Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Vjerujem jer je besmisleno – navodno je rekao Tertulijan iz Kartagine.

Nije, ali nije bitno.

Rekao je, govoreći iz perspektive ranih hrišćana, kako oni u to da je sin božiji umro vjeruju jer je to besmisleno; kao i da je to da je Hrist vaskrsnuo istinito, baš zato što je to nemoguće.

Vjera i politika, čak ni u ovoj, desekularizovanoj Crnoj Gori, nisu isto. I to je problem Milojka Spajića.

Koji od nas traži da vjerujemo u to da će nas, predvodeći vladu koju kontroliše beogradsko-moskovska pješadija, vladu kojom diriguje Mandić a pune je i održavaju Mandić i Knežević, baš on, baš tako, baš sa njima, uvesti u EU.

Spajić od nas traži da u to vjerujemo baš zato što je to besmisleno. Kaže da je to istinito, baš zato što je nemoguće.

Jebi ga. Ne ide. Ne vjerujemo, zato što je nemoguće. Ali, za utjehu: vjerujemo da je to što Spajić traži besmisleno, baš zato što jeste besmisleno.

Sjećate li se Spajićeve usporedbe Mandića sa Dalaj Lamom? Je li izdržala test  vremena? Šalim se, naravno. To što je Spajić rekao bilo je besmisleno onda, kao što je besmisleno danas. Kao što će biti besmisleno sutra. U ovom, ili bilo kom drugom prostorno-vremenskom kontinuumu.

Ovdje je praktično nebitno da li Spajić zaista misli ono što priča. Važno je samo ovo: da to niko pri zdravom razumu ne može zaista misliti. Ne znaš šta je gore: ako Spajić to zaista misli, ili ako se samo pretvara da misli. Tako je jer ne znaš šta je gore: stupidnost ili mimikrija.

Ako je suditi po djelima a ne riječima, Spajićeva straregija je ovo: što više Vučićevog i Putinovog uticaja u Vladi Crne Gore, to Crna Gora brže u EU. Zašto? Zato što je interes Beograda i Moskve da spriječi ulazak Crne Gore u EU. Ali to je besmisleno, kažete. Naravno da jeste: Spajić baš zato traži da u to povjerujete.

I neka vas ne zavara to što se premijerov Dalaj Manda neprekidno bavi identitetskim politikama – to samo znači da je fokus vlasti na ekonomiji. Neka vas ne zavara to što Mandić neprekidno svađa Crnu Goru – na taj način on je zapravo miri. Ali čekajte, to je besmisleno, kažete. Naravno da jeste. Baš zato u to trebate povjerovati.

Kada Dajković kaže da će tražiti uklanjanje Titove biste iz Podgorice – neka vas ni to ne zavara. To zapravo znači da je nova vlast posvećena antifašizmu. Pa niste vi budale da vjerujete u nešto što ima smisla…

Kada vladajuća većina nabije balvan u oko Hrvatskoj, u nadi da će ova blokirati ulazak Crne Gore u EU – neka vas ni to ne zavara. To je, zapravo, čin posvećenosti evropskim integracijama.

I takodaljeitomeslično. Možemo ovako do sutra. Da skratimo.

Onima koji tvrde da put do Brisela vodi preko Ravne Gore i Moskve moguće je reći jedino ono što sam prije neki dan poručio dijelu bivših, lažnih prijatelja: ne serite, da ve zamolim.