Kao da smo oguglali o negiranje naše države pa je ostalo bez reakcije ili bar komentara na Vučićevo jasno stajalište da niko neće biti primljen u EU do 2030., a onda će tada prvo doći na red Ukrajina pa potom zemlje našeg regiona „Srbija, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija ako to Bugarska dozvoli“. Mogu da razumijem koji su  Vučićevi motivi zašto tu nije naveo Kosovo, ali tolika bahatost da ne spomene BiH kao novu članicu EU zajedno sa drugim državama Zapadnog Balkana, zaslužuje ne samo najoštriju osudu zbog ogoljenog i besprizornog nepoštivanja naše države već i ukazuje na opravdanost usvajanja UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici kao faktora prevencije genocida i pomirenja isključivo na istini i pravdi, kaže u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ ambasador BiH u UN-u Zlatko Lagumdžija, govoreći o istupu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na panelu „Pridruživanje Zapadnog Balkana EU“ održanom u Pragu.

U historiji BiH će ostati upisano da ste Vi kao ambasador  BiH u UN-u jedan od zaslužnih pojedinaca za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ove godine je po prvi put 11. juli u UN- obilježen kao dan sjećanja i komemoracije i refleksije na genocid u Srebrenici 1995. godine. Šta nam možete reći o tome kakve aktivnosti možemo očekivati za 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, ako nije preuranjeno govoriti?

Nije preuranjeno. Naprotiv. Kao sto smo pripreme, strateške ciljeve, planove i konkretne aktivnosti koordinirali u najužem krugu ljudi počeli godinu dana prije usvajanja Rezolucije tako smo i naredne aktivnosti na obilježavanju 30-te obljetnice smjestili u vremenski okvir od godine dana. Razlika je u tome sto je mali broj ljudi, koji su sve znali od početka i radili na tome, u javnosti „progovorili“ o tome kako je došlo do  usvajanja Rezolucije tek nakon okončanog glasanja u Generalnoj Skupštini UN. Istina i tada, kada su u martu ove godine protivnici Rezolucije saznali šta smo uradili bez njihovog znanja u UN i „procurili“ informacije o tome, kako bi nas probali zaustaviti, javili su se i kod nas mnogi komentatori koji su nam napravili više štete nego koristi.

Formiran Odbor za implementaciju Rezolucije UN 

Kada je riječ o implementaciji Rezolucije i obilježavanju 30-te obljetnice genocida u Srebrenici, već sada možemo javno govoriti o narednim aktivnostima. Razlog za to je činjenica da je sada mnogo veći broj aktera uključen u naredne korake kao i to što protivnici koje smo imali na putu do usvajanja Rezolucije više ne mogu zaustaviti njenu implemetaciju. Ni njima nemamo razloga ništa kriti nego ih samo pozivati da se priključe na putu istine, pravde, pomirenja i izgradnje globalne kulture prevencije genocida bilo kome, bilo kada i bilo gdje. Na ovom putu genocid u Srebrenici je postao nezaobilazna svjetska lekcija nakon usvajanja Rezolucije neovisno o snazi i brutalnosti oponenata.

Nakon prvog obilježavanja međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici 11. jula ove godine, predsjedavajući Denis Bećirović je formirao Odbor za implementaciju Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici koji ima za cilj praćenje usklađenih aktivnosti, koordinaciju i informisanje na bazi definisanih strateških ciljeva. Operativni rad uključenih aktera iz akademske zajednice, nevladinog sektora, udruženja, Islamske zajednice, nadležnih ministarstava i institucija kao što je Memorijalni centar Srebrenica, koji vodi dr Alija Kožljak kao šef Kabineta Predsjedavajućeg. Moj posao je kao i do sada, u koordinaciji sa Bećirovićem i Odborom, direktno vezan za mnogobrojne aktivnosti koje se odvijaju u okviru institucija Ujedinjenih Nacija, sa zemljama članicama UN koje čine grupu prijatelja za obilježavanje 30-te obljetnice genocida u Srebrenici i drugim međunarodnim akterima uključenim u ovaj proces.

Implementacija će biti zahtjevan poduhvat ali u proteklih godinu dana nismo samo stekli podršku i prijatelje u svijetu nego smo i sami puno toga naučili u ovoj „nemogućoj misiji“ čiju prvu fazu smo okončali 23. maja usvajanjem Rezolucije. Zato se trebamo podsjetiti na neke događaje koji su nas osnažili i naučili neophodne lekcije za put pred nama. Znali smo da nemamo bilo kakvu šansu za uspjeh, da u trenutku završnog lobiranja i njenog usvajanja, nemamo potrebni državni institucionalni kapacitet. To znači predsjedavajućeg Predsjedništva Bećirovića koji je Bošnjak sa intelektualnim i političkim kapacitetom i punom posvećenošću da se ovako nešto uradi kao i ambasadora u UN koji je u stalnoj koordinaciji, svim potrebnim ovlastima i punim uzajamnim povjerenjem predsjednika. Morali smo imati bar još jednog člana Predsjedništva, Željka Komšića, koji će u Predsjedništvu imati prevagu jer smo znali da na trećeg člana sada ne možemo računati. Također je bilo neophodno imati u timu Elmedina Konakovića, kao ministra vanjskih poslova Bošnjaka, jer je u svemu ovome njegova institucionalna uloga  nezaobilazna.

Pred nama je druga faza ovog procesa, početak implementacije Rezolucije

Tim i ljudi koji su se institucionalno nalazili na ova četiri mjesta u državnim institucijama su bili neophodni da bismo uspjeli. Uspjeli smo da sve to institucionalno posložimo uz, naravno, ogroman rad drugih ljudi, institucija i inicijativa, od Majki Srebrenice, na čelu sa Munirom Subašić, i srodnih udruženja, Memorijalnog Centra Srebrenica, do Islamske zajednice koje su radile u posljednjih dvadesetak godina širom svijeta – od naše dijaspore do međunarodnih aktera i prijatelja.

Iz tih razloga smo od starta ovo ozbiljno pripremali i računali na promjene koje su kreirale nove probleme. Predsjednik Bećirović je ranije imao ideju i sa svojim timom već je radio na odgovarajućem obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Dio toga je bila i odgovarajuća rezolucija. Dakle, kad me pozvao da razgovaramo o mom angažmanu i eventualno odlasku u UN, on je već imao skrojen plan kako bi to trebalo izgledati i ko bi bili naši partneri u tome. Izložio sam sličnu ideju na bazi iskustva kao ministra vanjskih poslova iz 2014. godine, kada smo, u Vijeću sigurnosti pokušali doći do odgovarajuće Rezolucije. Nažalost, kasno smo posredno saznali i za sličnu neuspješnu inicijativu koju je vodila prethodna „garnitura“ u periodu pred prošle opšte izbore. Nakon „studije izvodivosti“, definisanja „izvedbenog projekta“, formiranja tima i „pripremnih radova“, osmišljen je i vođen duže od godinu dana proces koji je rezultirao usvajanjem Rezolucije. Pred nama je druga faza ovog procesa, početak implementacije Rezolucije, koji će se na dosadašnjim iskustvima voditi i narednih godinu dana.

Vratimo se na period kada je usvojena Rezolucija o genocidu Srebrenici, tada ste rekli da je to veliki dan za „otvaranje procesa pomirenja u BiH i regionu, suočavanje s istinom o genocidu, te prevenciju budućih zločina...“. Takođe, podsjetićemo Vas na brutalnu kampanju iz Srbije i entiteta RS koja se vodila par mjeseci prije usvajanja Rezolucije. Koliko je to izazov, odnosno mukotrpan posao svjedočimo konstantno negiranju genocida iz RS-a i Srbije?

Važnost Rezolucije nije samo u sjećanju na žrtve i odnosu prema preživjelim već i u jačanju međunarodnog prava, očuvanju globalnog mira i sigurnosti, suočavanju s istinom o genocidu, borbi protiv njegovog negiranja, te obrazovanju i prevenciji budućih zločina.

Ona nije bazirana na političkim stavovima, čak ni istorijskim ili ekspertnim stavovima bilo kojih političara, istoričara ili pravnika, nego na činjenicama koje su pravosnažno utvrđene na bazi međunarodnog prava i presuda sudova u Hagu.

Još jednom Srebrenicu stavili u fokus svjetske javnosti

Da vas podsjetim, da bi mobilizirali zemlje članice UN i naše prijatelje, polazna tačka ove Rezolucije je bila da napravimo dokument koji će biti prije svega u funkciji jačanja međunarodnog prava na bazi presuda za genocid u Srebrenici, kao jedne neporecive činjenice koja je pravni, a ne fakt vašeg i mog osjećaja, ili debate koja završava trulim kompromisima i neminovno vodi ka negiranju genocida.

Naša intencija je bila da  Rezolucija definira obavezu  u aktivnosti ugrađivanja učenja o genocidu u Srebrenici u obrazovne programe širom svijeta, kao faktor prevencije i genocida u budućnosti i u konačnici faktor sprečavanja negiranja genocida kao praktične pripreme za ponavljanje genocida. U ovako turbulentnom geopolitičkom kontekstu, pokušajima naših susjeda da praktično dovedu u pitanje opstojnost naše države, važna činjenica proizašla iz ovog procesa ja da smo još jednom Srebrenicu stavili u fokus svjetske javnosti.

„Ostalo bez reakcije na Vučićev istup u Pragu“

Navešću vam ovdje samo kao svjež  primjer, od prije 10 dana, Vučićevog istupa na panelu „Pridruživanje Zapadnog Balkana EU“ u Pragu koji je pobudio pažnju zbog polemike sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem o „zajedničkom jeziku“. Kao da smo oguglali o negiranje naše države pa je ostalo bez reakcije ili bar komentara na Vučićevo jasno stajalište da niko neće biti primljen u EU do 2030., a onda će tada prvo doći na red Ukrajina pa potom zemlje našeg regiona „Srbija, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija ako to Bugarska dozvoli“. Mogu da razumijem koji su  Vučićevi motivi zašto tu nije naveo Kosovo, ali tolika bahatost da ne spomene Bosnu i Hercegovinu kao novu članicu EU zajedno sa drugim državama Zapadnog Balkana, zaslužuje ne samo najoštriju osudu zbog ogoljenog i besprizornog  nepoštivanja naše države već i ukazuje na opravdanost usvajanja UN Rezolucije o genocidu u Srebrenici kao faktora prevencije genocida i pomirenja  isključivo na istini i  pravdi.

Naglašavam da  smo prije godinu dana morali imati u vidu da je  genocid u Srebrenici počinjen prije skoro 30  godina. To više nije vijest na CNN-u. Sada su vijesti nešto sasvim drugo. Trebalo je, prije svega, vratiti na scenu pozornost na to šta se desilo u Srebrenici - pokušati kreirati svijest kod ključnih svjetskih aktera o važnosti za budućnost tog zločina u svjetskim razmjerama. Iz pojedinih istupa naših susjeda vidimo da neki još nisu izvukli neophodne pouke iz Haških presuda i stava  iskazanog  usvajanjem Rezolucije. 

Svjesno ponavljam i želim naglasiti da Rezolucija djeluje kao preventivna mjera protiv regionalne nestabilnosti i ponavljanja zločina i projekata kojima je presuđeno u Hagu.

Negatori genocida kada ostanu sami sa sobom  dobro znaju, da je rezultat izglasavanja Rezolucije, to što  smo već ove godine u zgradi UN-a obilježili međunarodni Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali isto tako znaju da za pet godina, deset, svake godine 11. juli će biti dan kada će zbog usvojene Rezolucije UN pozivati cijeli svijet da im se pridruži u obilježavanju. To je ključna stvar. Ostaje činjenica da su mnogi pokušavali sve ovo zaustaviti strahom od sukoba i nestabilnosti. To rade i danas. Bilo je uočljivo da su suzdržane zemlje pa  i one  koje nisu ni glasale – u obraćanju Generalnoj skupštini  rekli da je genocid počinjen te da oni podržavaju međunarodno pravo i međunarodne sudove.

Kroz  Rezoluciju smo puno toga naučili

Dakle, naša argumentacija je bila – neprihvatanje Rezolucije znači uvod u veću nestabilnost. Tada bi ljudi koji su bili žrtve genocida iz ovoga izvukli nedvosmislen zaključak - ne možemo se više uzdati u međunarodnu zajednicu, morat ćemo se uzdati samo u sebe same.

Tom prilikom sam govorio,  a to se ponovo pokazuje i danas, oni koji tvrde da će doći do nestabilnosti to mogu tvrditi samo zato što imaju planove da sami naprave nove sukobe. Oni bi tu nestabilnost napravili još brutalnije da nema ove Rezolucije. S druge strane, ova Rezolucija će ih, kad tad, možda malo opametiti pa će biti zaustavljeni  ili morati stati s pravljenjem nove nestabilnosti. Jasno nam je da oni koji pričaju o nestabilnosti, su jedini koji su je spremni praviti i to kroz nove sukobe, narušavanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, pozivima na otcjepljenje, razdruživanja, nove podjele, secesije i u konačnici genocidom. Taj „film“ nećemo više gledati. Kroz ovu Rezoluciju smo puno toga naučili.

Sve je to sada iza nas. Pred nama je sada ogroman posao na implementaciji Rezolucije sa nizom aktivnosti koje če biti vidljive javnosti tokom serije aktivnosti u periodu obilježavanja 30-te obljetnice genocida u Srebrenici širom svijeta.

Vidimo ovih dana da se tema Rezolucije o genocidu u Srebrenici na neki način vraća i pred lokalne izbore sa odlukom u RS o uvođenju nastavnih sadržaja koji glorificiraju ratne zločince, kao i da se već na predizbornim skupovima koristi usvajanje Rezolucije kao stranački uspjeh iza kojeg stoji ova vlast. Tim povodom su i udruženja žrtava genocida uputili apel da se u kampanji za lokalne izbore ne zloupotrebljava Rezolucija za prikupljanje jeftinih političkih poena. Vaš komentar?

Potez vlasti RS je prije svega anticivilizacijski čin koji se u konačnici neće sprovesti dok će milioni učenika i studenata širom svijeta na bazi Rezolucije učiti šta se ovdje dešavalo. Nažalost, Dodik ovim pokušava postići mnogo više od predizbornih poena na zločinu i udaljavanju od civilizovanog svijeta kojem u konačnici želi da pripada najveći broj  građana iz cijele BiH.

 „Zločinačka politika prema vlastitom narodu“

Na ovaj način se želi „zacementirati“ nacionalističko okruženje u kojem bi korumpirani politikanti držali vlastiti narod u stanju  konstruisane nepravde i straha od drugih kako bi se sto duže održali na vlasti. To je zločinačka politika prema vlastitom narodu prije svega.

A sto se tiče beskrupulozne zloupotrebe Rezolucije za lokalne izbore iskreno se nadam da će u konačnici i oni koji eventualno krenu tim putem naći dovoljno pameti da  shvate kako time samo mogu izgubiti u očima najvećeg broja građana jer u tome prepoznaju jeftino politikantsvo koje Rezolucija o genocidu u Srebrenici ne zaslužuje. Javnost je to sa velikom pažnjom pratila pa  zato tako dobro zna da pokretanje, vođenje i u konačnici usvajanje Rezolucije nema nikakve veze ni sa jednom strankom. Svako ko je govorio sa državničkih pozicija je isticao, neovisno o eventualnoj stranačkoj pripadnosti, da se radilo o kapitalnom državotvornom projektu. Uostalom svaki drugačiji pristup je nepravda prema žrtvama kao i onima koji su preživjeli genocid. O tvrdnji da iza uspjeha Rezolucije o genocidu stoji ova vlast možda dovoljno govori činjenica da su 2 od 3 lidera trojke punu istinu, o onome što se dešavalo na tu temu, prvi put mogli čuti na pres konferenciji predsjednika Bećirovića po povratku iz Njujorka nakon usvajanja Rezolucije.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić komentarišući finansijski problem u kojem se našla Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, rekao je da je to ista sudbina koju će doživjeti i Memorijalni centar Srebrenice, jer je jednom Memorijalni centar bio nadomak tome. Kako gledate na to?

Prije svega moram reći da je Emir Suljagić, koji je u Usvajanju Rezolucije imao nemjerljiv učinak, preporodio Memorijalni centar Srebrenica (MCS) i od njega za kratko vrijeme napravio institciju svjetskog ranga kakav zaslužuje i zbog čega je ova instutucija i nastala.

U proteklom periodu sam imao priliku da upoznam i jedan broj uposlenika MCS-a, Amru Begić, Almasu Salihović i Azira Osmanovića, koji su me prosto impresionirali svojim profesionalnim i ljudskim vrijednostima. Oni su  prvi razlog zbog kojeg ne vidim da MCS može doći u situaciju u kakvoj je Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Drugi razlog je taj što Nacionalna i univerzitetska biblioteka dijeli sličnu sudbinu sa mnogobrojnim institucijama RBiH čiji status u skladu sa Ustavom nije razriješen u prvim godinama nakon rata. Zemaljski Muzej, Akademija nauka i umjetnosti, Arhiv,... da ne nabrajam druge institucije koje su zbog toga postale „kantonizirane“. MSC je nastao poslije rata odlukom Visokog predstavnika i dolaskom Emira Suljagića je postao institucija koja se neće moći „obrisati“ kao ni BiH.

BiH će biti učesnica Samita Budućnosti posvećenog globalnim pitanjima, među kojima su reforma UN-a i održivi razvoj. Samit Budućnosti se održava u septembru, kao i 79. Generalna skupština UN-a. Možete li nam predstaviti ove važne događaje kojima ćete prisustvovati u predstojećem periodu, te njihovoj važnosti za BiH?

Svake godine u četvrtoj sedmici septembra u sjedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku počinje zasjedanje Generalne skupštine UN-a koje okuplja delegacije zemalja članica UN, uglavnom predvođene šefovima država ili vlada. Našu delegaciju predvodi predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović na UN Sedmici visokog nivoa koja će ove godine početi sa  Samitom budućnosti. To će biti prvi put da predsjedavajući Predsjedništva, pored niza bilateralnih susreta sa šefovima država i vlada, i  učešća na  pratećim skupovima visokog nivoa, imati izlaganje na  sva tri ključna događaja koji se ove godine održavaju u UN: Generalnoj skupštini, Samitu Budućnost i posebnoj  tematskoj sjednici Savjeta bezbjednosti posvećenoj liderstvu za mir i sigurnost.

UN Sedmica na visokom nivou, predstavlja ključni događaj u globalnoj diplomatiji. Suštinski to je početak cijelogodišnje aktivnosti zemalja članica u UN-u, koji otpočinje sa globalnim sastancima i debatom šefova država i vlada. Tokom ove sedmice, svjetski lideri, šefovi država i vlada, kao i visoki zvaničnici međunarodnih organizacija, okupljaju se kako bi razgovarali o najvažnijim globalnim pitanjima i izazovima.

Prilika za jačanje međunarodnog ugleda BiH

Za BiH, učešće u UN Sedmici na visokom nivou 79. Generalnoe skupštine UN-a predstavlja priliku za jačanje njenog međunarodnog ugleda i doprinos globalnom dijalogu. Učešće na ovom događaju omogućava Bosni i Hercegovini da dobije podršku za  svoje stavove, prioritete i izazove na svjetskoj pozornici, te da aktivno učestvuje u oblikovanju globalnih politika.

Sedmica na visokom nivou 79. UNGA pruža platformu za jačanje države i regionalne stabilnosti  u složenom političkom okruženju Zapadnog Balkana. 

Samit Budućnosti, koji će se održati 22. i 23. septembra 2024. godine u Njujorku, predstavlja ključnu  dugogodišnju inicijativu Ujedinjenih nacija usmjerenu na unapređenje globalne saradnje i rješavanje ključnih izazova s kojima se svijet suočava. U toku je usaglašavanje tekstova na kojima se intenzivno radilo skoro dvije godine što bi moglo rezultirati usvajanjem  tri ključna dokumenta.

Prvi, Pakt za budućnost, je trenutno u procesu pregovaranja. Predstavlja putokaz za postizanje Ciljeva održivog razvoja do 2030. godine. Pakt će pružiti okvir za jačanje međunarodne saradnje i unapređenje globalnog upravljanja, te će biti centralna tačka Samita Budućnosti. Drugi, Deklaracija budućih generacija, će se fokusirat na profiliranje i zaštitu njihovih interesa. Treći, Globalni digitalni kompakt će utvrditi principe, ciljeve i akcije za unapređenje otvorene, slobodne, sigurne i inkluzivne digitalne budućnosti. Ovaj okvir će adresirati digitalne, podatkovne i inovacijske izazove kako bi  digitalna transformacija doprinosila ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja (SDGs).

Za BiH, Samit Budućnosti predstavlja jedinstvenu priliku da se aktivno uključi u globalne procese oblikovanja budućnosti. Kao zemlja koja se suočava sa izazovima tranzicije, ekonomske nestabilnosti i socijalne nejednakosti, Bosna i Hercegovina može koristiti ovaj forum i aktivnosti koje će ga slijediti za zagovaranje i ispunjavanje  svojih interesa i potreba na globalnom nivou.

Jedan od ključnih aspekata Samita za BiH jeste prilika za ubrzanje ostvarivanja Ciljeva održivog razvoja uz (SDGs) kroz  aktivno uključivanje u  klimatske promjene, sajber sigurnost i rješavanje ekonomske krize. Učešćem u ovim aktivnostima može osigurati da naši interesi budu adekvatno zastupljeni u međunarodnim politikama i strategijama koje će oblikovati budućnost globalnog upravljanja.

Razgovarala: Sanela GOJAK