"Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izuzetan je političar na Balkanu. On određuje politiku svoje zemlje - bilo kao ratni ideolog kao nekada ili kao samoproglašeni evropski demokrata danas. I dobija veliku podršku iz Berlina", piše ugledni njemački profesor Thomas Brey za portal Internationalpolitik.de, prenosi Politički.ba.

Kancelar Olaf Scholz  je 19. jula u Beogradu potpisao okvirni sporazum za Eevropsku uniju, kojim će Berlin i Brisel osigurati pristup značajnim nalazištima litijuma u Srbiji. U budućnosti bi trebalo da omoguće izgradnju 1,1 milion automobilskih baterija godišnje.

Problem: oko 55 posto stanovništva je striktno protiv toga zbog očekivane štete po životnu sredinu; samo 25 posto podržava projekat. Ipak, novi rudnik će biti izgrađen jer je Scholzov partner najvažniji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Pred parlamentarne izbore u decembru 2023. godine, vlast kojom je dominirao Vučić "zauvijek" je zaustavila litijumski projekat zbog masovnog otpora građana. Nakon izbora, Ustavni sud je brzo poništio prethodnu zabranu kako bi se moglo početi s eksploatacijom vrijednog metala.

Ovaj 54-godišnjak je još jednom postigao političko remek-djelo. Dao je Zapadu šargarepu ugovorom o rudarstvu kako se tamo niko ne bi uvrijedio na njegov autokratski sistem vlasti. Vučić je godinama potkopao sve državne, ekonomske, društvene i političke institucije i pretvorio ih u svoje privatne filijale. Izborima se manipulira nakon što je predsjednik masovno prekršio ustav, koji zabranjuje partijsko političko angažiranje, tokom izborne kampanje kao pokretačke snage njegove vladajuće stranke. Iako je Srbija više od deset godina kandidat za članstvo u EU, iz Brisela su stizale samo vrlo oprezne kritike.

Kandidat za EU također održava posebne odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji Srbiju više puta opisuje kao svog najbližeg saveznika u Evropi. Shodno tome, Beograd uporno odbija da uvede sankcije Rusiji, na zahtjev EU. Vučić je naveo da se sa Putinom sastao 17 puta u posljednjih nekoliko godina. Avio-kompanija Er Srbija nastavlja da leti za Moskvu i Sankt Peterburg, suprotno zahtjevima EU, a najviši ruski političari koje sankcionira  Zapad dočekuju se raširenih ruku. 

Odnos s kineskim državnim i partijskim liderom Xi Jinpingom je slično blizak. Tokom svog putovanja po Evropi u maju, posjetom je odao priznanje Srbiji i Mađarskoj na vjernosti; Obje države se smatraju ključnim elementima Novog puta svile. Zato i Peking skupim kreditima gradi željezničke pruge, autoputeve i elektrane u Srbiji. 

Uspješna politika zamaha

Advokat A razreda Vučić slavi svoju politiku klackalice između autokrata i demokrata. Svojim fanovima kod kuće daje osjećaj međunarodne važnosti koja daleko premašuje političku i ekonomsku težinu zemlje sa manje od sedam miliona stanovnika.

Dvometraš je decenijama bio na čelu mnogih mašina u Srbiji. Prvo kao generalni sekretar Radikalne stranke, koja je svojom velikosrpskom ideologijom bila jedan od pokretača ratova (1991–1999) u multietničkoj državi Jugoslaviji. Tadašnji predsjednik Slobodan Milošević saznao je za njega i kao ministru informiranja (1998–2000) povjerio mu je gušenje medija. Vučić je usavršio ova iskustva. Uz nekoliko izuzetaka, kontrolirani medijski krajolik sada je sveden na predsjednikov klaker.

Stvorio je virtuelni svijet koji očigledno ostavlja snažan utisak na veliki dio populacije. Novine se svakodnevno nadovezuju na mit o njegovom heroju uz vesele izvještaje; a nedavno je na državnoj televiziji emitirana pjesma čiji refren slavi "Komandanta Aleksandara". Iako se nikada nije usudio da vodi javnu raspravu sa kritičarem, Vučić se svaki drugi dan pojavljuje na ekranima nacionalnih TV kanala sa monolozima koji ponekad traju satima. Psiholozi kažu da je predsjednik narcis koji žudi za pažnjom.

Uprkos svim autokratskim ličnim sistemima moći, amaterski košarkaš uživa podršku Njemačke. Njegov blizak lični odnos sa bivšom kancelarkom Merkel, koju su cenzurirani mediji uvek s ljubavlju opisivali kao "našu Angelu", je legendarna. Merkel je Vučiću više puta pružila pomoć u kampanji tako što ga je ugostila na večeri u svom uredu. Merkelina CDU je podržala vrhunskog političara i njegovu "Stranku napretka" (Srpska napredna stranka op.p.) uz organizacionu pomoć i podučavanje, pa čak i dala šablone za partijski program. Računica iza toga: Briljantni taktičar moći bi očuvao mir na Balkanu nakon brojnih ratova i, prije svega, riješio decenijama star problem: sukob sa otcijepljenom srbijanskom bivšom pokrajinom Kosovo, koju su gotovo isključivo naseljavali Albanci. Kosovo, koje je nezavisno od 2008. godine, sada je prema međunarodnom pravu priznalo oko 100 država, ali ne i Srbija, koja želi nazad svoju bivšu pokrajinu. Uprkos decenijama pregovora koje je vodila EU, Vučić nije opravdao očekivanja koja su mu postavljena.

Međutim, Njemačka i Austrija su posebno imale koristi od masovnog iseljavanja iz Srbije. Države EU daju sve od sebe da angažiraju medicinsko osoblje - doktori i medicinske sestre u velikom broju emigriraju zbog loših plata i partijsko-političke dominacije u svojim profesijama; Veliki dijelovi Srbije su sada drastično pod medicinskim nedostatkom. Iako Njemačka decenijama vodi kampanju da se Kosovu dozvoli pridruživanje međunarodnim organizacijama, Berlin je spriječio Prištinu da se pridruži Vijeću Evrope u maju: litijumski projekat je očigledno već postojao. "Za EU je ekonomija važnija od demokratije", kažu opozicionari. 

Čini se da "nema alternativu"

Opozicija u zemlji  Vučića je fragmentirana i marginalizirana do neprepoznatljivosti. Ona samo prati jedinu tačku programa: "Vučić mora otići". Ovo očigledno nije dovoljno kao alternativna politička ponuda. Nije neuobičajeno da predsjednik uspijeva pridobiti vodeće kritičare na svoju stranu kroz pozicije, privilegije ili privatne zajmove. Vučić, koji je Merkel u više navrata javno opisao kao svog učitelja, bukvalno je napravio "bez alternative".

Srbiju podržava EU sa velikim brojem konsultanata i milijardskim uplatama. Dvije trećine trgovine i stranih investicija dolazi iz zemalja EU. Pa ipak Vučićevi mediji redovno huškaju protiv Zapada. Navodno taj Zapad planira da ubije predsjednika, upropasti Srbiju i dovede slabu opoziciju na vlast. Sve susjedne zemlje su također optužene da žele da nanesu štetu Srbiji. Ova stalna propaganda obmanjuje građane: većina njih vjeruje da su Rusija i Kina pravi prijatelji i pokrovitelji njihove zemlje - potpuno nestvaran opis stvarnosti.

Vučić je majstor da demonstrira svoju moć Zapadu. Redovno započinje sukobe sa susjednim državama kako bi ih potom ublažio kao  "mirotvorac". On dramatizira ove krize kroz budnost svoje vojske, a zatim ih završava jednako iznenada kao što ih je sam i započeo. Cilj je da se zapadnim prestonicama pokaže da je on sila na Balkanu oko koje se sve vrti i koju niko ne može ignorirati. 

Najnoviji litijumski sporazum je još jedan građevinski blok ove političke taktike. On obezbeđuje opstanak Vučićevog sistema u narednih nekoliko godina. Sada predsjednik samo treba da se afirmira  protiv svog naroda. Rizična utakmica i za "srpskog supermena".

(Dr. Tomas Brej je dugi niz godina bio regionalni menadžer nemačke novinske agencije za jugoistočnu Evropu, a sada je predavač na nemačkim univerzitetima na predmetima političkih nauka i novinarstva.)