine, odnosno ne govore do kraja šta se tamo dogodilo. Kada su u pitanju ratni zločinci oni ih na taj način humanizuju, relativizuju zločine koje su počinili i predstavalju ih kao relevantne učesnike u javnom životu, kao ljude koji imaju svoje političko mišljenje, koji daju vrijednosne sudove, te ih tako inkorporiraju u javnu sferu”, naveo je Božović.

Takvih situacija najviše je sa Šešeljom, dodaje, o kojem se u svim medijima u 96 posto slučajeva neutralno izvještava, potpuno relativizujući ratne zločine koje je počinio.

“Ovo nikako ne može da bude normalnost koju su mediji prihvatili, jer za jedno društvo to ne smije da bude normalno, čak i kada je u pitanju sam zakon, on ne dozvoljava da ratni zločinci budu narodni poslanici, a kamoli da prezentuju svoja mišljenja i politike. Slična je situacija i sa Veselinom Šljivančaninom, Nikolom Šainovićem, Jovicom Stanišićem i Frankom Simatovićem”, istakao je on.

Aleksandra Jerkov iz Regionalne akademije za razvoj demokratije objasnila je da publikacija sadrži analizu stanja u medijima, zatim dio sa iskustvima novinara koji pokrivaju ili ne pokrivaju ove teme, potom preporuke za etičko i precizno izveštavanje, te pravne i tehničke aspekte izvještavanja, kao i dio koji se odnosi na podršku procesu suočavanja sa prošlošću.

“Čak 90 posto članaka koje smo analizirali zauzimaju priče sa ratnim zločincima, a samo 10 posto o samim zločinima. Među njima je najviše prisutan Šešelj koga mediji u prosjeku pomenu 60 puta tokom jednog mjeseca. Neutralan ton izvještavanja je izuzetno štetan, a to se vidi na njegovom primjeru, jer se on pojavljuje kao legitiman politički akter, učesnik na izborima, predsjednik stranke, nerijetko gostuje i u zabavnim programima ili dijeli savjete o zdravoj ishrani, bez da iko pomene da je on ratni zločinac”, upozorila je ona.

Jerkov je istakla da ratni zločinci koji gostuju po svim tim medijima, kada komentarišu političke teme, uvijek podržavaju zvaničnu politiku Vlade Srbije, dodajući da zato treba tražiti razloge tolike njihove medijske prisutnosti.

Baza svih analiziranih medijski članaka se može pronaći na sajtu Regionalne akademije za razvoj demokratije.

Izrada ove publikacije je dio šireg projekta „Podrška lokalnim organizacijama civilnog društva inicijative tranzicione pravde i izgradnje povjerenja na Zapadnom Balkanu REKOM mreža pomirenja“ koji finansijski podržava Evropska unija.