OSVRT BOŠKA JAKŠIĆA: "U Americi koja sebe ponosno naziva liderom slobodnog svijeta, sve je manje tolerancije, a sve više naoružanih"

Amerika je u krizi. Donald Trump je opasnost za demokratiju, ali je pravo na izbor. Oni koji to osporavaju takođe su opasni po demokratiju.

  • Svijet

  • 19. Jul. 2024  19. Jul. 2024

  • 0

Piše: Boško JAKŠIĆ (Oslobođenje)

Hronike istorije ispunjene su od Julija Cezara imenima careva, kraljeva, predsednika i premijera koji su toliko nervirali protivnike ili fanatizovane pojedince da su završili kao žrtve sopstvenih ideja.

Atentati su postali sastavni deo političke leksikografije otkako su se u 11. veku pojavili asasini, pripadnici šiitske sekte, ubice sa Bliskog istoka i persijskih obala Kaspijskog mora. Ime su dobili po arapskoj reči “hašišijin” jer su pre ubistava obavezno uzimali grumen droge.

Taktika se vekovima nije menjala. Od nadvojvode Franza Ferdinanda, kralja Aleksandra od Jugoslavije, Mahatme Gandhija, Martina Luthera Kinga, Indire Gandhi, Benazir Bhuto, Yitzhaka Rabina, Olofa Palmea, Shinza Abea...

U Americi su ubijena četvorica predsednika. Nekada su, kao u slučaju Abrahama Lincolna, to bili pokušaji da se promene tokovi istorije i politike. Nekada su, kao napad na Ronalda Reagana 1981, bili delo umobolnih pojedinaca. 

Thomas Matthew Crooks nije bio hašišar. Bio je registrovani republikanac. Motiv zašto se preko nišana obratio svom stranačkom šefu odneo je u grob, ali je izvesno da mu se ideja da pokuša da ubije Donalda Trumpa javila usred jednog opasno podeljenog društva u koje se uselilo nasilje.

U Americi, koja sebe ponosno naziva liderom slobodnog sveta, sve je manje tolerancije, a sve je više naoružanih Amerikanaca. Veoma glasna manjina vešto koristi društvene mreže i teorije zavera da bi podržala nasilje, bilo da je za ili protiv nekog predsedničkog kandidata.

Trump je bio prvi predsednik u istoriji koji je odbio da prihvati rezultate izbora 2020. Posredno je ohrabrivao svoje pristalice da 6. januara naredne godine jurišaju na Capitol Hill i iskažu nezabeležen izliv vandalizma i besa.

Političari bi, više nego ikad, morali da budu mnogo obazriviji kada biraju reči, ali Trump je glorifikovao jezik mržnje. Pozivao je birače da glasaju za njega i poraze “sve lažove, varalice, nasilnike, perverznjake, prevarante, lopove, nakaze”.

Sada apeluje na iste te ljude da budu ujedinjeni i da pokažu istinski karakter Amerikanaca. “Ovo je prilika da ujedinimo zemlju, čak ceo svet.”

Apeluje i predsednik Joe Biden koji je džentlmenski odmah kontaktirao Trumpa, napad označio kao “bolestan” i pozvao na “jedinstvo i smirivanje strasti”. Problem šefa Bele kuće je da je sve manje onih koji slušaju njegove reči konfuzno zagubljene u demenciji.

Druga je stvar da li će lideri demokrata i republikanaca ovaj nemio događaj iskoristiti da spuste tenzije i oslabe oštre podele američkog društva, kao što obećavaju. To tek treba videti.

Atentatori su pojedinci, nekada plaćeni, nekada deluju kao “usamljeni vukovi”, ali sasvim su retko van društvenog miljea. Kada se stalno ponavlja da “onaj tamo” želi da uništi zemlju i njen narod, da pokušava da nametne otuđene ili “dekadentne” vrednosti, pojavi se “patriota sa snajperom” koji bi da zmiju upuca u glavu.

Da li bi se tokovi istorije promenili da nije bilo uspešnih i neuspešnih atentata? Da masivna noga od stola u Vučijoj jazbini nije jula 1944. spasila Adolfa Hitlera, da li bi se rat završio godinu ranije i tako spasili mnogi životi? Da 1963. nije ubijen John F. Kennedy, da li bi Amerika ušla u rat u Vijetnamu? Da je Reagan ubijen, da li bi bilo dogovora sa Mihailom Gorbačovom o prestanku hladnog rata?

Možda. Slavni istoričar Christopher Clark smislio je pojam “mesečara” kako bi objasnio put od jedne do druge katastrofe.

Bez Prvog svetskog rata ne bi bilo kasnijeg uspona nacizma, boljševičke revolucije i staljinizma, Drugog svetskog rata. Evropski lideri su uporno, kao mesečari, išli ka ambisu. Kada su se probudili, bilo je kasno.

Mnogi misle da danas ponovo živimo u eri mesečara, u vremenu kada političari ispaljuju reči, međusobno se optužuju, a ne malo Evropljana smatra da je sve moguće, uključujući veliki rat sa Rusijom.

Atentat na slovačkog premijera Roberta Fica u maju bio je politički motivisan. Kao i, po svemu sudeći, napad na Trumpa koji izaziva zabrinutost dok on zaslužuje ljudsku saosećajnost.

Trump je tokom mandata i posle izbora 2020. uporno tvrdio da je žrtva političkih i sudskih progona i lova na veštice. Fizičkim napadom dobio je atest.

Iscrtavaju se nove linije fronta koji bi mogao da se pretvori u veoma ružnu borbu povodom šokantnog incidenta koji će svakako preoblikovati kampanju za novembarske izbore.

Političari ne bi svuda po svetu imali tako nizak rejting kada i ovakve situacije ne bi koristili - za sebe. U eri propagande 24/7 incident se brzo pretvorio u poklon za kampanju.

Nisu mnogo bolji ni mediji. Fox News je izveštavao o Trumpu kao simbolu američke snage i hrabrosti vraćajući CNN-u, The New York Timesu i The Washington Postu za višegodišnju kampanju protiv Trumpa koja je ugrozila temelje slobodnog novinarstva.

Liberalni establišment puca. Trump je opasnost za demokratiju, ali je pravo na izbor. Oni koji to osporavaju takođe su opasni po demokratiju.

Bivši predsednik je zaista pokazao impresivan stepen prisustva duha. Trumpov rejting skače. Snimak stisnute pesnice, sa krvlju na njegovom licu, mogao bi da postane ikona čitave kampanje i da mu gotovo izvesno ponovo otvori vrata Bele kuće kako bi pokušao da Ameriku učini velikom - i manje demokratskom.

Nije Amerika usamljena u potrebi da se jasno odredi prema fenomenu političkog nasilja. Svaki pokušaj uzimanja života je čin za najveću osudu.

Političari bi morali da smanje rizike, ako ni zbog čega, ono zbog sebe. Ekstremizam mora da bude eliminisan, ali to ne sme da se iskoristi za ućutkivanje različitih glasova i legitimne kritike.

“Nadam se da će ovo ludilo mržnje koje se širi svuda po svetu da prestane i da će postojati veće poštovanje za drugačije stavove, viđenja”, poručio je povodom napada na Trumpa Aleksandar Vučić.

“Uveren sam da ćemo mi u Srbiji uspeti sa sačuvamo razum, da razumemo i shvatimo koliko je mir važan, koliko je stabilnost važna i da guramo zemlju napred”, dodao je.

Da, da. Treba sačuvati razum, ali na mišljenje i stavove ljudi najviše utiču političari. Ako raspaljuju mržnju prema “lažnim liberalnim elitama” koje misle da su “bogomdane da sude o svemu”, lako će regrutovati nekog iz naroda u čijem karakteru postoji “izvesna violentna crta”, kako je to primetio Jovan Cvijić. Mesečari se ne oglašavaju.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...