Hrvatski novinar Vlado Vurušić u intervjuu za Portal Analitika ukazuje da Crna Gora trenutno liči na srpski protektorat.

Poručuje i da NATO članstvo, iako veoma značajno, ne može biti dovoljna i jedina garancija opstanka Crne Gore, te da bi njen pad promijenio geostratešku poziciju čitavog regiona. 

Naglašava da posebno zabrinjava prilična pasivnost DPS-a kao najjače suverenističke partije u ovoj, kako kaže, alarmantnoj situaciji. 

Uvjeren je da će Vučić sve finansijske i logističke resurse usmjeriti na podgoričke izbore, koji bi, podvlači, mogli biti presudni za sudbinu crnogorske države i etniciteta. 

Srbija prvi bolesnik Balkana 

Komentarišući optužbe predsjednika Srbije upućene zvaničnoj Podgorici, Sarajevu, Zagrebu i Prištini, sagovornik Analitike ocjenjuje da je Srbija, odnosno, Vučić najveći remetilački faktor u regionu. 

 „On cijelo vrijeme izigrava stabilnost i mirotvorca, a zapravo je nastavljač memorandumske i Miloševićeve velikosrpske politike iz 90-ih godina 20 vijeka, sada pod nazivom „srpski svet“. Vučić silom želi nastaviti ili reanimirati tu zlokobnu, propalu politiku, koja je izazvala i podstakla ratove bivše Jugoslavije i on je nastavlja, samo u novim okolnostima i oblicima“, podvlači Vurušić. 

On ukazuje i da je Vučićeva politika balkanska verzija Orbanovog tzv. trans-suverenog nacionalizma. 

„Za sada se ne zahtijeva promjena državnih granica, ali se Srbi u susjednim državama, pogotovo Crnoj Gori i BiH, nastoje „privezati“ za Srbiju i Vučića i nametnuti ga kao „svesrpskog predsjednika“, odnosno da Srbi ne budu lojalni državama u kojima su manjine i autohtoni dio stanovništva, nego se koriste, poput svojevremeno, recimo Sudetskih Njemaca da budu dio osvajačke politike tzv. matične države“, pojašnjava Vurušić. 

To je, dodaje, svakako zabrinjavajuće, jer odnosi u regionu, pogotovo zemljama koje još nijesu participirale u svim euroatlantskim integracijama, kako naglašava, izazivaju nelagodu, a sve su u stanju stalne krize. 

„Srbija je u napetim odnosima sa svim zemljama regiona i prema svima šalje negativne „vibracije“ i realna je opasnost po stabilnost regiona. Ona jeste „prvi bolesnik Balkana“, a Vučić izigrava novog „vožda“, pretpostavljajući da bi na litijumu, koji je potreban Zapadu da razvija svoju autoindustriju, mogao profitirati, ne samo u finansijskom nego prvenstveno u političkom smislu te se pozicionirati kao glavna regionalna „sila“, kojoj je sve dozvoljeno, vjerujući da će mu zbog toga u Briselu i Wašingtonu, uz prodaju municije i oružja Ukrajini, progledati kroz prste“, izričit je sagovornik Analitike. 

Ipak, smatra da je to riskantna igra i, kako podvlači, račun bez krčmara. 

„Njegova politika stalne destabilizacije regiona je evidentna, pogotovo kada su u pitanju BiH i Crna Gora koja je, moj je utisak, trenutno u najnepovoljnijoj poziciji“, ukazuje Vurušić. 

U kontekstu izostanka reakcija crnogorskih zvaničnika, Vurušić napominje da zvanična Podgorica inače prećutkuje, kako navodi, često apsurdne i bizarne optužbe iz Srbije na račun Crne Gore. 

„Sjetimo se samo onih gdje se položaj Srba u Crnoj Gori poredi s ustaškom NDH. Problem je što Crna Gora trenutno više liči na „neki srpski protektorat“. Biću bezobziran i obrnuti stvar – e tu je možda sličnost s tzv. NDH koja je bila marionetska tvorevina, ali na tom terminološkom nivou. Crna Gora liči na neku vrstu balkanske Bjelorusije. Odnosno zemlja je u nekom limbu, između očajničke želje za opstankom i postepenim umiranjem, kako joj se to već jednom u istoriji dogodilo“, kategoričan je naš sagovornik.

Ističe da je dobar dio onih koji participiraju u vlasti Crne Gore, ili su njen dio, svoju političku i nacionalnu svijest podredio interesima Srbije. 

„I to je ono što zabrinjava najviše, pogotovo jer je utisak da se i EU na neki način pomirila s tim ili lakonski smatraju da je članstvo u NATO-u dovoljna garancija da se to neće dogoditi. Članstvo u NATO-u ima veliki značaj, u ovoj situaciji, ali to nije i ne može biti – sve“, poručuje Vurušić.

Država hermafrodit, zabrinjava diletantizam DPS-a 

Sagovornik Analitike naglašava da zabrinjava ulazak Bošnjačke stranke u Vladu zajedno s deklarisanim proruskim i prosrpskim političkim opcijama koje, između ostalog, predvodi notorni četnički vojvoda ali, kako napominje, to nije novina na crnogorskoj političkoj sceni koja, kaže, sve više liči na Joneskov teatar apsurda. 

„Albanske stranke su omogućile Milojku Spajiću i njegovim antievropskim koalicionim opcijama da preuzmu vlast. Sigurno da je ovaj potez dodatni prilog urušavanja i negiranja Crne Gore kao nezavisne države i zasebnog državno –kulturološkog identiteta“, podvlači Vurušić. 

Prema njegovim riječima, očito više nema nikakvog drugog interesa, osim izvlačenja lične koristi. 

„Crna Gora je trenutno država hermafrodit, ali za to odgovornost ne snose samo prorusko-prosrpske snage koje tačno znaju šta žele i imaju precizne upute. Manjinske stranke se tu snalaze tražeći šansu za opstanak, mada mi se čini da su oni takođe osuđeni na propast, koliko god taj termin možda zvučao pretenciozno, ako Crna Gora postane „Srbija na moru“, jer kako znamo iz iskustva, manjine, ne samo nacionalne, imaju šansu za opstanak i razvoj samo u uslovima „crnogorsko crnogorske“ državnosti, a u uslovima radikalno konzervativnog i nacionalističkog "Vučić-Mandić režima" teško ili nikako“, upozorava Vurušić. 

Politički blud i prorusko restrukturiranje

Mišljenja je da u svemu tome zabrinjava možda čak i diletantizam, najjače prozapadne suverenističke partije DPS-a koja je, smatra Vurušić, prilično pasivna ili nedovoljno aktivna u ovoj alarmantnoj situaciji. 

„Nije dovoljno prigovarati da Brisel ne razumije i da ništa ne radi. Treba ih natjerati da oni shvate svu težinu situacije“, poručuje Vurušić.

Cilj destabilizacija Crne Gore 

Sagovornik Analitike ocjenjuje kako je evidentno da dio vladajućih struktura, koje su činile nekadašnji DF i njima bliske opcije, nijesu zainteresovane za evropske integracije, te da je priča oko IBAR-a samo igra za Brisel, a zapravo sve čine da se ništa ne promijeni na bolje. 

„Vučić sigurno ne želi da Crna Gora, nakon NATO-a, uđe i u EU, pogotovo ne prije Srbije. To je i jedan od glavnih ciljeva beogradske politike i njenih crnogorskih poltrona, čemu svjedoči i planski smišljena Rezolucija o Jasenovcu“, napominje Vurušić. 

Zato im je, kako upozorava, cilj da destabilizuju Crnu Goru. 

„Možda neki u vlasti, poput predsjednika Milatovića i premijera Spajića, makar verbalno, govore o Evropi, ali onda čudi zašto koaliraju s onima za koje je evidentno da su otvoreno antizapadno orijentisani, kojima EU nije ni u „malom mozgu“, koji su samo „izvršioci onoga što odgovara Vučiću. I konačno, ne zaboravimo da oni žele i izlazak iz NATO-a. Ulazak Bošnjačke stranke, čini mi se samo je jedna prozirna Vučićeva mimikrija za indolentnu Evropu, a zašto su Bošnjaci pristali da se navuku drugo je pitanje“, podvlači Vurušić.

Jedan od ciljeva Vučića i njegovih Lukašenka lišiti CG saveznika 

Govoreći o eventualnom daljem zaoštravanju crnogorsko-hrvatskih odnosa, sagovornik Analitike ističe da je jedan od ciljeva Vučića i njegovih crnogorskih „Lukašenka“ da Crnu Goru liše saveznika ili makar onih koji bi joj na bilo koji način mogli pomoći u približavanju Evropi. 

„Hrvatska regionalna politika ima puno slabosti i umjesto da iskoristi svoju poziciju da se nametne kao "zastupnik" regiona u Briselu, ona je uglavnom nedorečena i nažalost, nije u našem regionu pozicionirana onako kako bi s obzirom na svoj status NATO i EU zemlje mogla/trebala biti“, naglašava Vurušić. 

Stava je da je Hrvatska stalno u nekom nedefinisanom stanju kada je region u pitanju. 

„S jedne strane želi biti u njemu, a istovremeno sve čini da se odgurne od regiona čiji je dio, jer neki uglavnom s desne političke pozornice smatraju da je to čini Balkanom, ali ona jeste Balkan, baš zbog njih, i tako je svi doživljavaju“, ukazuje Vurušić. 

Stava je i da Hrvatska sigurno nije iskoristila svoju situaciju u regionu da bude njegova lokomotiva ili neka vrsta "pogurača" i pokretača što je, ističe, mogla biti. 

„Doduše, dosta je učinila za BiH oko njenog evropskog statusa, ali se i oko Crne Gore i Kosova trebala više angažovati, ali to je problem ovdašnje politike i nažalost tako je kako je“, napominje Vurušić. 

To su, kako navodi sagovornik Analitike atavizmi i ostaci neke Tuđmanove politike koja ipak smatra da Srbiju treba zadovoljiti, da postoje zone uticaja, što je, podvlači, dubinski pogrešna politika u prvom redu za samu Hrvatsku. 

„Pogotovo nakon svega što se dogodilo u nedavnoj prošlosti i s obzirom na to da u Zagrebu treba da budu svjesni da Vučić oko hrvatskih Srba i dalje kruži kao mačka oko vruće kaše. Plenković je, uz pomoć Pupovca i SDSS-a uspio ovdašnje Srbe udaljiti od Vučićevog uticaja, ali Vučić sigurno nije odustao da ih ponovo, kao i Milošević, iskoristi ako može“, ukazuje naš sagovornik. 

Mišljenja je da Hrvatska neće dalje zaoštravati odnose sa Crnom Gorom. 

„Ali koliko će biti od pomoći ne znam, jer sadašnja garnitura u Podgorici ni ne želi ičiju pomoć oko EU, pogotovo ne Hrvatske. Posvađati Crnu Goru s Hrvatskom je sigurno važna stavka u prosrpsko-proruskom planu za pacifikovanje Crne Gore, kako bi se "poručilo - eto sami ste" nemate koristi ni od Zagreba“, podvlači Vurušić. 

Ističe i da Hrvatska sa Crnom Gorom nije uspostavila odnose kakve je mogla i trebala, ali joj je, kaže, pružila neku pomoć. 

„Presijecanje i takvih veza, dodatni je udarac za proevropske i procrnogorske opcije. Zagreb bi svakako trebao naći neku optimalnu poziciju u ovoj situaciji, koja ugrožava i Hrvatsku, te bi kao prvo u Briselu morali minuciozno objasniti situaciju u kojoj se Crna Gora nalazi te Vučićeve planove "bjelorusizacije" Crne Gore i pokazati da vladaju materijom“, poručuje sagovornik Analitike.

Vurušić ocjenjuje da Hrvatskoj, kao ni ostatku regiona, ne odgovara pad Crne Gore, a mišljenja je i da bi tada BiH bila u najnepovoljnijoj poziciji, što bi, kaže, dovelo do kompletne promjene regionalnih prilika. 

„To bi dalo krila Vučiću, bez obzira što on nije toliko jak koliko sam misli, ali bi promijenilo cijelu geostratešku poziciju regiona i zato je opstanak Crne Gore i te kako važan, ne samo za nju samu. BiH i Crna Gora su povezane po sistemu spojenih posuda, a to Vučić zna i koristi. No, nije ni on baš tako sposoban da mu se ne bi moglo doskočiti“, izričit je Vurušić.

Vučić će sve snage usmjeriti na tzv. bitku za Podgoricu 

Sagovornik Analitike uvjeren je da će Vučić uoči predstojećih lokalnih izbora u Crnoj Gori sve snage usmjeriti na takozvanu bitku za Podgoricu. 

„Sjetimo se kako su prorežimski mediji pratili lokalne izbore u Nikšiću, kao da se događaju u Nišu ili Kragujevcu, dakle kao nešto „svoje“ i nešto što je važno za Srbiju, odnosno Vučića“, podsjeća Vurušić. 

Ukazuje da izbori u Podgorici mogu biti presudni za dalju sudbinu Crne Gore kao države i etniciteta. 

„I proevropske opcije konačno bi morale nešto učiniti, jer bi pobjedom na izborima u Podgorici pokazali da su „živi“, da mogu pružiti otpor te da se stvari mogu promijeniti. Sigurno da će Srbija dati svu potrebnu logistiku svojim opcijama, ali treba animirati birače da su ovo sada izbori od kojih mnogo toga zavisi, pa i opstanak Crne Gore“, podvlači Vurušić. 

Kako naglašava, biće zanimljivo vidjeti kakvu će poziciju zauzeti predsjednik Milatović i premijer Spajić jer će, kako dodaje, morati da pokažu jesu li za ono što govore ili su i oni tek moneta za potkusurivanje. 

„Ovo je sada i njihov važan politički trenutak, u kojem će pokazati ko su i šta su i jesu li samostalni igrači ili tek lutke na koncu“, kategoričan je sagovornik Analitike. 

Pobjeda suverenističkih partija mogla bi podstaći krizu državne vlasti 

Vurušić je stava da izbori u Podgorici mogu biti tačka preokreta ali se, podvlači, za to treba i te kako potruditi. 

„Ako bi Podgorica došla u ruke suverenističkih i independističkih opcija, svakako da bi imale uticaj na „državnu“ politiku i pokazali da se na njih može računati. Aktuelna Vlada je ionako „rovita“ i bez obzira na sadašnju situaciju, u kratkom roku se sve može okrenuti“, ocjenjuje Vurušić. 

Ističe kako ne isključuje mogućnost da bi u slučaju povratka suverenističkih partija na vlast u Podgorici, došlo do krize vlasti, pa i novih parlamentarnih izbora. 

„A onda bi oni zaista mogli biti sudbonosni. Ali toga su svjesni i Vučićevi i Putinovi "igrači" i sigurno će sve učiniti da dobiju izbore“, zaključuje Vurušić.