Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina o mogućnosti mira u Ukrajini, izrečena u Moskvi uoči Samita u Švicarskoj, ima nekoliko ciljeva. Putin uzalud pokušava da preuzme inicijativu, ističući da okončanje rata u Ukrajini zavisi samo od Moskve. Ruski predsjednik cinično optužuje Ukrajinu da je započela rat i da Kijev ne želi mir, dok se Rusija navodno bori protiv globalnog zla, zapadnog neokolonijalizma i želi prekid rata. Uoči samita, ruski masovni mediji proglasili su Ukrajinu centrom neokolonijalne ekspanzije na mnoge zemlje globalnog juga, uključujući i postsovjetske države. Kremlj na ovaj način pokušava da odvrati pažnju ovih zemalja od uviđanja opasnosti od realne prijetnje ruskog miješanja u njihove poslove, uključujući pokušaje izvođenja državnih udara. Ove zemlje, posebno one koje su u vojnom i finansijskom smislu slabe, zaista mogu postati sljedeći plijen Rusije. Istovremeno, brojne zemlje u Africi i Latinskoj Americi, Moskva može iskoristiti kao odskočnu dasku za istiskivanje zapadnog uticaja u ovim regionima.

Putinov govor pokazuje da je ruska vlada u zagrljaju svojih geopolitičkih imperijalnih iluzija. Putin i ruske vlasti  razmišljaju u kategorijama imperijalističkih ratova 19. stoljeća, bezobrazno tražeći četiri regije Ukrajine. U stvari, Rusija pokušava da zauzme ukrajinska bogata prirodna nalazišta i resurse u vrijednosti od 10 biliona dolara. Moskva želi uspostaviti kontrolu nad rezervama plodnih ukrajinskih černozema, izazivajući time nestašicu hrane u planetarnim razmjerima, prije svega, za zemlje „globalnog juga“, a napori Kremlja da uspostavi kontrolu nad velikim ukrajinskim gradovima znače formiranje mostobrana za dalje teritorijalno proširenje. Zahtjev da se Ukrajina odrekne svog teritorijalnog suvereniteta je najopasniji presedan. Svaka zemlja na svijetu može se suočiti sa takvim zahtjevima Moskve, stoga takva destruktivna praksa mora biti odlučno zaustavljena od strane međunarodne zajednice.

Putinov govor postao je i signal za mobilizaciju ruskog društva za rat "do pobjedničkog kraja", "potpunu predaju Ukrajine i Zapada". Nakon uvođenja najnovijih oštrih sankcija od strane SAD-a i Velike Britanije, Putin pokušava da "sačuva obraz" i pokaže snagu svojim saveznicima. Stoga je maksimiziranje zahtjeva za zauzimanje ukrajinske teritorije postalo pokušaj da se svojoj pratnji, saveznicima i satelitima pokaže napore Rusije da postane treći "geopolitički pol". I u tom smislu, Putinova izjava praktično ne ostavlja izbor ruskim elitama. Samo nastavak rata u Ukrajini i jedinstvo oko predsjednika. Odbijajući prijedloge svjetske zajednice, šef Kremlja osuđuje Rusiju na dalju izolaciju od vanjskog svijeta, sankcije, degradaciju životnog okruženja uopšte i besmislenu smrt stotina hiljada Rusa u cilju realizacije manijakalnih planova stvaranja velike Rusije.

"Zapravo, svi prijedlozi kremaljskog diktatora da se okonča rat u Ukrajini nisu ništa drugo nego ultimatum", rekao je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski. Putin se neće zaustaviti i nastaviće svoju ofanzivu čak i kada se ispune njegovi zahtjevi za prekid vatre. Ukrajinski predsjednik je istovremeno skrenuo pažnju da u svojim "prijedlozima" za mir diktator iz Kremlja želi da Ukrajina pokloni Rusiji ne samo okupirane teritorije, već i one koje Rusi nisu mogli zauzeti.

Po njegovom mišljenju, sve Putinove riječi su "novi talas ruskog nacizma". Diktator iz Kremlja želi da u Ukrajini dođe do "denacifikacije" i "demilitarizacije", a da građani koji govore ruski jezik dobiju posebna prava. Uprkos činjenici da je Rusija najmilitarizovanija država na svjetu, u kojoj vlada propaganda ruskog fašizma – rusizma, milioni Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji nemaju ni jednu školu, pa čak ni razrede za učenje maternjeg jezika, sve malobrojne Ukrajinske biblioteke su odavno zatvorene.

Reagovao je i generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg koji je napomenuo da Ukrajina ne treba da povlači trupe sa ukrajinske teritorije, kako to traži Putin, već Rusija treba da povuče svoje trupe sa okupiranih ukrajinskih prostora. Istovremeno, američki ministar odbrane Lojd Austin rekao je da „ruski diktator Putin nije u stanju da Kijevu postavi zahtjeve da okonča rat. Putin nije u poziciji da diktira Ukrajini šta treba da uradi da uspostavi mir."

Putin je dao još jednu seriju manipulativnih izjava sa ciljem da obmane međunarodnu zajednicu, podriva diplomatske napore u cilju postizanja pravednog mira i cijepa jedinstvo svjetske većine oko ciljeva i principa Povelje UN. Apsurdan je Putinov pokušaj da sebe predstavi kao mirotvorca i da iznese opcije za okončanje rata koji je započeo, a koji podriva temelje međunarodnog pravnog poretka i Povelje UN-a. Svi Putinovi ultimatumi su se više puta čuli iz Moskve i u ovim izjavama nema ničeg novog. Njegov prijedlog je toliko neobičan, toliko nerealan, da će se vjerovatno izjaloviti, jer će se učesnici mirovnog samita jače okupiti protiv ruskih ciljeva. U isto vrijeme, sondiranje je indikativno. Bacajući takve signale u informativni prostor uoči inauguralnog Globalnog mirovnog samita u Švicarskoj, Rusija se plaši pravog mira.

Ukrajina nikada nije željela ovaj rat i kao niko drugi na svijetu želi njegov kraj. Ali da bi se Rusija natjerala da odustane od agresije, napori jedne zemlje nisu dovoljni. Potrebna nam je moćna i efikasna međunarodna koalicija država koje dijele principe pravednog mira zasnovanog na Formuli mira i Povelji UN-a, koje ona u potpunosti poštuje. Učešće što većeg broja zemalja i međunarodnih organizacija na inauguracijskom Globalnom mirovnom samitu ključno je za prisiljavanje Rusije da odustane od svojih ultimatuma i pređe na pregovore u dobroj vjeri za okončanje rata, a ne na propagandne izjave pod maskom užasnih raketnih napada na Ukrajinu.